Tri vinjete uspješnog liječenja otuđenja od roditelja

Karen Woodall – poveznica na izvornik: https://karenwoodall.wordpress.com/2015/07/08/three-vignettes-in-the-successful-treatment-of-parental-alienation/

Srpanj 2015.

Ovoga ću tjedna govoriti na Missing Children Europe Conference u Briselu. Govorit ću o gubitku djece zbog otuđenja i posljedicama na dobrobit djece deset godina nakon otuđenja. To me navelo na razmišljanje o tomu kako se utjecaj otuđenja djece od roditelja najčešće zanemaruje i kako je malo usluga podrške djeci u takvim okolnostima dostupno u Velikoj Britaniji. Naravno, bez strukturnih i zakonskih promjena, svjedočit ćemo tomu da će problem otuđenja rasti i u generacijama koje dolaze, puno će još više djece potpuno prekidati odnos s dijelom sebe, reagirajući defenzivno na razvod obitelji. To me je također potaklo na razmišljanje o temeljnim značajkama bilo kojih usluga koje imaju za cilj odgovor potrebama otuđene djece. Zbog porasta broja takve djece u budućim generacijama, liječenje otuđenja, postat će jako veliki izazov.

U svijetu je puno napisano o otuđenju, uz važan napredak i iskorak u razumijevanju, kao i u rješavanju problema. Ovdje, u Velikoj Britaniji, ima malo stručnjaka koji i razumiju i imaju sposobnost liječenja, posebice zato što je cijela jedna generacija psihijatara koji su to bili u stanju prepoznati i liječiti otišla u mirovinu. Gledano iz psihijatrijske perspektive, pitanje otuđenja djeteta smatra se kombinacijom patologija u okruženju djeteta, a sve su dobro opisane u DSM V. Rješavanje ovih problema iz te perspektive zahtijeva promjenu dinamike koja utječe na dijete. Tako su, u prošlosti, samo oni slučajevi koji su došli do psihijatra, mogli dobiti pomoć, a slučajevi su obično dolazili psihijatrima putem mehanizama bilo ozbiljnog mentalnog sloma, ili putem obiteljskih sudova.

Danas, međutim, društveni i politički, kao i psihološki i psihijatrijski imperativi koji se nameću djetetovu umu, imaju snažan utjecaj i u tome na koji se način utječe na djecu i u tome kako se dječu liječi. Dok su djeca koju se smatralo otuđenom, u prošlosti bila rijetkost, djeca koja su otuđena danas, i ona koja će biti otuđena u budućnosti, neće biti rijetkost zbog a) porasta svijesti o problemu otuđenja od roditelja i b) porasta broja djece pogođene ovom pojavom. Zato liječenje ne može biti u nadležnosti malobrojnih visoko specijaliziranih stručnjaka, već se mora proširiti i postati odgovornost svih stručnjaka koji rade s djecom u okolnostima razvoda braka. Rad na otuđenosti unutar spektra simptoma u djeteta i posljedica na dijete, mora postati dio kako osnovnog znanja, tako i iskustvenih vještina tih stručnjaka. Craig Childress je nedavno o tome pisao u svojoj knjizi Foundations i potpuno se slažem da svi stručnjaci koji se prihvate rada s otuđenom djecom i njihovim obiteljima, trebaju biti u stanju pokazati većinu, ako ne i sve vještine i znanja iz toga specifičnog područja.

To me dovodi do razmišljanja o razvoju usluga podrške otuđenoj djeci u Velikoj Britaniji i načinu na koji svatko tko radi na tom području moja biti u stanju pokazati minimum standarda kad se radi o obavljanju takvog posla. Te standarde, koji za sad nisu kodificirani i nisu pod kakvim nadzorom, moraju sami stručnjaci prihvatiti, ili se roditeljima mora pomoći da razumiju koje su minimalne kvalitete stručnjaka mentalnog zdravlja potrebne da bi se bavio otuđenjem. To je jedini način da se osigura pomoć djeci i roditeljima od strane onih koji i razumiju i imaju vještine potrebne za onu vrstu intervencija koje će dovesti do promjena u životima otuđene djece.

Kad izlažem na konferencija i kad provodim edukacije drugih stručnjaka, radi ilustriranja ishoda koji se mogu postići kad se postigne prava kombinacija znanja i iskustva, koristim se svojim radom. Vinjete koje iznosim iz moje su knjige slučajeva ove godine, sva su djeca uspješno izliječena i ponovno su snažno povezana s roditeljem kojeg su prije odbacivala. Iako mogu tvrditi da sam pridonijela uspješnom liječenju ovih slučajeva, ne želim i ne mogu tvrditi da je samo moja intervencija bila ta koja je pomogla. U dva od ova tri slučaja, moj je rad u kombinaciji s drugima bio ono što je stvorilo potrebnu dinamiku promjene za oslobođenje djeteta iz pozicije otuđenja. U jednome od ova tri slučaja, moj je rad, u kombinaciji s promjenama ponašanja roditelja djece, doveo do pozitivne promjene.

Naš rad u Family Separation Clinic, koji je posvećen radu s djecom i njihovim obiteljima u situaciji otuđenja i problemima koji su povezani s tim, temelji se na istraživačkom radu Professora Bala i drugih kolega iz Kanade. Taj model rada koristi višestruki pristup, koji je najučinkovitiji s kombiniranim timovima stručnjaka. Na tim smo temeljima razvili raspon dijagnostičkih alata koji nam omogućavaju razlikovanje uzroka otuđenja i planiranje intervencija za postizanje brzih promjena. To jest terapija, ali ne onakva kakvu većina ljudi poznaje. I, prema mojem iskustvu, ovaj pristup postavlja kamen temeljac za minimum standarda potrebnih za uspješni tretman otuđenja u djece.

Vinjete su nužno anonimizirane da nitko ne bi mogao prepoznati nekoga od uključenih. Međutim je dinamika upravo ona koja je ustanovljena u stvarnim slučajevima i put liječenja u svakom od slučajeva jest upravo onakav kakav je i bio poduzet.

1. Troje djece, u dobi od 8, 9 i 14 godina teško su otuđena i odbijaju vidjeti oca. Kad sam u veljači 2015 počela s njima raditi, potpuno su odbacivala oca tijekom prethodnog perioda od dvije godine.

Ovaj je slučaj uspješno vođen kombinacijom intervencije terapeuta i koordinacije roditelja, uz istodoban rad s posebnim skrbnikom koji je razumio otuđenje i koji je bio u stanju čvrsto uvjeriti sud da će djeca imati odnos s ocem. To je omogućilo da se terapijski rad poduzme brzo zato što se tako ograničava rizik od triangulacije[i] pri kojoj roditelj otuđitelj koristi sumnje i nedostatak shvaćanja stručnjaka, da bi produljivao odbijanje djece da viđaju ili provode vrijeme s drugim roditeljem. Vrijeme koje je bilo potrebno za rješavanja problema odbacivanja oca od strane ove djece, bilo je kraće od četiri tjedna, tijekom kojih smo postigli optimalnu količinu vremena djece s ocem s ciljem terapijskog djelovanja, a promjena odnosa trajala je dvanaest tjedana. Pritisak na djecu da provode vrijeme s ocem postignut je odredbama sudske odluke. Pritisak na roditelja otuđitelja da promijeni ponašanje, postignut je prijetnjom promjene odluke o roditeljskoj skrbi.

U ovoj je vinjeti jasno da je upravo kombinacija sudskog postupka i rada terapeuta ta koja je stvorila dinamičku promjenu radi oslobođenje djece.

2. Jedno dijete, teško odbacivanje tijekom dulje od pet godina, liječili smo kombinacijom terapije i podrške za provođenje vremena s odbačenim roditeljem. Uspješno liječenje koje je postignuto terapijom s oba roditelja plus trenutačno povezivanje djeteta s odbačenim roditeljem i promjena u zajedničku roditeljsku skrb. Dinamičku je promjenu stvorila prijetnja promjenom sudske odluke i oduzimanje svake mogućnosti da roditelj otuđitelj triangulira dinamiku u tretmanu (slučaj je vodio jedan terapeut s posebnim skrbnikom koji je djelovao kao “nad-roditelj” i redovito dobijao izvješća. Skrbnik je imao moć pokrenuti preotvaranje postupka na sudu na zahtjev terapeuta). Vrijeme tretmana od odbacivanja do prihvaćanja, bilo je četrnaest dana.

U ovoj je vinjeti jasno da je prijetnja promjenom sudske odluke o roditeljskoj skrbi ključni element koji prisiljava na promjenu.

3. Dvoje je djece bilo teško otuđeno, oboje starije od 12 godina. Odbijala su viđati roditelja. Oboje je ocijenjeno kao previše povlašteno, držala su poziciju upravljanja obiteljskom dinamikom. Odbačeni je roditelj bila majka, ocu je dijagnosticiran poremećaj ličnosti, provedeno je izuzimanje djece i ona su smještena u udomiteljsku obitelj. Reorganizacija lažnih sječanja, usađenih uvjerenja iskrivljenih mišljenja provedena je u udomiteljskoj obitelji, a djeca su spojena s majkom unutar 14 dana od udomljenja. Ovo je odrađeno u suradnji s lokalnim vlastima sukladno propisanom postupku prema članku 37.

Ovo je slučaj zaštite djece u kojem su lažna uvjerenja ozbiljno naštetila djeci, te omogućuje poduzimanje korektivnih radnji na način da se djeca izdvajaju od izvora zlostavljanja koji je uzrok otuđenja. Dok Craig Childress poziva da se sva otuđena djeca izdvoje od roditelja otuđitelja prije tretmana (stajalište s kojim se slažem, i gdje se, u svijetu u kojem se prepoznaje otuđenje, kao i to koliko je štetno, to rutinski događa. Međutim, u VB, izdvajanje djeteta od roditelja otuđitelja, po mojem se iskustvu, događa tek kad se dostigne razina na kojoj se sud može uvjeriti da je dijete teško oštećeno od strane roditelja otuđitelja).

Promatranje otuđenja iz kuta toga kako se liječi, lako je uvidjeti da postoje nužni uvjeti koje treba zadovoljiti ako želimo uspješne ishode. Nije moguće da terapeuti koji rade zasebno mogu dovesti do uspješnog oslobođenja djece i istraživanja i znanje nisu dovoljni. Za uspješne ishode, terapijske i druge, tretman otuđenja zahtijeva da se nešto učini, i to činjenje mora biti puno više od pričanja o tome. Kad budem u Briselu ovoga tjedna govorila o otuđenju, razgovarat ću s drugima koji su zainteresirani za ovakav rad i o stvaranju protokola i alata koji će u Velikoj Britaniji dovesti do šire uporabe onih vrsta intervencije koje se rutinski koriste u Sjedinjenim Državama i Kanadi, dvjema državama koje su daleko ispred Velike Britanije i u svojem promišljanju i u svojem djelovanju.

Zato što djelovanje zahtijeva više od znanja, a znanje zahtijeva razumijevanje toga koje vrste kombinacija djelovanja dovode do promjene.

Sve to znači da, ako vaš terapeut ne pokazuje načine liječenja koji izgledaju poput navedenih vinjeta, ono što pokazuje, nije uspješan tretman/liječenje otuđenja od roditelja.

Poveznica na izvornik: https://karenwoodall.wordpress.com/2015/07/08/three-vignettes-in-the-successful-treatment-of-parental-alienation/


[i] Triangulacija jest kad dvoje ljudi u svoj odnos uvede trećega koji postaje sredstvo za postizanje nekog cilja. Npr. u slučaju otuđenja, roditelj otuđitelj želi se osvetiti drugom roditelju ili ga za nešto kazniti, te radi postizanja cilja stvara savez s djetetom i cijelim skupom podupiratelja i pomagača – djelatnicima suda, centara za socijalnu skrb, medijatorima, posebnim skrbnicima, stručnjacima mentalnog zdravlja, učiteljima, odgojiteljima, liječnicima, svojom širom obitelji, prijateljima, susjedima…


Anketa

  • Jesu li se djelatnici Czss prema vama ponašali nepristrano i uljudno?

    Loading ... Učitavanje ...

Arhiva anketa

Otrov razvoda

Zaštita veze između roditelja i djeteta od osvetoljubivog bivšeg partnera

dr. Richard A. Warshak

 

Knjiga otrov razvodaKnjiga se može nabaviti u izdanju Algoritmove biblioteke Facta

Knjiga Divorce PoisonDetalje o izvorniku knjige na engleskom jeziku potražite na:
www.warshack.com

Preporučamo svim roditeljima koji traže praktične savjete da pročitaju knjigu Otrov razvoda, dr. Richard A. Warshak-a.