Sažeti opis stanja i prijedlog izmjena Obiteljskog zakona

Poštovana Potpredsjednice Vlade i Ministrice Ministarstva socijalne politike i mladih, gđo Opačić,
Poštovana Pomoćnice Ministrice Ministarstva socijalne politike i mladih, gđo Ćurković-Kelava,

Predmet: Sažeta snimka stanja i prijedlozi za izmjene Obiteljskog zakona u dijelu koji se odnosi na djecu roditelja koji se razvode.

S a d r ž a j:
I. Sažeti opis problema
II. Prijedlozi izmjena Obiteljskog zakona
Prilog 1.1 (Prijedlog predloška obrasca za preciznu usmjeravajuću sudsku odluku o roditeljskom vremenu svakoga od roditelja s djetetom, u slučaju zajedničkog fizičkog skrbništva
Prilog 1.2 (Prijedlog predloška obrasca za preciznu usmjeravajuću sudsku odluku o roditeljskom vremenu svakoga od roditelja s djetetom, u slučaju kad se fizičko skrbništvo dodjeljuje jednom roditelju
Prilog 2 (Prijedlog Izračuna potreba djeteta i iznosa doprinosa za uzdržavanje djeteta unutar sudske odluke

Prije formiranja Radne skupine za izmjene Obiteljskog zakona, tražili smo sastanak na kome bismo detaljno izložili najčešće probleme u vezi s dijelom Obiteljskog zakona vezanim na prava djece roditelja koji se razvode. Na inicijalnom smo sastanku na kojem smo se upoznali s gđom Jasnom Ćurković-Kelava i gđom Ivom Prpić, i u daljnjoj komunikaciji, imali naznake da će se to dogoditi, i bili smo uvjereni da bismo bitno pridonijeli boljem razumijevanju postojeće problematike od strane Radne skupine za izmjene Obiteljskog zakona.
Iz medija doznajemo da Radna skupina već uvelike radi, pa smo oformili našu radnu skupinu kako bismo upozorili na probleme i moguća rješenja iz kuta gledanja stvarne situacije kojoj smo svakodnevno izloženi. Sve što smo ovdje napisali možemo dokumentirati s brojnim primjerima iz stvarnog života.

I. Sažeti opis problema:

Trenutačno stanje u Republici Hrvatskoj takvo je da veliki broj roditelja koji su dužni plaćati doprinos za uzdržavanje djece to ne čini, i da veliki broj roditelja koji su dužni poticati dijete na razvijanje odnosa s roditeljem s kojim dijete ne živi, to ne čini, već naprotiv, roditelju s kojim dijete ne živi, ometa i spriječava provođenje roditeljskog vremena s djetetom.

I jedno i drugo su kršenja prava djeteta, ali se za prvo nerijetko završava u zatvoru, dok za drugo Državno odvjetništvo najčešće odbacuje kaznene prijave i kad ih podnose Centri za socijalnu skrb ili druge institucije, a pogotovo kad ih podnose roditelji. Ovo su dva ključna problema. Ovi problemi nisu tako nepovezani kako izgleda. Vanjska su istraživanja otkrila da je u slučajevima kad roditelj s kojim dijete ne živi ima opsežno neometano vrijeme s djetetom, postotak neplaćanja doprinosa za uzdržavanje zanemariv. Doprinos za uzdržavanje djeteta rijetko se utvrđuje prema procijenjenim stvarnim potrebama djeteta, već prema trenutačnim primanjima roditelja, što je ponekad premalo, pa time čini nepotrebni dodatni pritisak na roditelja s kojim dijete živi (npr. 200 kn bez ikakvog razumnog obrazloženja koje bi pokazivalo da je takva odluka utemeljena na činjenicama i u interesu djeteta), a ponekad previše (i do 35% za jedno predškolsko dijete, bez ikakvog razumnog obrazloženja koje bi pokazivalo da je takva odluka utemeljena na činjenicama i u interesu djeteta), pa time čini nepotrebni dodatni pritisak na roditelja s kojim dijete ne živi. Pritom su troškovi, trud i vrijeme prijevoza radi provođenja roditeljskog vremena s djetetom od strane državnih institucija potpuno ignorirani i nevidljivi, iako mogu, ovisno o tome koliko se daleko roditelj s kojim dijete živi preselio, iznositi i više tisuća kuna mjesečno (u slučajevima kad je zbog nepovoljnih transportnih veza nužno putovati automobilom i u slučajevima veće udaljenosti, kad je potrebno putovati avionom, npr. Zagreb-Dubrovnik) te s vremenom dovesti do odustajanja roditelja od provođenja vremena s djetetom zbog nemogućnosti podmirivanja tih troškova. Mnogi roditelji oba spola imaju osjećaj da je doprinos nepravedno dosuđen, upravo zbog neprocijenjenih ili površno procijenjenih potreba djeteta pri čemu nemaju osjećaj da se sudac drži činjenica već da odluku donosi prema trenutačnom raspoloženju, kao i zbog nepriznavanja stvarnih troškova koje ima roditelj s kojim dijete živi.

Osim toga, čl. 233 važećeg Obz smatramo utemeljenim na zastarjelom rodnom stereotipu prema kojemu otac voli dijete zarađivanjem novca a majka brigom, njegom i odgojem. Danas, osim ako se oboje roditelja slože da će slijediti taj stereotip rodnih uloga iz prošlih vremena, oboje roditelja žele svoje dijete voljeti i njegovati, što znači da oboje moraju i materijalno pridonositi, tako da malo jedan od roditelja voli i njeguje dok drugi zarađuje, a malo drugi voli i njeguje dok onaj prvi zarađuje. Smatramo da zbog te neusklađenosti postojećeg zakona sa suvremenom obitelji postoji i otpor plaćanju doprinosa za uzdržavanje djeteta – očevi također žele voljeti svoju djecu, baš kao i majke, i to ne samo novcem.

Također postoji nesrazmjer u odlučivanju s kojim će roditeljem dijete živjeti pa djeca najčešće automatizmom postupanja državnih institucija žive s majkom i kad je manje kompetentan roditelj, a uvijek kad su roditelji jednako kompetentni, što je rezultat predrasuda i zastarjelih shvaćanja sustava koji nije u stanju pratiti dinamiku društvenih promjena u funkcioniranju obitelji. Iako je zakon i Ustav RH potpuno jasan u tome da su roditelji ravnopravni, kao i da je zabranjena svaka diskriminacija, u praksi državne institucije (posebno sudovi i CZSS) u pravilu postupaju na način koji upućuje na moguću osnovanost sumnje da se u brojnim slučajevima radi i o korupciji (ovdje ne mislimo samo na korupciju u smislu mita u gotovom novcu, već i na sve posredne oblike korupcije), koja se brani predrasudama i stereotipima, koji od trenutka kad se prema njima postupa postaju diskriminacija – diskriminacija je također protuzakonito postupanje.

U svjetlu toga je i vrijeme koje koje dijete provodi s roditeljem s kojim dijete ne živi neprimjereno kratko (od jednom tjedno po jedan ili dva sata do svaki drugi vikend i dva puta tjedno par sati). Time se djetetu uskraćuje sudjelovanje u odrastanju i obrazovanju onog roditelja s kojim ne živi i taj se roditelj pretvara u najboljem slučaju u vikend roditelja (najčešće vikend tatu, ali imamo i nekoliko vikend mama). Imamo sve češće pritužbe roditelja da spriječeno vrijeme, npr. jedno popodne ili vikend, prema mišljenju djelatnika CZSS ‘nije praksa da se nadoknađuje’, što roditelju koji to spriječava šalje poruku da je takvo ponašanje u redu, i podržava protuzakonito postupanje na štetu djeteta.

Već godinama imamo brojne pritužbe roditelja o grubom ponašanju djelatnika CZSS prema roditeljima, najčešće očevima, ali ponekad i majkama. Kako se većina tih roditelja eventualno upozna s drugim roditeljima tek nakon što se jave u našu Udrugu, a priče su im prije toga gotovo identične, smatramo da za ono što govore postoji realna podloga. Čak smo i od značajnog broja odvjetnika dobili potvrde o diskriminaciji u centrima i na sudovima RH kad zastupaju očeve – suci i djelatnici centara se prema njima ponašaju drugačije nego kad zastupaju majke. Držimo da državne institucije moraju pružati podršku svim članovima obitelji djeteta i poticati i ohrabrivati, posebice roditelje da im se obraćaju kad god imaju dvojbe ili pitanja koja su usmjerena na to kako će bolje skrbiti o djetetu ili zaštiti neko dječje pravo te da moraju davati primjer pozitivnog, nediskriminirajućeg i dosljednog ponašanja i postupanja u svakoj pojedinačnoj situaciji.
Sljedeći je veliki problem nejasnoća i nepreciznost sudskih odluka koje onda dodatno produbljuju sukob među roditeljima i omogućavaju manipulacije pravima djece. Anonimizirane primjere nejasnih sudskih odluka možemo podastrijeti na uvid na zahtjev (npr. ‘dijete će s ocem imati susrete… subotom u 10 sati’ gdje majka pokaže ocu dijete na par minuta i onda je susret gotov, ili ‘dijete će s ocem provoditi svaki drugi vikend u mjesecu’ gdje majka onda dijete predaje jednom mjesečno, tj. jedan – svaki drugi vikend u mjesecu – za tumačenje odluke i početak susreta svakog drugog vikenda, sutkinji je trebalo 18 mjeseci, da ne spominjemo da je nečuveno da suci tumače vlastite odluke).

Ometanje susreta s djetetom ozbiljan je problem koji pogađa tisuće djece u Hrvatskoj, daleko više nego što pokazuju statistike (to znamo po tome što stotine roditelja koji se javljaju udrugama izjavljuju da ometanje nisu nikome prijavili ‘da ne bi još stvar pogoršali’) većina toga je neprijavljena zato što su mnogi roditelji kojima se ometa vrijeme s djetetom unaprijed obeshrabreni duljinom i iscrpljivanjem u borbi protiv tog uobičajenog postupanja. U sadašnjem se trenutku, ovaj problem pokazuje nesavladivim. Postoji nada da će nam korištenje usmjeravajućih sudskih odluka (vidi točku 9.) pomoći u prevladavanju ove nacionalne tragedije.

I konačno, iako je po našem Obiteljskom zakonu predviđeno zajedničko pravno skrbništvo (pravo roditeljske skrbi), u praksi svu moć odlučivanja o svemu u vezi s djetetom ima roditelj s kojim dijete živi (u nas de facto isključivo fizičko skrbništvo), dok dijete i roditelj s kojim dijete ne živi nemaju nikakvu moć. Ometanje prava djeteta na oba roditelja izravna je posljedica te neravnoteže moći. Obiteljski zakon već sad, prije izmjena, pruža osnovu za daleko bolje postupanje državnih institucija. Ako novi Obiteljski zakon postojeću neravnotežu moći ne stavi pod potpunu kontrolu uz jasne u učinkovito provedene sankcije, kako za roditelje, tako i za sve djelatnike sustava, izmjene će ostati na razini kozmetičkih zahvata, novac utrošen u izmjene bit će nenamjenski utrošen, a vrlo će brzo biti jasno da je situacija ista ili gora.

II. Prijedlozi:

Smatramo da zakon, osim operativno, mora još više djelovati preventivno, upozoravajući sve uključene na moguće sankcije u slučaju nepoštovanja zakona ili sudske odluke donesene po tom zakonu, koje će se onda dosljedno i provoditi, za razliku od postojeće situacije.

1. Zakon mora osnažiti poziciju djeteta i ravnopravno tretirati roditelja s kojim dijete ne živi.

2. Nužno je predvidjeti presumpciju zajedničkog fizičkog skrbništva (pravno već sad postoji, ali je samo slovo na papiru) u svim slučajevima gdje nema dokazanog obiteljskog nasilja ili zanemarivanja djeteta. Međutim, zajedničko skrbništvo daje očevima nešto veća prava na papiru, ali ne govori dovoljno o tome hoće li dijete ostvarivati pravo na oba roditelja ukoliko sudska odluka ne bi predviđala jasno određene sankcije za njezino nepoštovanje. Onaj roditelj koji se ne drži dogovora postignutog i potvrđenog odlukom o zajedničkom skrbništvu tijekom trajanja privremene mjere, mora biti prepoznat kao manje kompetentan te se, u slučaju spora koji bi nakon toga nastao, dijete na zajednički život treba dodijeliti roditelju koji se takvog dogovora držao.

Za slučajeve gdje zajedničko skrbništvo nije moguće zbog velike udaljenosti roditelja ili zbog drugih razloga, moguće je uvesti pravilo pozitivne diskriminacije za očeve u obliku kvota, npr. kao kod sudjelovanja žena u politici (ciljano min. 40%) – na taj se način majke i očevi ne bi natjecali jedni s drugima, već unutar sebe kako bi bili što bolji roditelji. Kvote bi prisilile i centre za socijalnu skrb i sudove na rješavanje balasta predrasuda prošlosti kad je isključivo majka bila ta koja podiže djecu a isključivo otac taj koji zarađuje za kruh i krov nad glavom.

Ovo je “tvrđi mehanizam” pozitivne diskriminacije, pa bi bilo potrebno naglasiti privremenost takvih mjera, a jednake bi mogućnosti u našim uvjetima dugoročno trebalo osigurati tzv. “mekim” mehanizmima: edukacijom o toleranciji i komunikaciji među roditeljima te odgovornom roditeljstvu, dakle, djelovanjem na promjenu svijesti u smjeru važnosti oba roditelja u životu djeteta, uvažavanju uloge drugog roditelja i važnosti dogovaranja u cilju osiguravanja dobrobiti djeteta.
Dugoročno gledano, to bi dovelo do kvalitetnijeg roditeljstva i kvalitetnijeg društva u cjelini – manje brige i posla vezano uz maloljetničku delinkvenciju, maloljetničke trudnoće i ovisnosti, za djelatnike sustava socijalne skrbi i sudstva.

3. Nužno je definirati da roditelj koji odbija dogovor, ili se s djetetom preselio na udaljenu lokaciju prije nego što je s drugim roditeljem dogovorio sadržaje roditeljske skrbi, mora od sustava biti prepoznat kao roditelj sa smanjenim roditeljskim kompetencijama, što bitno umanjuje mogućnost da dijete živi s tim roditeljem, na što su svi djelatnici sustava dužni upozoravati roditelje. (Imamo izviješća od roditelja da kad se dolaze u centre konzultirati zato što se žele razvesti dobijaju naputke da se samo mirno odsele i podnesu tužbu za razvod braka, ali ih se ne upozorava na gore navedeno.) Na taj bi način zakon djelovao preventivno pa bi roditelj koji se tako namjerava ponašati, upozoren od djelatnika sustava što takvo ponašanje znači, od toga u najvećem broju slučajeva odustao.

4. Roditeljsko vrijeme za onoga s kojim dijete ne živi ne bi smjelo biti manje od jedne trećine vremena, što je vrlo lako provedivo s djecom predškolske dobi u starosti od jedne do sedam godina – kako ne postoji obveza redovitog pohađanja vrtića, dijete može provoditi tjedan dana s jednim roditeljem, tjedan s drugim, ili 1 tjedan naspram dva tjedna, ovisno o okolnostima.

Ako je to nemoguće za školsku djecu kad roditelji ne žive blizu, može se postići preraspodjelom tijekom praznika (npr. zimskih je praznika 23 dana, dijete s roditeljem s kojim ne živi može provesti 14, proljetnih je 10 dana, dijete s roditeljem s kojim ne živi može provesti 7, a ljetnih najmanje 80 dana, pa s roditeljem s kojim ne živi dijete može provesti 60 (npr. prema rasporedu 30-20-30). To zajedno sa svakim drugim vikendom preostalih 34 tjedana (cca 17 vikenda po dva dana – od petka popodne do nedjelje navečer), jest još 34 dana, državni i vjerski blagdani (npr. 01. 01. Nova godina, 06. 01. Sveta tri kralja, Uskrs – nedjelja i ponedjeljak, 01. 05. Praznik rada, Tijelovo, 22. 06. Dan antifašističke borbe, 25. 06. Dan državnosti, 05. 08. Dan domovinske zahvalnosti, 15. 08. Velika Gospa, 08. 10. Dan neovisnosti, 1. 11. Dan svih svetih, 25. 12. Božić, 26. 12. Sveti Stjepan), dijete s roditeljem s kojim ne živi može provoditi svaki drugi, (dio pada u vrijeme zimskih, proljetnih i ljetnih praznika u svakom slučaju, osim 1. svibnja, ponekad Tijelova i Dana neovisnosti 8.10. i Svih svetih), pa je to još 2 dana, što je ukupno cca 117 dana, odnosno nešto manje od jedne trećine godine. Današnja praksa o 14 dana, ili 30 dana ili pola-pola ljetnih praznika, sedam dana od 21 po zimi i gotovo nikad ništa od proljetnih praznika s roditeljem s kojim ne živi, protiv je prava djeteta na oba roditelja, a roditelja s kojim ne živi stavlja u daleko nepovoljniju poziciju od roditelja s kojim dijete živi, koji već i onako ima povlašten položaj u svakom segmentu djetetova života.

5. Neposredno nakon razvoda djeca odmah trebaju provoditi maksimalnu moguću količinu vremena s roditeljem s kojim ne žive – sadašnja praksa o par sati tjedno s izlikom da će se to povećati jer je u pitanju privremena mjera, prejudicira svaku sudsku odluku i otvara prostor za manipulacije djetetom te viktimizira dijete i roditelja s kojim ne živi i kratkoročno i dugoročno. Nesporna je činjenica da je za dijete nenadoknadiv gubitak vremena s roditeljem s kojim ne živi. Vrijeme koje dijete tako izgubi čekajući ‘bolju odluku’ ako bi se i nadoknadilo, zapravo nikad ne može vratiti propušteno u konkretnoj razvojnoj dobi.

6. Nužno je skratiti sve rokove za donošenje bar privremene mjere kojom se održava i razvija odnos djeteta s oba roditelja. Također valja skratiti i sve rokove postupanja suda i predvidjeti sankcije za suce koji su ih prekoračili.

7. Nužno je propisati kojih profila moraju biti i koje dodatne edukacije moraju imati stručnjaci uključeni u ostvarivanje Europske konvencije o ostvarivanju prava djeteta koje će imenovati sud, te kako spriječiti da sama Konvencija ne postane oruđe koje dodatno podržava ponašanja manipulirajućeg roditelja (npr. Konvencija pridaje važnost izraženoj volji djeteta – što se događa s djetetom koje drugog roditelja nije vidjelo dulje vremena i sve je to vrijeme o njemu slušalo ružne stvari te ga odbija vidjeti? U tim je slučajevima vidljiva volja djeteta, koja nije na dobrobit djeteta, jer je dijete već psihički i emocionalno oštećeno). Predlažemo da se predvidi da ti stručnjaci mogu biti i visoko kvalificirani učitelji predškolskog odgoja i učitelji razredne nastave, zato što ih njihovo obrazovanje i iskustvo čine visoko sposobnima za komunikaciju s djecom.

8. Nužno je predvidjeti da sud može narediti medijaciju ili terapiju članova obitelji, kao i sankcije za nepoštovanje takve sudske odluke bez pokretanja posebnog dodatnog sudskog postupka (kao institut nepoštovanja suda koji se sankcionira). Prema postojećim zakonima se i sad može postupati prema čl. 215 Kaznenog zakona koji omogućava kaznenu prijavu, ali je to dugotrajan i neučinkovit postupak, koji rijetki roditelji najčešće sami vode zato što ih DO gotovo redovito odbacuje. Nužno je odrediti tko može provoditi medijaciju – Centri za socijalnu skrb to ne mogu provoditi zato što su stranka u postupku.

9. Nužno je propisati da sudske odluke moraju biti precizne, zato što neprecizne i nejasne odluke dovode do produbljenja sukoba među roditeljima, viktimizacije djece i često jednoga od roditelja. One moraju točno propisivati ponašanje svih u okruženju djeteta. Npr. mora pisati da je svatko s kim je dijete dužan dijete predati roditelju u skladu sa sudskom odlukom. Onda se neće događati da roditelj dođe po dijete, ali roditelja s kojim dijete živi nema, a baka roditelju koji je došao po dijete kaže da ona dijete ne da jer roditelja s kojim dijete živi nema.

10. Nužno je definirati kriterije pravnih lijekova. Prije razmatranja specifičnih kriterija pri traženju rješenja za ometanje susreta, važno je prvo razmotriti što neće djelovati. Jednostavno rečeno, to je sljedeće: Svaka mogućnost koja se pruži roditelju s kojim dijete živi da kontrolira susrete, bit će iskorištena. Zato dozvoljavanje postojanja ovakvih prilika povećava vjerojatnost da će se ometanje nastaviti. Za učinkovitu se intervenciju mora eliminirati što je više moguće rupa u zakonu koje roditelju koji ometa omogućavaju spriječavanje susreta.

Najučinkovitije rješenje je brza promjena odluka o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti. Uz to, rješenje u velikom broju slučajeva leži u definiranju značajki sudske odluke, koja:

· ne smije biti nejasna. Mora precizno odrediti mjesta, datume, vremena i uvjete susreta;
· ne smije prepustiti provođenje susreta roditelju s kojim dijete živi i mora upućivati sve povezane s tim roditeljem da se moraju držati odluke, a ne samo roditelj s kojim dijete živi;
· ne smije sadržavati prazne prijetnje. Mora jasno navesti kazne koje će se odmah i bezuvjetno primijeniti u slučaju nepridržavanja sudske odluke, i mora provesti te kazne ukoliko je potrebno;
· mora biti utemeljena na nepristranoj procjeni roditeljskih kompetencija, načelu dobrobiti djeteta i izraženoj volji djeteta ukoliko nije u suprotnosti s prije navedenim.

11. Predlažemo da se propiše da, kad roditelji nisu u stanju sačiniti vlastiti detaljni Plan roditeljstva, sud mora donositi ‘usmjeravajuće’ odluke (Prilog 1.1 i 1.2). One su usmjeravajuće zato što usmjeravaju roditelje i ostale na specifična ponašanja u svjetlu specifičnih posljedica. Usmjeravajuća sudska odluka je kao putovnica; ona omogućuje viktimiziranom roditelju da uđe u domenu susreta s djetetom, koja mu je zatvorena bez ovakvog dokumenta.
Stara pretpostavka da će roditelj koji ometa susrete surađivati uz minimalne upute suda, pogrešna je. Usmjeravajuće sudske odluke omogućavaju uvjerljivije sudjelovanje suda i na taj način daju roditelju s kojim dijete ne živi i djetetu povećane šanse izgradnje i/ili oporavka odnosa.
Koncept usmjeravajuće sudske odluke pruža novi pristup problemu ometanja susreta s djetetom. On se temelji na formulaciji da se za uspješno obuzdavanje roditelja koji ometa susrete, mora kontrolirati struktura rasporeda susreta, primopredaja, posrednici i kažnjavanje.

Konkretnije, potrebno je:
· zatvoriti sve rupe u zakonu koje su općenito prisutne u tradicionalnim sudskim odlukama o susretima i kontaktima;
· narediti ključnim osobama u vezi s ovim problemom da ne sudjeluju u ometanju susreta; i
· uspostaviti dobro definirane i pravodobne kazne za kršenje. Jasna specifikacija kazni ključna je za ovakve sudske odluke. Dokument treba iskazati precizne posljedice prvog kršenja, drugog kršenja i tako dalje. Opseg prikladnih kazni je u nadležnosti suda. Primjeri obuhvaćaju promjenu sudske odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti, novčane kazne, polaganje depozita, kućni pritvor, društveno koristan rad, plaćanje naknade odvjetniku suprotne strane, zahtjev za javnom isprikom, zatvor i sl. sve uz dugotrajni obvezni psiho-socijalni tretman.

Iako bi u početku bio potreban povećani trud sudaca, potencijalna bi dobrobit od usmjeravajuće sudske odluke višestruko nadmašila uloženo. Osim poboljšanja odnosa između viktimiziranog roditelja i djeteta, ove bi odluke vjerojatno skratile vrijeme suđenja i rezultirale uštedama troškova sudskog postupka. U prvo bi vrijeme suci mogli napraviti predložak/obrazac koji treba ispuniti kako ne bi ispustili neki bitan dio odluke. Stjecanje iskustva u korištenju ove vrste sudske odluke, omogućit će smanjenu mogućnost nastanka takvih problema.

Usmjeravajuća sudska odluka mora sadržavati sljedeće temeljne komponente:

a. plan roditeljskog vremena s konkretnim datumima i vremenima: Takav plan obuhvaća točne datume minimalnog roditeljskog vremena i točno vrijeme kad ono počinje i kad završava, te kako se i u kojem roku susreti koji nisu održani zbog odbijanja roditelja da preda dijete, moraju nadoknaditi. Konkretnost je na takvoj razini da bilo koji vanjski promatrač ne bi imao prostora tumačiti datume i vremena na bilo koji drugi način osim onoga navedenoj u sudskoj odluci. Ovaj bi aspekt sudske odluke bilo potrebno obnavljati na periodičnoj osnovi, prema tome kako sud odredi.
b. precizno definirano neutralno mjesto za primopredaju. Idealno, odabrano mjesto trebalo bi biti neutralno, gdje bi bila smanjena mogućnost koflikta i gdje ne postoje strateške prednosti za roditelja koji ometa. Primjeri uključuju predvorje policijske postaje, crkveni ured ili glavni ulaz šoping centra. Roditelj također može dijete preuzimati u predškolskoj ili školskoj ustanovi.
c. imenovanje minimalno jedne osobe koja će nadgledati i vršiti nadzor nad svakom primopredajom ukoliko postoji mogućnost sukoba roditelja pred djetetom: Nadglednik treba biti netko tko je prihvatljiv objema stranama ili netko u koga sud ima povjerenje. Ako je mjesto primopredaje predvorje policijske postaje, nema potrebe za imenovanjem nadzora.
d. precizno formulirane ovlasti svim djelatnicima u provođenju zakona da primopredaja bude provedena kako je to specificirano u sudskoj odluci. Kako bi se izbjeglo da roditelj prekrši određene dane i vremena za predaju djeteta drugom roditelju, sudska odluka treba narediti policiji pomoć viktimiziranom roditelju u lociranju djeteta. U nekim slučajevima, sudska odluka može predvidjeti privođenje roditelja koji krši odluku i predaju djeteta drugom roditelju do završetka postupka.
e. precizno ovlaštenje vrtićkom i školskom osoblju da roditelju s kojim dijete ne živi omogući svaki pristup u skladu sa zakonom: Sudska bi odluka trebala konkretno narediti svakome od osoblja u vrtiću ili školi koju dijete pohađa da ima omogućiti pristup svakoj i svim zabilješkama i informacijama o djetetu svakom od roditelja na zahtjev, i slobodan pristup djetetu za vrijeme trajanja vrtića/škole. Sudska odluka treba također narediti ravnatelju vrtića/škole da, ukoliko dođe do sukoba između roditelja temeljem pristupa djetetu ili djetetovim učiteljima, sačini plan posjeta školi koji dozvoljava jednom roditelju pristup u 50% vremena svakoga tjedna, a drugom u preostalih 50% vremena. Ukoliko bi bilo koji od roditelja kršio ovaj plan, ravnatelju se naređuje da odmah izvijesti odvjetnike oba roditelja i sud.
f. precizno davanje ovlasti svem osoblju uključenom u bilo koju aktivnost djeteta da mora osigurati punopravni pristup roditelju s kojim dijete ne živi: Sudska bi odluka trebala jasno navesti da svaka osoba koja predstavlja organizaciju koja uključuje dijete, bilo da je obrazovna, zdravstvena, rekreacijska, vjerska ili druga, ima obvezu osigurati svakom roditelju potpuni i otvoreni pristup svakoj pojedinačnoj i svim aktivnostima, informacijama, planovima i svim relevantnim poznatim činjenicama koje su povezane s njihovim bavljenjem djetetom.
g. precizno ovlaštenje svakoj osobi uključenoj u bilo koju aktivnost djeteta da se ne bavi nikakvom aktivnosti koja ometa odnos između djeteta i roditelja s kojim dijete ne živi, uključujući i prava susreta: Sudska odluka mora jasno navesti da se ova naredba odnosi na svaku osobu koja se bavi djetetom u bilo kojem svojstvu (grupna događanja, poduka, profesionalne aktivnosti, rekreacijski događaji, timski sportovi i slično), uključujući i prijatelje, rodbinu, susjede, stručnjake i poznanike, ali se ne ograničavajući samo na njih.
h. jasan redoslijed kazni za roditelja s kojim dijete živi zasnovan na prirodi izvšenog kršenja odluke: Sudska odluka mora predvidjeti jasno određene mjere koje će se provoditi ukoliko roditelj prekrši sudsku odluku. Kazne moraju biti jasno navedene uz redoslijed obveznog slijeda pooštravanja, te odmah dosljedno primijenjene u skladu s tim.
i. jasno određene kazne za svaku osobu koja prekrši sudsku odluku: Sudska odluka treba sadržavati jasna upozorenja da će svaka namjerna aktivnost ili izostanak aktivnosti koji negativno djeluje na bilo koji aspekt provođenja pojedinih točaka sudske odluke rezultirati jasno određenim kaznama. Tu spadaju i sankcije za roditelje koji zanemaruju djecu na način da ne sudjeluju u odgoju djeteta ili za roditelje koji sudsku odluku pokušavaju zaobići lažnim optužbama bilo koje vrste. Također treba predvidjeti mandatne kazne (kao pri prometnim prekršajima) i pokrivanje svih troškova za izlazak policije na teren po lažnim dojavama, prijave nepostojećeg nasilja nad bilo kim, boravak u sigurnoj kući radi manipulacije postupkom i sl., kad se dokaže da su bile lažne. (Npr. znamo za slučaj da je otac prijavljivao majku da mu se spriječava roditeljsko vrijeme a uopće nije dolazio po dijete, kao i za slučaj dolaska šest interventnih policajaca samo zato što je majka rekla da se boji – bez ikakva temelja, te više slučajeva boravka žena u sigurnoj kući od 6 do 9 mjeseci bez ikakve povijesti nasilja, što je i dokazano u postupcima nakon toga, ali nitko za to nije bio sankcioniran i nije snosio troškove usluga koje se plaćaju uglavnom iz proračuna.)
j. odredba kojom sud rezervira mogućnost modifikacije sadržaja sudske odluke bilo kada te da je može promijeniti na način na koji sud odluči: Ova stavka omogućava sudu potpunu ovlast nad provođenjem, izmjenama i primjenom sudske odluke. U ovom je dijelu jasno da bi Obiteljski zakon sadržavao odredbe kojima bi kao lex specialis mijenjao odredbe Zakona o parničnom postupku.
k. plaćanje doprinosa za uzdržavanje djeteta treba biti kontrolirana operacija jer se nerijetko dešava da se upravo s financijskim sredstvima i računima manipulira i falsificira namjena a to je u našem slučaju – uzdržavanje djeteta. Dakle, sudska odluka mora predvidjeti ne samo iznos doprinosa, već i npr. to da roditelj kojemu je dodijeljeno dijete na zajednički život mora jednom godišnje za to imenovanom tijelu dati izvješće s dokazima za koju namjenu koristi sredstva s računa koji je otvoren posebno za dijete čija se skrb iz tog računa i financira. Predlažemo da se upravo s tog naslova izmjeni postojeća praksa da se roditelju kojemu je povjereno dijete na odgoj i skrb doznačuju novci na njegov račun ili na ruke – kako najčešće i glase sudske odluke, već da se za dijete otvori poseban račun s opunomoćenim roditeljem s kojim dijete živi, uz obvezna izviješća.

12. Naknada medijatorima za neuspješnu medijaciju treba biti minimalna i simbolična, ili ne treba uopće biti naknade. Samo se uspješna medijacija treba plaćati, uz jasan cjenik po sastanku s medijatorom i propisan maksimalni broj sastanaka te maksimalno ukupno vrijeme medijacije, čime će se medijatore potaknuti na što kvalitetniji rad, s obzirom na zakonske poluge koje će roditelje praktički prisiljavati na dogovor. Roditelji, bude li zakon odbijanje dogovora jasno definirao kao smanjene roditeljske kompetencije, najčešće neće odbijati medijaciju.

13. Nužno je promijeniti naziv ’susreti i druženja’ i ‘kontakti’ koji su neprimjereni i zamijeniti ih izrazom ‘roditeljsko vrijeme’ što je u Sjedinjenim Državama već učinjeno, a takve inicijative postoje i u Europskoj Uniji. Nužno je ‘vraćanje’ djeteta uvijek nazivati ‘preuzimanjem djeteta’. ‘Vraćanje’ djeteta kao da je stvar, ’susreti i druženja’ te ‘kontakti’ kao da se ne radi o roditeljskoj brizi i odgoju već o znancima ili prijateljima, riječi su koje moraju biti izbrisane iz zakona i iz rječnika sudskih odluka o djeci. Takav rječnik smatramo štetnim za djecu, diskriminirajućim za roditelja s kojim dijete ne živi i štetnim za društvo u cjelini.

14. Nužno je predvidjeti obvezu sudaca da procijene potrebe djeteta pri određivanju doprinosa za uzdržavanje, te da u te potrebe obvezno ukjuče i troškove koji nastaju pri ostvarivanju djetetova prava na oba roditelja te trud roditelja koji ponekad putuje više desetaka ili stotina kilometara da bi preuzeo dijete (prijevoz i sl.), kao i brigu i troškove koje roditelj s kojim dijete ne živi ima dok je dijete s njim.

Pitanje troškova prijevoza i truda oko prijevoza može se vrlo učinkovito riješiti na način da po dijete uvijek dolazi roditelj kojemu dijete ide. Danas u nas redovito roditelj s kojim dijete ne živi preuzima i ‘vraća’ dijete što djetetu šalje poruku da ga ostavlja. Takva je nakaradna praksa preuzeta iz zastarjelog shvaćanja da dijete mora imati jedan dom i ‘mora znati gdje mu je dom’. Dijete može imati dva doma i dvije skupine prijatelja (pa čak i više ako uzmemo u obzir dom baka i djedova) – i u maminom i u tatinom okruženju i u okruženju baka, djedova, teta itd. Različitost će samo obogatiti njegovo odrastanje i iskustveni život.

Također smatramo da se postotcima ne može određivati doprinos za uzdržavanje djeteta, a doprinose od npr. 3000 kn, pa čak i 1000 kn u slučajevima kad je roditelj s kojim dijete živi angažiran i ima troškove prijevoza djeteta, smatramo prikrivenim uzdržavanjem roditelja s kojim dijete živi – to je možda razlog zašto jedan značajan broj roditelje odbija plaćati doprinos za dijete. Doprinos za uzdržavanje djeteta se treba određivati prema konkretnim potrebama djeteta umanjeno za postotak vremena (na godišnjoj razini) koje dijete provodi s roditeljem s kojim ne živi te troškove prijevoza koji padaju na teret tog roditelja radi provođenja roditeljskog vremena. Tu bi također od pomoći mogao biti obrazac kojim bi se sudac mogao poslužiti (Prilog 2), a koji bi predviđao stavke koje pri određivanju doprinosa za uzdržavanje djeteta sudac treba odrediti. Transparentnost, sljedivost i opravdanost iznosa doprinosa za uzdržavanje djeteta motivirala bi roditelje na redovito plaćanje i smanjila bi broj onih koji ga ne plaćaju na minimum.

Primjer:

a) Predškolsko dijete – troškovi pri vrlo visokom životnom standardu djeteta, kad roditelj s kojim ne živi zarađuje daleko iznad hrvatskog prosjeka, od sveukupno =21.000,- kn godišnje tj. =1.750,- kn mjesečno (za vrlo visoki standard djeteta), bez troškova provođenja praznika koje snosi svaki roditelj kad je s djetetetom:
* vrtić – 300 kn/mjesečno (u Zagrebu); čak i ako se čl. 213. Obz ne bi mijenjao, troškove vrtića roditelji trebaju dijeliti, zato što je kroz to vrijeme dijete na skrbi u vrtiću a ne s roditeljem s kojim živi koji bi ga čuvao i imao troškove za prehranu, pa bi iznos koji je obveza roditelja koji s djetetom ne živi trebao biti 150 kn mjesečno (300 kn : 2),
* večera i prehrana x broj radnih dana cca 15 kn x 22 dana =330 kn mjesečno,
* prehrana vikendom, cca 30 kn x 8 =240 kn mjesečno,
* odjeća i obuća godišnje 3 000 kn, tj. 250 kn mjesečno,
* igračke, kino, kazalište, godišnje 2 000 kn, tj. 167 kn mjesečno,
* izvanvrtićke aktivnosti (strani jezik, sport) godišnje do 3 500 kn, tj. 292 kn mjesečno,
* higijena i druge potrebe 2.060kn, tj. 172 kn mjesečno.

Kako trećinu vremena tijekom godine o djetetu skrbi roditelj s kojim dijete ne živi, toliko se treba odbiti troškova za brigu kad je s roditeljem s kojim živi, pa ostaje trećina koju roditelj s kojim dijete ne živi treba na ime doprinosa za uzdržavanje naknaditi roditelju s kojim dijete živi, što dalje iznosi 483 kn mjesečno + 150 kn. za vrtić =633 kn / mjesečno. Konačno, ovaj se iznos, ako zbog razloga tjelesne invalidnosti roditelj s kojim dijete živi ne može dolaziti i preuzimati dijete, treba umanjiti za polovicu troškova prijevoza djeteta, (npr. za cijenu autobusne karte Rijeka-Zagreb-Rijeka 250 kn (bez troška prijevoza za dijete), svaki drugi vikend dva puta prije spomenutih 17 vikenda su 34 povratna putovanja i 8 preuzimanja i vraćanja djeteta tijekom praznika i blagdana, ukupno 42 x 250 =10 500 kn, od čega je polovica =5 250 kn po svakom roditelju, tj. 438 kn mjesečno). U tom bi slučaju doprinos za uzdržavanje djeteta koji plaća roditelj s kojim dijete ne živi bio 195 kn mjesečno (633-438) tijekom cijele godine.

Pri jednako vrlo visokom standardu, kad roditelj s kojim dijete ne živi zarađuje daleko iznad hrvatskog prosjeka u, po dijete nepovoljnom i štetnom, slučaju da je odluka ‘uobičajena’, tj. svaki drugi vikend po 2 dana, 30 dana po ljeti i 7 dana po zimi, te svaki drugi vikend tijekom preostala 42 tjedna, što je cca 42 dana, uz svaki drugi državni praznik/blagdan, cca 4 dana (ukupno 83 dana/365 dana tijekom godine je cca. 23%), 1.450 kn (1.750 kn – 300 kn troška za vrtić) umanjujemo za 23% koliko je dijete s roditeljem s kojim ne živi i jednako toliko s roditeljem s kojim živi, pa se doprinos treba plaćati u iznosu od preostalog vremena koje dijete provodi s roditeljem s kojim živi, tj. 54% potreba djeteta, što je 783 kn + 150 kn za vrtić =933 kn mjesečno. Kad od toga odbijemo troškove prijevoza (50 povratnih puteva od 250 kn =12.500 kn : 2) od =6.250 kn (bez troška prijevoza za dijete) godišnje, odnosno 521 kn mjesečno (sad, kad je manje zimskih, proljetnih i ljetnih praznika, više je blagdana), ako zbog razloga tjelesne invalidnosti roditelj s kojim dijete živi ne može dolaziti i preuzimati dijete već cjelokupne troškove, a ne samo polovicu snosi roditelj s kojim dijete ne živi, ostaje iznos za uzdržavanje od 412 kn mjesečno tijekom cijele godine.

Sigurni smo da bi primjenom ovog načina izračuna, u potpunosti utemeljenog na činjenicama i zakonima, pojave neplaćanja doprinosa za uzdržavanje djeteta bile svedene na minimum, a prestalo bi se s praksom preseljenja bez dogovora radi manipulacije djecom i s ciljem dobivanja prikrivenog uzdržavanja od bivšeg partnera, putem naplate prekomjernih iznosa uzdržavanja za djecu.

15. Ako roditelj ne bi želio s djetetom provoditi opsežno vrijeme, morao bi plaćati povećane iznose doprinosa za uzdržavanje djeteta, a ako ga ne bi preuzimao, nužno je predvidjeti mogućnost kazne za zanemarivanje djeteta temeljem Obiteljskog zakona, bez posebnog sudskog postupka (što je moguće i prema postojećem Kaznenom zakonu) pa bi sudska odluka to također trebala predvidjeti. Ovo se ne bi odnosilo na slučajeve spriječavanja susreta od strane roditelja s kojim dijete živi.

16. Nužno je propisati kriterije temeljem kojih se odlučuje o ‘najboljem interesu djeteta’ pri davanju mišljenja i preporuka i donošenje odluka te standarde ponašanja svih djelatnika sustava te odgovornosti i sankcije za sve sudionika u sustavu u slučaju kršenja istih. Zakon koji ne predviđa sankcije za one koji ga ne poštuju (što uključuje roditelje i njihovu širu obitelj, djelatnike socijalne skrbi, suce, stručnjake mentalnog zdravlja, policiju, odvjetnike, odgajatelje, učitelje, medicinsko osoblje i sve ostale uključene strane) nema nikakvog značaja ni smisla.

17. Nužno je te standarde ponašanja primjenjivati jednako prema oba roditelja te izrijekom zabraniti diskriminaciju u centrima za socijalnu skrb i na sudu kao i u ustanovama mentalnog zdravlja, zdravstvenim i odgojno-obrazovnim ustanovama te među vještacima. Nužno je osnaživanje oba roditelja za odgovorno roditeljstvo u slučaju razvoda (u tom smo smislu objavili više priručnika, a mogu se download s naše stranice, http://www.udruga-dijete-razvod.hr/za-download/ gdje se može naći i naš najnoviji priručnik ‘Razvedeno dijete’).

18. Nužno je osigurati statistiku učinkovitosti preporuka CZSS-a i odluka sudova o djeci kako bi se uopće omogućilo vrednovanje njihovog rada i učenje djelatnika centara i sudaca te razvoj struke u ovom području i poboljšanje kvalitete usluga koje isti pružaju građanima. Svačiji se rad i učinkovitost toga rada danas vrednuje, pa se tako i rad uključenih djelatnika mora vrednovati, a u tom vrednovanju moraju sudjelovati krajnji korisnici, djeca, roditelji i šira društvena zajednica.

19. Nužna je presumpcija da roditelj koji je zaposlen, radi, skrbi za dijete iako mu nije povjereno na zajednički život, treba biti na poseban način zaštićen pred zakonom koji regulira materiju obiteljskih odnosa od roditelja koji ga lažno prijavljuje policiji, izvrgava ga ruglu javnosti ili ga na bilo koji način šikanira bez čvrstog uporišta (osim u slučaju nasilja i drugih kaznenih dijela, što je predmet drugih propisa i postupaka), čime ugrožava posao roditelja, zato što o ugledu takvog roditelja ovisi posao kojeg obavlja kao i zadržavanje samog radnog mjesta, čime se izravno šteti djetetu čiju skrb taj roditelj mora financirati.

Dijete treba oba roditelja što više i češće, uz stalnu dostupnost roditelja koji trenutačno nije dostupan. Nije presudno koji će roditelj dobiti dijete, već kakve će roditelje ili roditelja dijete dobiti i koliko će i dalje imati pravo na oba roditelja i njihove šire obitelji.

Molimo za skori sastanak s Radnom skupinom gdje ćemo detaljnije obrazložiti sve prijedloge i eventualno podastrijeti dokaze. Ovaj sažetak opisa problema i prijedlozi objavljeni su i na našoj web stranici.

Radna skupina Udruge Dijete-razvod i Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo

Prilog 1.1: Prijedlog predloška obrasca za preciznu usmjeravajuću sudsku odluku o roditeljskom vremenu svakoga od roditelja s djetetom, u slučaju zajedničkog fizičkog skrbništva

1.1 Dijete će sa svakim roditeljem provoditi približno polovicu vremena, zimskih, proljetnih i ljetnih praznika, državnih praznika i vjerskih blagdana
1.2 Dijete će imati pristup roditelju s kojim trenutačno nije telefonom/skypeom… minimalno dnevno, od ……………… sati, do ……………. sati
1.3 U slučaju odbijanja roditelja da preda dijete na roditeljsko vrijeme s drugim roditeljem jednokratno, nadoknade će se održati:…………………………….
2.1 Majka će dijete preuzimati na mjestu ……………………………………………
2.2 Otac će dijete preuzimati na mjestu …………………………………………….
2.3 Nadzor će pri primopredaji obavljati osoba/osobe imenovane od …………………………………….
3.1 Djelatnici Czss, u slučaju odbijanja predaje djeteta dužni su ……………………………………
3.2 Djelatnici Policije, u slučaju odbijanja predaje djeteta dužni su ………………………………………..
3.3 Svi odgojno obrazovni djelatnici, kao i svaka osoba koja predstavlja organizaciju koja uključuje dijete, bilo da je obrazovna, zdravstvena, rekreacijska, vjerska ili druga, dužni su omogućiti pristup svakoj i svim zabilješkama i informacijama o djetetu svakom od roditelja na zahtjev, i slobodan pristup djetetu za vrijeme trajanja vrtića/škole. Ako bi došlo do sukoba roditelja temeljem pristupa djetetu ili djetetovim učiteljima, ravnatelj je dužan sačiniti plan posjeta školi s 50% vremena za jednog i 50% vremena za drugog roditelja. Ako bi bilo koji od roditelja kršio ovaj plan, ravnatelju se naređuje da odmah izvijesti odvjetnike oba roditelja i sud.
4.1 Svakoj osobi uključenoj u bilo koje pravo ili aktivnost djeteta, u bilo kojem svojstvu, uključujući roditelje, prijatelje, rodbinu, susjede, poznanike, odgojno obrazovne i zdravstvene djelatnike, trenere i učitelje u izvannastavnim aktivnostima, djelatnike Czss te Policije, ali se ne ograničavajući samo na njih, zabranjuje se bilo kakva namjerna aktivnost koja ometa odnos između djeteta i roditelja s kojim dijete ne živi i svaki izostanak aktivnosti koji negativno djeluje na bilo koji aspekt provođenja sudske odluke. U slučaju kršenja zapriječene su kazne: I. put……………………….. II. put……………………………. III. put……………………………………
4.2 Ako roditelj, koji i nakon što je tri puta kažnjen, i dalje krši ovu sudsku odluku, dijete će se na zajednički život dodijeliti drugom roditelju
5.1 Lažne prijave za nasilje i neutemeljen boravak u sigurnoj kući Mandatna kazna u iznosu od ………………………… + troškovi za dolazak policije prema izračunu policije…………………………..Stvarni troškovi prema izračunu Sigurne kuće, ukupno …………. + odšteta roditelju zbog narušenog ugleda i zato što kroz to vrijeme nije mogao provoditi vrijeme s djecom………………….

Prilog 1.2: Prijedlog predloška obrasca za preciznu usmjeravajuću sudsku odluku o roditeljskom vremenu svakoga od roditelja s djetetom, u slučaju kad se fizičko skrbništvo dodjeljuje jednom roditelju:

1.1 S roditeljem s kojim ne živi, dijete će provoditi vrijeme dnevno (kojim danima) x br. dana godišnjetjedno (kojim tjednima) x broj dana godišnjetijekom zimskih praznika (od…. do….) x broj danatijekom proljetnih praznika (od…. do….) x broj danatijekom ljetnih praznika (od…. do….) x broj danadržavne praznike i blagdane (koje) x broj danaobiteljske praznike (koje) x broj današto iznosi godišnje cca ……………… dana
1.2 S roditeljem s kojim živi, dijete će provoditi vrijeme dnevno (kojim danima) x br. dana……………………. godišnje………………….; tjedno (kojim tjednima) x broj dana…………………… godišnje………………………; tijekom zimskih praznika (od…. do….) x broj dana…………………….; tijekom proljetnih praznika (od…. do….) x broj dana…………………………; tijekom ljetnih praznika (od…. do….) x broj dana………………………………..; državne praznike i blagdane (koje) x broj dana…………………………; obiteljske praznike (koje) x broj dana………………………………..; što iznosi godišnje cca ……………… dana
1.3 Dijete će imati pristup roditelju s kojim trenutačno nije telefonom/skypeom… minimalno dnevno, od ……………… sati, do ……………. sati
1.4 U slučaju odbijanja roditelja da preda dijete na roditeljsko vrijeme s drugim roditeljem jednokratno, nadoknade će se održati:…………………………………………….
2.1 Majka će dijete preuzimati na mjestu …………………………………………….
2.2 Otac će dijete preuzimati na mjestu …………………………………………….
2.3 Nadzor će pri primopredaji obavljati osoba/osobe imenovane od …………………………………………….
3.1 Djelatnici Czss, u slučaju odbijanja predaje djeteta dužni su ……………………………………………….
3.2 Djelatnici Policije, u slučaju odbijanja predaje djeteta dužni su …………………………………………….
3.3 Svi odgojno obrazovni djelatnici, kao i svaka osoba koja predstavlja organizaciju koja uključuje dijete, bilo da je obrazovna, zdravstvena, rekreacijska, vjerska ili druga, dužni su omogućiti pristup svakoj i svim zabilješkama i informacijama o djetetu svakom od roditelja na zahtjev, i slobodan pristup djetetu za vrijeme trajanja vrtića/škole. Ako bi došlo do sukoba roditelja temeljem pristupa djetetu ili djetetovim učiteljima, ravnatelj je dužan sačiniti plan posjeta školi s 50% vremena za jednog i 50% vremena za drugog roditelja. Ako bi bilo koji od roditelja kršio ovaj plan, ravnatelju se naređuje da odmah izvijesti odvjetnike oba roditelja i sud
4.1 Svakoj osobi uključenoj u bilo koje pravo ili aktivnost djeteta, u bilo kojem svojstvu, uključujući roditelje, prijatelje, rodbinu, susjede, poznanike, odgojno obrazovne i zdravstvene djelatnike, trenere i učitelje u izvannastavnim aktivnostima, djelatnike Czss te Policije, ali se ne ograničavajući samo na njih, zabranjuje se bilo kakva namjerna aktivnost koja ometa odnos između djeteta i roditelja s kojim dijete ne živi i svaki izostanak aktivnosti koji negativno djeluje na bilo koji aspekt provođenja sudske odluke. U slučaju kršenja zapriječene su kazne: I. put…………………………….; II. put………………………………; III. put………………………………….
4.2 Ako roditelj, koji i nakon što je tri puta kažnjen, i dalje krši ovu sudsku odluku, dijete će se na zajednički život dodijeliti drugom roditelju
5.1 Lažne prijave za nasilje i neutemeljen boravak u sigurnoj kući Mandatna kazna u iznosu od ………………………… + troškovi za dolazak policije prema izračunu policije…………………………..+ stvarni troškovi prema izračunu Sigurne kuće, ukupno ………….+odšteta roditelju zbog narušenog ugleda i zato što kroz to vrijeme nije mogao provoditi vrijeme s djecom………………….

Prilog 2: Prijedlog Izračuna potreba djeteta i iznosa doprinosa za uzdržavanje djeteta unutar sudske odluke

1. naknada za vrtić/školski obrok podijeljeno s dva: mjesečno……………. godišnje………………….
2. večera i prehrana x broj radnih dana od cca 22 radna dana: mjesečno……………. godišnje………………….
3. prehrana vikendom x broj vikenda: mjesečno……………. godišnje………………….
4. odjeća i obuća: mjesečno……………. godišnje………………….
5. igračke, kino, kazalište: mjesečno……………. godišnje………………….
6. izvanvrtićke/izvanškolske aktivnosti aktivnosti (strani jezik, sport): mjesečno……………. godišnje………………….
7. higijena i druge potrebe: mjesečno……………. godišnje………………….
8. posebne potrebe (ako se radi o djetetu s posebnim potrebama
9. Međuzbroj /1+2+3+4+5+6+7+8/:…………………………….
10. % vremena koje dijete provodi s majkom godišnje:…………………………..
11. % vremena koje dijete provodi s ocem godišnje:…………………………….
12. razlika postotka vremena izražena u novcu /9-(10-11)/:……………………..
13. troškovi prijevoza roditelja i djeteta ako ih snosi samo jedan roditelj: mjesečno……………. godišnje………………….
14. iznos za plaćanje /12-13/:………………………………..
15. poslodavac je ovaj iznos dužan uplaćivati do svakog 15. u mjesecu na račun:……………………………………
16. ako bi ……………………….……… napustio tvrtku/ustanovu, isti je dužan presliku ovoga rješenja predati novom poslodavcu
17. u slučaju neplaćanja doprinosa zbog neizvještavanja poslodavca, zapriječene su kazne 1. put…………………………….. 2. put…………………………. 3. put…………………………………..
18. u slučaju ostanka bez posla, …………………………. je dužan o tome odmah izvijestiti Czss te sudjelovati u javnim radovima prema odluci Czss
19. ako …………….……………………. odbije raditi na javnim radovima, Czss je o tome dužan odmah izvijestiti ovaj Sud koji će propisati kaznu: 1. put…………………… 2. put………………………… 3. put………………………………
20. novac će se uplaćivati na račun posebno otvoren za dijete, na koji je/su opunomoćen/i …………………………………………………………………………………………… Rn br.:………………………………………..

Anketa

  • Jesu li se djelatnici Czss prema vama ponašali nepristrano i uljudno?

    Loading ... Učitavanje ...

Arhiva anketa

Otrov razvoda

Zaštita veze između roditelja i djeteta od osvetoljubivog bivšeg partnera

dr. Richard A. Warshak

 

Knjiga otrov razvodaKnjiga se može nabaviti u izdanju Algoritmove biblioteke Facta

Knjiga Divorce PoisonDetalje o izvorniku knjige na engleskom jeziku potražite na:
www.warshack.com

Preporučamo svim roditeljima koji traže praktične savjete da pročitaju knjigu Otrov razvoda, dr. Richard A. Warshak-a.