Kako je nadležni Czss brzom i učinkovitom akcijom spasio mit o zloj maćehi i riješio izmišljeni problem izmišljenim člancima izmišljenog zakona

Ili bi bilo primjerenije pisati o djetetu koje je godinama na odvikavanju od drugog roditelja i ne viđa tatu/mamu pa ima trajne posljedice u obliku odbijanja drugog roditelja i njegove obitelji i napadaja vrištanja ili okretanja glave kad ga vidi na cesti, čije pravo na obitelj nadležne institucije nisu zaštitile već su poduzele sve kako bi se ovakvo zlostavljanje djeteta ustalilo i legaliziralo.

Ili o dječaku čijeg je oca majka lažno optužila za seksualno zlostavljanje, pa je nakon godinu dana koliko je bilo potrebno da se optužba odbaci kao neutemeljena, majka i dalje na stajalištu da dijete ne treba viđati oca, a stručnjaci nadležnog Czss-a to aktivno podržavaju predlažući ocu da ne insistira na viđanju djeteta jer će mu dijete koje sad ima pet godina ‘jednog dana samo doći’.

Ili o djevojčici koja već tri godine ne viđa mamu jer su se ona i tata tako dogovorili, dok stručnjaci naležnog Czss-a to podržavaju donoseći novi prijedlog o skraćivanju propisanog vremena djevojčice s mamom.

Ili o djetetu gdje roditelj s kojim ne živi mukotrpno brani pravo djeteta na obitelj, a nadležne institucije to toliko smeta da mu pripisuju razna negativna ponašanja ‘nepozvanog dolaženja u Czss’, ’samovoljnog tumačenja sudskog rješenja’, sve do toga da tvrde da je ’sudska odluka nezakonita’ jer se ne sviđa stručnjacima Czss.

Ili o djetetu koje majka vozi u automobilu nevezano na prednjem sjedalu pa nadležne institucije nisu uopće reagirale na dopis kojim drugi roditelj traži zaštitu djetetovog prava na sigurnost u prometu.

Nadležne su institucije spore, neučinkovite, neaktivne ili čak, po vlastitim tvrdnjama, ‘bespomoćne’ kad se radi o zaštiti djeteta kojem se krše prava. U čemu su onda aktivne, učinkovite i djelotvorne?

Pitali smo se čemu te institucije uopće postoje dok nismo doznali za konkretni slučaj o kojem ćemo pisati u ovom postu. U tom su slučaju nadležne institucije bile učinkovite, aktivne i djelotvorne. Istina, ne u zaštiti djeteta, već u brzoj akciji spašavanja mitova iz bajki o zloj maćehi te u rješavanju izmišljenih problema izmišljenim načinima, pozivanjem na nepostojeće izmišljene članke nepostojećih izmišljenih zakona. Pisat ćemo o učinkovitosti jednog Centra za socijalnu skrb i njegovoj Ravnateljici te o Ravnateljici osnovne škole koju dijete pohađa, koji su zaštitili pravo jednog roditelja da zlostavlja drugog.

Uvod

U ranom djetinjstvu pričaju nam ili čitaju bajke iz davnina. U te bajke spadaju i Snjeguljica i Ivica i Marica i Pepeljuga i mnoge druge. U svima je njima zla maćeha i pasivni otac koji nema pojma što ona čini njegovoj djeci pa preživljavanje djece ovisi o dobrohotnim patuljicima, dobroj vili ili dječjoj pameti. Od svega toga samo dječja pamet postoji u zbilji, sve je ostalo bajka, mašta, želja pripovjedačeva da djeca prežive i budu sretna i da djeci kojoj se bajka priča ili čita pruži pozitivan završetak priče. Jednako je tako i zla maćeha danas plod mašte, a i pasivnih je očeva sve manje.

Mit o pasivnim očevima zamijenjen je mitom o nasilnim očevima i očusima koji je produkt nekontrolirane potrebe za dobijanjem financijske potpore raznim udrugama i skupinama koje djeluju pod krinkom borbe za ravnopravnost popraćene medijskim hajkama nekih neodgovornih medija. Osim što nikako nije jasno kako se ravnopravnost postiže ako se muškarce proglasi univerzalnim nasilnicima, napose nad ženama i djecom, napredni svijet ima statistike i istraživanja koji jasno pokazuju da nasilnost nije rodno ni spolno uvjetovana. Državna statistika SAD-a koja se može pročitati s njihove web stranice za posljednjih 20 godina pokazuje da su majke i očevi podjednako nasilni prema djeci, s malom pretegom majki. U nas rijetka istraživanja pokazuju majke kao uvijek blage i nenasilne prema djeci i ostalim članovima obitelji, a očeve kao najčešće nasilne. Nikakvo čudo kad znamo da predrasude mogu bitno utjecati na metodologiju i rezultate istraživanja – one predrasude koje smo stekli još u ranoj dobi kad su nam pričali bajke iz davnina, kad smo bili najpodložniji manipulaciji od strane odraslih.

Kad je pomajka nježna i brižna, i kad poočim ili otac nisu nasilni, to nije prepoznatljivo. Ne čudi da nije prepoznatljivo nama običnim ljudima. Zabrinjava da nije prepoznatljivo stručnjacima koji rade u zaštiti djece.

Povijest slučaja

Za ovaj nas je post ponukao razgovor s jednom pomajkom. Taj razgovor nije bio o problemima navedenim na početku ovog posta, gdje majka ne dozvoljava djetetu da vidi oca jer on ima ‘onu ženu’ (čitaj: ‘zlu maćehu’) ili gdje otac okreće nebo i zemlju u strahu od novog partnera majke (čitaj ‘nasilnika’). Ovaj se razgovor vodio oko izmišljenog problema koji je posljedica neriješenih partnerskih odnosa majke prema bivšem partneru, ali nema zle maćehe koja dijete zanemaruje ili zlostavlja već je pomajka brižna i zainteresirana za dijete, ni pasivnog oca kojega to ne zanima već je otac brižan i zainteresiran za dijete, ni nasilnog oca koji dijete zlostavlja na razne načina, pa je situacija potpuno izvan stručnog i ljudskog dosega stručnjaka nadležnog Centra za socijalnu skrb, osim u segmentu ponašanja majke.

Oboje roditelja ima nove partnere, dijete je školske dobi. Na roditeljske sastanke dolazi majka djeteta koja odbija komunicirati s ocem i ne prenosi mu relevantne informacije u vezi sa školovanjem djeteta – poočim ne dolazi – i dolazi otac djeteta s pomajkom. To je jednostavno organizacija te dvije obitelji. Ne znamo zašto poočim ne dolazi, ako već dijete većinu vremena provodi s majkom i s njim, bilo bi u redu pokazati interes za školski uspjeh djeteta, no ako ima dogovor s majkom djeteta da ga ona o svemu izvještava, razumljivo je.

Znamo zašto pomajka dolazi na roditeljske sastanke – naime, ako dijete onaj dio vremena koje provodi s ocem, provodi i s njom kao očevom novom suprugom, ako otac i pomajka zajedno sudjeluju u svim obvezama koje se odnose na zdravlje, razvoj, odgoj, obrazovanje i sveopću dobrobit djeteta, dakle ako je dogovor unutar obitelji da bračni partneri u svemu zajedno sudjeluju, onda ništa nije normalnije, zdravije i ljudskije nego da ta pomajka ode i na roditeljski sastanak zajedno s ocem djeteta. Razrednica djeteta i Ravnateljica škole nisu na bilo koji negativni način reagirale na dosadašnje dolaske oca na roditeljske sastanke skupa s pomajkom, niti je otac po tom pitanju bio kontaktiran od strane škole.

Tad se majka obraća ravnateljici škole protestirajući zato što pomajka dolazi na roditeljske sastanke. Majčini su argumenti da nju to uznemirava, da njezin novi partner ne dolazi pa zašto bi očeva partnerica dolazila i da joj se drugi roditelji zbog toga smiju. Ravnateljica škole ispred škole pismeno prijavljuje oca nadležnom Centru za socijalnu skrb.

Brza i učinkovita akcija Centra za socijalnu skrb pri rješavanju izmišljenih problema uz pozivanje na izmišljene članke izmišljenih zakona

Otac je pozvan na sastanak na kojem je bila i Ravnateljica Centra, uz ostale stručnjake obiteljsko pravne zaštite. Pomajci sudjelovanje na tom sastanku nije bilo dopušteno. Otac je upozoren da pomajka ne smije više dolaziti na roditeljske sastanke, na što je on izrazio stajalište da bi imao više povjerenja u poočima kad bi vidio da je ovaj zainteresiran za školski uspjeh djeteta, ali da on u to ne može ulaziti, no vlasititi obiteljski život ima pravo organizirati kako smatra da treba, sve dok to nije protiv interesa djeteta. Na sastanku su se djelatnici Centra pozivali na izmišljene članke zakona koji to pomajci zabranjuju. Izmišljene, zato što takvi članci zakona ne postoje. Ne postoje zakoni ni članci zakona RH koji zabranjuju da se pomajka ili poočim uključe u odgoj i brigu o djetetu na bilo koji zakonom dopušteni način, a nazočnost na roditeljskom sastanku zasigurno nije nedopuštena.

Problem ne postoji, iskonstruiran je. Da su stručnjaci centra, skupa sa svojom Ravnateljicom, majci i Ravnateljici škole objasnili da ne smije ulaziti u područje ponašanja druge obitelji bivšeg partnera se dok je to ponašanje na dobrobit djeteta te je uputili da je nužno da što prije u sebi razriješi partnerski odnos na način da prestane polagati prava na organizaciju života i obiteljske odnose bivšeg partnera, kao što on to ne čini već poštuje njezinu autonomiju, da je nužno da potrebe djeteta stavi ispred vlastitih te da svaki roditelj o djetetu ima pravo skrbiti na autonoman način, ‘problem’ bi bio riješen u najboljem interesu djeteta, a što i je njihova prvenstvena obveza. Također su majku mogli uputiti, ali nisu, da potraži stručnu pomoć ako je uznemiruje vidjeti da otac djeteta ima novu partnericu, tim prije što i ona ima novog partnera. Jer, oni su ipak stručnjaci i trebali bi biti u stanju prozrijeti vlastite predrasude iz onih na početku navedenih bajki te se s njima izboriti svojim stručnim znanjem koje bi ih uputilo na pravi put. Trebali bi prepoznati što je dobro i zdravo za dijete, trebali bi poštovati novu obitelj oca i novu obitelj majke, a prvenstveno pravo djeteta na najbolju moguću skrb.

Da nije žalosno, bilo bi smiješno. A žalosno je prvenstveno zato što imamo stotine i tisuće djece i roditelja koji su na odvikavanju od odnosa dijete – roditelj jer se ne viđaju zato što jedan od roditelja to ne dozvoljava uz iracionalna objašnjenja, imamo djecu koju roditelji teško zlostavljaju, imamo djecu koja umiru od posljedica roditeljskog zanemarivanja, dok djelatnici centara ne poduzimaju ništa ili gotovo ništa u ovim zaista ozbiljnim kršenjima djetetova prava na obitelj, zdravlje, život bez nasilja, na roditeljsku skrb i ljubav.

Umjesto zaključka

Sad nam je jasnije zašto za to nemaju vremena – bave se izmišljenim problemima, pa kad već u zbilji gotovo i nemamo zlih maćeha, institucije sustava ih zamjenjuju. Ostaje da se s tim izbori dječja pamet, jer vila i patuljaka s početka ove priče ima samo u bajkama. A kad je sustav takav da djeca moraju biti pametnija od stručnjaka, onda takve stručnjake ne trebamo – neka se na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje prekvalificiraju za poslove na kojima neće dolaziti u doticaj s djecom i roditeljima kako im ne bi mogli naštetiti.

Anketa

  • Jesu li se djelatnici Czss prema vama ponašali nepristrano i uljudno?

    Loading ... Učitavanje ...

Arhiva anketa

Otrov razvoda

Zaštita veze između roditelja i djeteta od osvetoljubivog bivšeg partnera

dr. Richard A. Warshak

 

Knjiga otrov razvodaKnjiga se može nabaviti u izdanju Algoritmove biblioteke Facta

Knjiga Divorce PoisonDetalje o izvorniku knjige na engleskom jeziku potražite na:
www.warshack.com

Preporučamo svim roditeljima koji traže praktične savjete da pročitaju knjigu Otrov razvoda, dr. Richard A. Warshak-a.