Sudske odluke, rješenja, presude (021-030)

Naš broj 021, http://www.scribd.com/doc/63906828 uređuje vrijeme djeteta s ocem na način da zajedno provode vrijeme srijedom od 16 do 18 sati na način da otac dijete preuzme pred školom te svake druge subote od 10 do nedjelje u 19 sati te svaki drugi državni praznik, što bi bilo oko 10% djetetova vremena. Više i ne trebamo komentirati kako se ovakve odluke i rješenja ne temelje ni na čemu što ima bilo kakvo relevantno uporište u znanstvenoj i stručnoj literaturi u posljednjih tridesetak godina, već je stvar uvriježenih mišljenja ljudi koji rade u centrima za socijalnu skrb i sucima koji su s vlastitom edukacijom završili prije diplome. Mišljenja su podložna predrasudama. Činjenice nisu.

Rješenje ne predviđa ni dio zimskih, ni ljetnih, ni proljetnih praznika. Ne predviđa ni doprinos za uzdržavanje djeteta. Kao i mnoga slična ovakva rješenja, ono je odokativno. Ali, to nije sve. Iako u  točki III rješenja piše da žalba protiv ove odluke ne zadržava provedbu odluke, to nije istina. Provedba odluke je zadržana tijekom gotovo dvije godine (dijete oca ne viđa tri godine zato što je toliko prošlo od početka postupka) koliko se ni ovakvi reducirani susreti djeteta s ocem ne održavaju. Naravno, nakon što tri godina nije vidjelo oca, dijete ga odbija vidjeti. Posljedice ovoga otrova razvoda najviše štete upravo djetetu. Jedini protuotrov razvoda bio bi da se dijete povjeri ocu na dalji zajednički život.

Da je dijete u vrijeme donošenja ovoga rješenja bilo kod oca te da ga otac nije predao majci, žurno bi reagirali svi djelatnici sustava i prije pravomoćnosti bi protiv toga oca bila podignuta kaznena optužnica i zahtjev za lišenje oca prava roditeljske skrbi. Favoriziranje jednoga roditelja na račun djeteta je nedopustivo, usprkos tomu što se takva praksa svakodnevno stvara i podržava – sudska praksa ne smije se stvarati temeljeno na postupanju koje nije u skladu sa zakonom i temeljeno na diskriminatornom postupanju na štetu djece.

No, nije ovdje samo stranka odgovorna za nepoštovanje sudske odluke iz 2009. Sve institucije sustava, uključujući i suca koji je napisao rješenje naš br. 21, a nije u njega ugradio mehanizme koji će osigurati da se ono poštuje, trebaju snositi odgovornost. To će biti početak napretka.

Izvjesnu nadu daje rješenje naš broj 022, http://www.scribd.com/doc/63906987 gdje se, čini se, sudac ne šali i svojim rješenjem određuje kažnjavanje stranke koja ne poštuje sudsku odluku, što će, nadamo se, pomoći nerazumnom roditelju da se urazumi. Vjerujemo da će ovo rješenje pomoći roditeljima koji su u sličnoj situaciji u odlučivanju kako zaštiti pravo djeteta i vjerujemo da je ovo daleko bolje rješenje nego što bi to bila ovrha djeteta gdje se dijete izlaže nepotrebnom stresu.

Komentari ostalih rješenja slijede – čim ih uspijemo anonimizirati.