Sudske odluke, rješenja, presude (011-020)

Sudsko rješenje naš br. 011, 012, 013 i 014. Rješenje Općinskog suda http://www.scribd.com/doc/62893740 odbija mogućnost da otac jednom tjedno na dva sata bude s djevojčicom starom 6 mj. bez prisustva majke. Sud se poziva na mišljenje pedijatrice da je “djetetu te dobi majka dominantna, a otac kao roditelj nije važan niti bitan. Ni jedan od roditelja nema ograničenje roditeljskih kompetencija. ” Dijete je ostvarivalo daleko manje kontakte s ocem nego što sudsko rješenje predviđa. Ovo je rješenje dobar primjer loše sudske prakse, kojom se, umjesto da se zainteresiranom i motiviranom roditelju dade podrška, isti omalovažava temeljem nekakvog mišljenja koje se ne temelji ni na kakvim danas relevantnim znanstvenim spoznajama.

Sljedeće Rješenje Općinskog suda, http://www.scribd.com/doc/62894465 prije godinu dana, kad je djevojčici dvije godine, određuje nešto šire, no ipak neobjašnjivo oskudno vrijeme (ukupno 50 sati, ili 7%) djeteta s ocem, no ovaj put u kući u kojoj otac živi. No ti se susreti nisu nikad održali, zato što na žalbu protustranke, Županijski sud u svibnju 2011., donosi rješenje http://www.scribd.com/doc/62897379 kojim ukida navedeno Rješenje Općinskog suda. Susreti djevojčice, sad stare oko tri godine, i dalje se odvijaju manje od vremena određenog prvim sudskim rješenjem kad je dijete bilo staro 6 mjeseci.  Otac posjeduje nalaze koji ukazuju na to da su sve smetnje djeteta otklonjene i da su sve funkcije djeteta u skladu s dobi.

Sudsko rješenje http://www.scribd.com/doc/62894025 rješava pitanje doprinosa za uzdržavanje, a doneseno je kad je djevojčica bila stara oko godinu dana. Ovo su primjeri loše prakse površnog sudovanja kad se radi o potrebi djeteta da ima oba roditelja i vrlo temeljitom sudovanju kad se radi o novcima. Sasvim je nejasno kakve su to potrebe djeteta s posebnim potrebama za vježbanjem koje košta preko tisuću kuna mjesečno, a koje HZZO ne bi pokrio ako je to vježbanje djetetu zaista potrebno. Mislimo da o ovome treba izvijestiti Ministra Milinovića i pitati zašto HZZO to ne pokriva, tim prije što je taj isti HZZO majci produljio porodiljni dopust zbog posebnih potreba djeteta. Provjerili smo – zdravstvena skrb u Zagrebu ima i bazene i fizijatre koji obavljaju fantastičan posao s djecom na uputnicu.

Sudsko rješenje naš br. 015 i 016.Rješenje Općinskog suda http://www.scribd.com/doc/63262854 primjer je dobre prakse suda koji je zapravo odredio da dijete ima neograničene kontakte s majkom s kojom ne živi, ali je za prateće institucije sustava, nažalost, neprecizno (ne treba zanemariti da su i precizna rješenja istima nejasna) . Nažalost, sud, kao ni dijete ni majka, ovdje nisu imali podršku institucija sustava, konkretno CZSS-a, koji je, kad je otac pod raznim izlikama izbjegavao omogućiti djetetu kontakte s majkom, umjesto da pozove roditelje na dogovor i izradu primjerenog Plana roditeljstva, ili u slučaju ogluhe, protiv roditelja koji spriječava izvršenje sudske odluke prema zakonu podnese kaznenu prijavu prema čl. 215. st. 1, majci savjetovao da od suda traži definiranje vremena, na što je sud vrijeme nerimjereno ograničio rješenjem http://www.scribd.com/doc/63262911. Ovo je rješenje primjer dobre sudske prakse u segmentu da određuje polovicu svih školskih praznika. Istodobno je i primjer loše sudske prakse raspodjele  vremena od 12% s roditeljem s kojim dijete ne živi za što ne možemo iznaći razumno obrazloženje. Zašto ne 50% kad već nije s djetetom ni jedan vikend, što bi omogućilo ravnopravno sudjelovanje roditelja u životu djeteta i ukinulo i potrebu doprinosa za uzdržavanje te time moguće i umanjilo prostor za sukob roditelja. Osim toga, u času kad majka radi vikendom, određuje se da nema pravo biti s djetetom za vikend, bez ikakve mogućnosti izmjene, osim novog sudovanja, ukoliko se majci radno vrijeme izmijeni kako bi mogla s djetetom provoditi i slobodno vrijeme. Nema važnosti to što su roditelji tražili ili htjeli te hoće li se roditelji žaliti – sud mora cijeniti stvarni najbolji interes djeteta, a sva suvremena znanstvena literatura navodi da je opsežno vrijeme sa svakim od roditelja u najboljem interesu djeteta.

Sudsko rješenje naš br. 017 i 018. Rješenje Prekršajnog suda http://www.scribd.com/doc/63262988 pokazuje kako se Sud i Policija odnose prema novcima poreznih obveznika, tj. proračunskih sredstava. Za neutemeljene prijave troškove mora snositi onaj tko je, živjeći na proračunskim sredstvima prijavu podnio – u ovom slučaju MUP RH koji iz istih tih proračunskih sredstava, ima resurse za procjenu utemeljenosti prijave. Ovako se, iz proračunskih sredstava, dva puta plaća ista usluga – jednom MUP-u za lošu procjenu (loše obavljen posao se uglavnom nigdje u sektoru poreznik obveznika ne može naplatiti) i jednom za ispravak loše procjene koju je obavio sud.

Rješenje Prekršajnog suda http://www.scribd.com/doc/63263224 tipičan je primjer rodne diskriminacije, gdje se za nasilje žena ne kažnjava, iako je iz obrazloženja jasno da ga je počinila. Na ovaj način sud šalje neprimjerenu poruku da da, iako smo pred zakonom svi jednaki, neki su jednakiji i zapravo potiče nasilje, čime potiče i broj prijava, što nam nikako nije jasno s obzirom na opterećenost sudova kojima opravdavaju dugotrajnost postupaka.

Sudsko rješenje naš br. 019. Rješenje Kaznenog suda za mladež http://www.scribd.com/doc/63308712 Postupak je započet optužnicom ODO. Izražavamo poštovanje prema sucu – komentar lošeg rada ODO je očit iz obrazloženja presude.

Sudsko rješenje naš br. 020. http://www.scribd.com/doc/63262812 primjer je posebno loše sudske prakse. Iz obrazloženja presude je jasno da se susreti nisu održavali zato što ih je ‘majka bojkotirala’, no, iako je to bilo kršenje pravomoćnog sudskog rješenja, sud nije majku prijavio za to kazneno djelo, već je smanjio opseg kontakata djeteta s ocem na 8 sati mjesečno, što je 1,1% vremena. Iako sud navodi mnoge članke Konvencije o pravima djeteta, ničim u rješenju i obrazloženju na pokazuje da ih poštuje. Ovdje postoji očita podrška ne samo protuzakonitom ponašanju majke, već i nadležnog CZSS, koji nije poduzeo sve u svojoj nadležnosti kako bi pridonio ostvarivanju prava djeteta, a upravo je zadaća ovih institucija sustava da skrbe o najboljem interesu djeteta.  Također, sud, iako je naložio i dobio nalaz vještaka, nije odbacio dokaze drugih stručnjaka sumnjive stručne povijesti čija se mišljenja također navode, a sud ih nije procijenio, ni odbacio. I nalaz samog vještaka bi trebalo ocjenjivati u odnosu na utemeljenost prijedloga ovako oskudnih susreta. Na kojim se znanstvenim radovima temelji mišljenje da je za dijete s posebnim potrebama može s ocem viđati samo osam sati mjesečno? Kako je to korisno za dijete? Kako to da dijete može u vrtiću biti 60 sati mjesečno, dok s ocem može biti osam, a s bakom po ocu četiri sata mjesečno? Kako se to dijete staro četiri godine odbija odvojiti od majke kad treba biti s ocem a na vrtić se prilagodilo unutar mjesec dana? Na sva je ova pitanja sud trebao tražiti odgovore kako bi donio odluku u najboljem interesu djeteta.

Iako nema ograničenja roditeljskih kompetencija, otac dijete ne viđa po ovom sudskom rješenju.