Skrbnik, Dječji odvjetnik, alias Guardian ad Litem?
Ponukani člancima na sljedećim linkovima:
http://www.plivazdravlje.hr/?section=home&cat=w&id=23102&show=1
http://www.dijete.hr/?child=news,1,549
želimo napisati nekoliko riječi o instituciji koja se u SAD zove ‘guardian ad litem’, ili ‘law guardian’ a kod nas bi se zvalo skrbnik (dječji odvjetnik, dalje u tekstu DO), tamo podrazumijeva sljedeće:
U osnovi, DO zastupa dijete, nastojeći zaštititi najbolji interes djeteta i pružajući nepristrano mišljenje sudu. Imenuje ih sud. DO daju preporuku koju sud može, ali ne mora uvažiti. Plaća ih država, a ako roditelji imaju dovoljno visoka primanja, plaćaju ga roditelji po odluci suda, kako bi riješila bitna pitanja u vezi s djetetom nakon razvoda koji se često pretvara u osobnu osvetničku borbu bivših supružnika koji pritom mogu zanemariti interese djeteta. DO može sudu ponuditi drugačiji kut gledanja nego što to mogu odvjetnici zaraćenih strana. DO upoznaje roditelje i uvjete u kojima dijete živi, razgovara s djetetom, unakrsno ispituje stranke u sudskom postupku. Može razgovarati s odgojiteljima, učiteljima, trenerom, liječnikom, terapeutom djeteta, tj. sa svima koji su uključeni u djetetov život. Dijete se ne poziva u sudnicu, ali sudac može s njim nasamo razgovarati.
Ima dobrih i loših DO, kao što je to i u svim drugim profesijama. Ipak, većina ih dobro obavlja svoj posao. Ovo nije visoko plaćeni posao (oko 10% od onoga što odvjetnici obično zarađuju), a obavljaju ga odvjetnici koji imaju posebno obrazovanje iz područja obiteljskih odnosa i odnosa djece s roditeljima. Često su na sudu jedini glas razuma i pomažu i u razrješavanju bitnih problema u vezi s kontaktima djeteta i roditelja s kojim dijete ne živi.
To je jedan od najtežih poslova koje odvjetnici mogu obavljati. Ipak, mnogim roditeljima je teško surađivati s DO, jer se ulazi u privatne živote osoba. Zbog same prirode posla, jednoj strani se isti DO može svidjeti, a drugoj ne. Ukoliko roditelji imaju pritužbe na rad DO, trebaju se obratiti sudu s dokazima o nepravilnom postupanju i zahtijevati drugog DO. DO jedino sud može postaviti i razriješiti.
Nakon donošenja sudske odluke, DO ne prati što se s djetetom dalje događa.
I, moramo bitne stvari ponoviti:
Svakome tko zaista namjerava poboljšati položaj djece tokom i nakon razvoda, a posebice onima koji imaju znanje, dužnost, ovlasti i resurse da ovo zanemareno pitanje u nas počnu rješavati i u dogledno vrijeme riješe, ostaje da se ozbiljno pozabavi sljedećim ključnim pitanjima:
I. Kako će DO i ostali uključeni u spor oko djeteta i temeljem čega donijeti odluku koja je najbolja za dijete?
II. Kako će se osigurati da sudski postupci ne traju još dulje nego do sad, već znatno, pa i nekoliko puta kraće – u SAD je to drugačije jer u velikom broju država se sud sastaje u roku od 24 sata od nastalog problema u obitelji, a postoji i drugačiji stav prema poštovanju rokova općenito.
III. Kako će se pratiti i validirati rad i ponašanje svih uključenih u spor oko djeteta kako bi se osiguralo poboljšanje rada u interesu djeteta? Drugim riječima, koje će mehanizme kontrole i poboljšanja kvalitete sustav uvesti?
IV. Koje će se sankcije i praktično kako provoditi prema svima koji se ne ponašaju u skladu s deontologijom struke ili ne poštuju sudske odluke?
V. Kako će se i tko će raditi na povećanju svijesti o važnosti rješavanja problema? Kad će sustav reagirati na nečuvenu praksu sudova da pitanja privremene mjere u pitanjima koja se tiču povjeravanja djece jednom roditelju i opsegu i načinu kontakata s drugim roditeljem, što bi trebali raditi iskusni suci posebno educirani za to područje, rješavaju sudske savjetnice (koje, dakle, nisu prošle potrebnu praksu i druge vrste edukacije za suca). Time se šalje poruka da su pitanja koja se tiču djece sasvim minorna za naše društvo.

Knjiga se može nabaviti u izdanju Algoritmove biblioteke Facta
Detalje o izvorniku knjige na engleskom jeziku potražite na: