PROMATRAČI – KAD DIJETE ODBACUJE RODITELJA

prema: Childress, C.A. (2015). An Attachment-Based Model of Parental Alienation: Foundations. Claremont, CA: Oaksong Press. (p. 252-258)

Craig Childress, Psy.D. Clinical Psychologist, PSY 18857;

(napomena: prijevod nije lektoriran)

Uloga “promatrača” u prikazu pripovijesti traume je ključna

Pred stručnjacima mentalnog zdravlja, odvjetnicima i sucima, kao “promatračima” u prikazu pripovijesti traume stoji izbor: ili će zanemariti psihološko zlostavljanje djeteta od strane narcističkog/graničnog (u daljem tekstu ‘patogenog’) roditelja, ili će izvršiti svoju dužnost na način da zaštite i spase dijete od psihološkog zlostavljanja zbog patologije patogenog roditelja i na taj način ponovno uspostave zdrav i normalan razvoj djeteta.

Opis patologije

Patologija odbacivanja jednog roditelja predstavlja dio patologije splitting-a patogenog roditelja stvaranjem transgeneracijskog saveza jednog roditelja i djeteta protiv drugog roditelja.

Patologija odbacivanja jednog roditelja pokazuje prijenos slike traume poremećaja privrženosti iz djetinjstva “odabranog”, patogenog roditelja u postojeće obiteljske odnose. To sa sobom donosi poremećaj osobnosti “odabranog” roditelja, a to je obrazac prikaza lažne traume “roditelja zlostavljača”/”djeteta žrtve”/”roditelja zaštitnika”.

Perlman i Courtois (2005) utvdili su četiri uloge u prikazu traumatske priče,

“Prikaz traumatske prošlosti uobičajen je u tretmanu ove populacije i često predstavlja bilo eksplicitna ili kodirana ponavljanja neprerađene traume pri pokušajima ovladavanja traumom. Prikazi se mogu manifestirati psihološki, relacijski i somatski, i mogu se javljati sa svjesnom namjerom, ili gotovo nesvjesno. Jedna od primarnih dinamika transfera-kontratransfera u terapiji obuhvaća prikaz obiteljskih uloga žrtva-počinitelj-spasilac-promatrač. Terapeut i klijent igraju ove uloge jedan s drugim, često zauzimajući komplementarne pozicije. To čine ponovno proživljavajući različite aspekte ranih odnosa privrženosti klijenta.” (str. 455)

U patologiji koja se tradicionalno naziva “otuđenje od roditelja” (iako je to nepotrebno, jer su poremećaji koji su tu na djelu odavno opisani u znanstvenoj i stručnog literaturi i nazvani prihvaćenim nazivljem) a ogleda se u odbacivanju jednog roditelja uz razne, često banalne ili besmislene optužbe za zlostavljanje, terapeuti, odvjetnici i suci igraju ulogu “promatrača” u lažnom i deluzijskom igrokazu traume. Nehotično igranje uloge promatrača, bez znanja o tome, u lažnom i deluzijskom prikazu traume jest koaliranje u psihološkom zlostavljanju djeteta.

Induciranje značajne razvojne patologije (dijagnostički pokazatelj 1), patologije osobnosti (dijagnostički pokazatelj 2) i psihijatrijske patologije (dijagnostički pokazatelj 3) u djeteta, da bi se stabilizirala psihopatologija patogenog roditelja svakako predstavlja dijagnozu DSM-5, V995.51 Psihološko zlostavljanje djeteta, potvrđeno.

Propust postavljanja dijagnoze prema DSM-5 kad je to potrebno, predstavlja neizvršenje dužnosti stručnjaka mentalnog zdravlja, jer im je dužnost štititi.

Postavljanje dijagnoze DSM-5, V995.51 Psihološko zlostavljanje djeteta, potvrđeno, sukladno je dužnosti stručnjaka mentalnog zdravlja da štite, što od njih zahtijeva da poduzmu pozitivne radnje da bi obavili ovu dužnost te da to dokumentiraju u kartonu pacijenta.

Propust poduzimanja pozitivne radnje sukladno dužnosti stručnjaka mentalnog zdravlja da štite, i da onda to i dokumentiraju, predstavlja neizvršenje dužnosti stručnjaka mentalnog zdravlja.

Patologija odbacivanja roditelja (”otuđenje”) nije pitanje roditeljske skrbi, već je pitanje zaštite djeteta.

Uloga “promatrača” je ključna. Izbor koji “promatrači” stručnjaci mentalnog zdravlja, odvjetnici i suci imaju jest prepuštanje djeteta psihološkom zlostavljanju od strane psihopatologije patogenog roditelja, čime dopuštaju, zapravo ulaze u savez u kojem uništavaju normalni razvoj djeteta, ili spašavanja djeteta od psihološkog zlostavljanja od strane patologije patogenog roditelja te pomaganja pri uspostavi zdravog i normalnog razvoja djeteta. To je njihov izbor.

Slijedi izvadak iz knjige Foundations, koji se odnosi na ulogu promatrača u prikazu pripovijesti traume (str. 252-258)



Uloga promatrača

Perlman i Courtois (2005) utvrdili su četiri karakteristične uloge u slici traume; uloge “žrtve-počinitelja-spasitelja-promatrača”. Tri primarne uloge u slici traume odbacivanja roditelja temeljenog na poremećaju privrženosti jesu:

  • Uloga “roditelja zlostavljača”, koja odgovara ulozi “počinitelja” koju su utvrdili Perlman i Courtois
  • Uloga “djeteta-žrtve”, koja odgovara ulozi “žrtve” koju su utvrdili Perlman i Courtois
  • Uloga “roditelja-zaštitnika”, koja odgovara ulozi “spasitelja” koju su utvrdili Perlman i Courtois.

Osim ove tri primarne uloge, i uloga “promatrača”, koju su također utvrdili Perlman i Courtois, značajna je u slici odvijanja traume odbacivanja roditelja temeljene na poremećaju privrženosti. U ulozi “promatrača” jesu terapeuti, odvjetnici, suci, učitelji, članovi proširene obitelji. “Promatrači” ispunjavaju tri posebne funkcije u prikazu pripovijesti o traumi. Uloga “promatrača” jest, prvo, dati legitimitet “istinitosti” prikazane pripovijesti. Druga uloga “promatrača” jest ta da javno ponizi ciljanog, tj. odbačenog roditelja. Treća je uloga promatrača osigurati “narcističko zadovoljenje” potreba patogenog roditelja, dajući legitimitet slici fantastičnog roditelja kakvim se taj roditelj prikazuje.

Davanje legitimiteta “istinitosti” prikazane pripovijesti

Prihvaćajući je kao istinitu, “promatrači” potvrđuju legitimitet i autentičnost prikazane pripovijesti. Predstavljanje pripovijesti odbacivanja roditelja temeljenog na poremećaju privrženosti, zapravo jest lažna drama koju stvara patogeni roditelj. U zbilji, ciljani (odbačeni) roditelj nije nasilan, dijete nije žrtva i “odabrani” roditelj ne štiti dijete. U zbilji je ciljani roditelj normalan i emocionalno dostupan, dijete je normalno dijete koje voli oba roditelja, a patogeni roditelj koristi dijete kao oružje kojim će nanijeti patnju ciljanom roditelju. Prikazana pripovijest koju stvara patogeni roditelj jest deluzija.

Ipak, kad “promatrači” terapeuti i odvjetnici prihvate prikazanu priču o traumi kao razumno objašnjenje za djetetovo odbijanje ciljanog roditelja, oni dopuštaju da njihova moć i autoritet koje imaju u svojoj ulozi terapeuta ili odvjetnika budu upotrijebljeni od strane patogenog roditelja kako bi se potvrdio legitimitet prikazane pripovijesti o traumi. Slika pripovjesti “roditelja zlostavljača”/”djeteta žrtve”/”roditelja zaštitnika” postaje istinita zato što je “promatrači” prikazane pripovijesti traume prihvaćaju kao istinitu. Uloga “promatrača” u odbacivanju roditelja temeljenom na poremećaju privrženosti jest potvrditi istinitost prikazane pripovijesti traume.

Kad terapeuti i posebni skrbnici djeteta prihvate vjerodostojnost lažne drame koju je kreirala patologija patogenog roditelja u odbacivanju ciljanog roditelja temeljenom na poremećaju privrženosti, oni nehotice ispunjavaju uloge “promatrača” unutar igrokaza pripovijesti traume. Dajući legitimitet deluzijskoj konstrukciji patogenog roditelja, ovi “promatrači” – stručnjaci mentalnog zdravlja i odvjetnici, aktivno koaliraju s psihopatologijom. Putem njihova neznanja u vezi s psihopatologijom uključenom u odbacivanje roditelja temeljem poremećaja privrženosti, ovi “promatrači” dopuštaju eksploatiranje svojeg profesionalnog statusa od strane psihopatologije patogenog roditelja s ciljem davanja legitimiteta deluzijskom uvjerenju i lažnoj drami, koji u konačnici uništavaju živote i djeteta i ciljanog roditelja.

Sramoćenje ciljanog roditelja

Uloga “promatrača” u prikazanoj slici traume odbacivanja roditelja temeljenog na poremećaju privrženosti, također služi za sramoćenje ciljanog roditelja. “Promatrači” su javni svjedoci izložene roditeljske (osobne) manjkavosti ciljanog roditelja. “Promatrači” postaju publika za javno ponižavanje ciljanog roditelja, kojeg dijete odbacuje zato što je “zlostavljač” i nepodoban roditelj (osoba).

Razvod predstavlja narcističku povredu u kojoj je patogeni roditelj javno izložen kao supružnik. Patogeni roditelj je javno odbačen kao supružnik zbog nepodobnosti svoje patogene osobnosti. Patogenog roditelja ovo javno izlaganje dovodi do toga da mu se urušavaju narcističke obrane od vlastite primarne neadekvatnosti. Proces odbacivanja roditelja temeljenog na poremećaju privrženosti predstavlja napore patogenog roditelja da ponovno uspostavi narcističke obrane, projicirajući strahove zbog svoje neadekvatnosti i strah od napuštanja na ciljanog roditelja. Djetetovo odbacivanje ciljanog roditelja definira toga roditelja kao neadekvatnog i odbačenog roditelja (osobe).

Uloga “promatrača” jest osigurati društvenu potvrdu neadekvatnosti i napuštanja odbačenog roditelja. Unutar prikazane pripovijesti, temeljna neadekvatnost i “zlostavljačko” roditeljstvo ciljanog roditelja, javno su izloženi društvenoj zajednici, koju predstavljaju “promatrači” u prikazu pripovijesti traume. Javno izlaganje “promatračima” putem prikaza pripovijesti traume i djetetova odbacivanja ciljanog roditelja predstavlja javno sramoćenje ciljanog roditelja zbog njegove bazične neadekvatnosti kao roditelja (osobe).

Pri javnom sramoćenju ciljanog roditelja, “promatrači” djeluju kao društvena zajednica. Javno izlažući temeljnu neadekvatnost i odbacivanje ciljanog roditelja “promatračima” koji predstavljaju društvenu zajednicu, patogeni roditelj u mogućnosti je suprotstaviti se i popraviti javnu izloženost vlastite neadekvatnosti kao supružnika, u kojoj je u tijeku razvoda sudjelovao i ciljani roditelj.

Svjedočenje narcističkoj grandioznosti

“Promatrači” u prikazu pripovijesti traume također služe kao javni svjedoci iskazane veličanstvenosti patogenog roditelja kao fantastično brižnog i “zaštitničkog” roditelja. Odlučivši odbaciti “zlostavljačkog” i neadekvatnog ciljanog roditelja te biti s patogenim roditeljem, dijete je pred “promatračima” iskorišteno za potvrdu veličanstvenosti patogenog roditelja kao idealnog i fantastičnog roditelja. Vlast nad narcističkim objektom – djetetom, predstavlja simbol superiornosti i pobjede patogenog roditelja nad ciljanim roditeljem. Ciljani je roditelj taj kojeg je dijete odbacilo kao neadekvatnog roditelja (osobu). Patogeni je roditelj sav krasan i savršen roditelj (osoba), kojega je dijete odabralo.

Patogeni je roditelj siguran u dobro uvježbano kritiziranje ciljanog roditelja od strane djeteta s kojim je u patološkom savezu te dijete iskazuje da

  • Mrzi biti s ciljanim roditeljem zbog nekog prošlog propusta ili neadekvatnosti. Taj roditeljski propust koji je učinio ciljani roditelj jednostavno je previše grozan da bi se mogao oprostiti.
  • Boji se ciljanog roditelja, ima napadaje panike i pod stresom je i na samu pomisao da bi bilo s ciljanim roditeljem, ili da bi ciljani roditelj došao na neki događaj ili aktivnost djeteta.
  • Ciljani roditelj nikad nije činio nešto posebno zanimljivo s djetetom u prošlosti, ili je previše zauzet nečim (npr. novim partnerom, poslom…).
  • Ciljani je roditelj previše kontrolirajući i nikad ne sluša što dijete želi. Ciljani je roditelj previše neosjetljiv za djetetove osjećaje.
  • Želi da mu se dopusti “odlučito” s kojim će roditeljem biti, i možda, ako ciljani roditelj “poštuje djetetove želje” i ako dopusti djetetu da bude isključivo s odabranim i omiljenim patogenim roditeljem, tad će možda dijete poželjeti provoditi vrijeme s ciljanim roditeljem nekad u budućnosti.

Siguran u dobro uvježbano kritiziranje ciljanog roditelja od strane djeteta, patogeni će roditelj gorljivo dijete pokazivati “promatračima” – terapeutima i odvjetnicima, što će mu omogućiti da im se jasno prikaže u željenoj ulozi fantastično brižnog i punog razumijevanja “roditelja zaštitnika”.

Nakon što se psihološki predalo volji patogenog roditelja, autentično dijete je duboko potisnuto, njega nema. Ono gorljivo prihvaća ulogu “djeteta-žrtve”, nudeći “promatračima” terapeutima i odvjetnicima litaniju dobro uvježbanog kritiziranja ciljanog roditelja, i kao roditelja, i kao osobe. Dijete u potpunosti očekuje da će ta kritika biti prihvaćena uz istu podršku punu razumijevanja, kao što je prihvaća patogeni roditelj. Ako, kojim slučajem, “promatrač” na neki način propitkuje legitimitet djetetova uvježbanog kritiziranja, ono postaje zbunjeno i dizorijentirano, i proces kritiziranja se počinje urušavati.

Ako “promatrač” terapeut ne prihvati prikaz pripovijesti traume i propituje legitimitet djetetova kritiziranja, tad patogeni roditelj brzo traži da se terapeut ukloni iz tretmana. Za patogenog roditelja svrha terapije nije da djetetu bude bolje i da se odnos s ciljanim roditeljem popravi. Za toga je roditelja svrha terapije da “promatrač” terapeut potvrdi legitimitet prikaza pripovijesti traume koja uključuje “roditelja zlostavljača”/”dijete žrtvu”/”roditelja zaštitnika”. Ako terapeut ne ispuni svoju ulogu “promatrača” u prikazu priče o traumi, tada će patogeni roditelj toga “promatrača” terapeuta zamijeniti onim koji će potvrditi legitimitet pripovijesti.

Dva su načina na koje patogeni roditelj može ukloniti nesuradljivog “promatrača” terapeuta iz tretmana. Prvi je da jednostavno odbije surađivati s njim. Najučinkovitiji način da patogeni roditelj osigura da će terapeut ispuniti svoju ulogu “promatrača” u prikazu priče jest da pristane na tretman djeteta samo s onim terapeutima koji potvrđuju prikaz pripovijesti traume.

Ako nije moguće odbiti tretman s nesuradljivim “promatračem”, onda će patogeni roditelj upotrijebiti prokušanu metodu postizanja moći i kontrole, tj. inducirat će i potom iskoristiti djetetove simptome. Nakon terapijskog susreta, patogeni će roditelj namamiti dijete u kritiziranje terapeuta, koja se obično svodi na to da terapeut ne pokazuje dovoljno “razumijevanja” za osjećaje djeteta (što znači da terapeut ne prihvaća legitimitet prikaza pripovijesti traume). Patogeni roditelj tad koristi djetetove pritužbe i obraća se sudu/socijalnoj službi, radi zamjene terapeuta nekim koji ima više “razumijevanja” za dijete, i s kojim se dijete osjeća “ugodnije”. Na taj je način dijete ovlašeno birati terapeuta koji neće propitivati djetetov prikaz sebe kao “žrtve” navodno “zlostavljačke” roditeljske neadekvatnosti ciljanog roditelja.

Patogeni roditelj i dijete zajednički prikazuju igrokaz pripovijesti za publiku “promatrača”, gdje je dijete u ulozi vođe i nudi dobro uvježbanu seriju kritika ciljanog roditelja na odabrane teme koje je prvotno djetetu ponudio patogeni roditelj tijekom postupka induciranja. U međuvremenu će patogeni roditelj prikazati cijelu paletu naznaka da je brižan i zabrinut “roditelj-zaštitnik” (”treba slušati dijete”, “ja samo pratim djetetove želje”, “neka dijete odluči”).

Propust stručnjaka mentalnog zdravlja i pravnika koji ne prepoznaju ekstremnu razinu psihopatologije koja je uključena u odbacivanje roditelja temeljem poremećaja privrženosti, rezultirat će njihovom zavedenošću psihopatologijom i prihvaćanjem saveza na način da će biti “promatrači” koji će dati legitimitet prikazu pripovjetke traume. U ovoj ulozi “promatrača”, stručnjaci mentalnog zdravlja i pravnici aktivno će podržavati i ući u savez s psihopatologijom obitelji, nanoseći psihološku i razvojnu štetu djetetu i emocionalnu i psihološku štetu ciljanom roditelju.

Odbacivanje roditelja temeljem poremećaja privrženosti nije pitanje roditeljske skrbi, već je pitanje zaštite djece. Stručnjaci mentalnog zdravlja i pravnici koji se bave zaštitom interesa djeteta, moraju imati razinu profesionalnih kompetencija koja je nužna da bi mogli služiti najboljem interesu djeteta. Neprepoznavanje iznimne težine patologije u odbacivanju roditelja temeljem poremećaja privrženosti i nezaštićivanje djeteta od duboke psihološke i razvojne štete povezane s odbacivanjem roditelja temeljem poremećaja privrženosti, jest koaliranje s patologijom i psihološko zlostavljanje djeteta.


Anketa

  • Jesu li se djelatnici Czss prema vama ponašali nepristrano i uljudno?

    Loading ... Učitavanje ...

Arhiva anketa

Otrov razvoda

Zaštita veze između roditelja i djeteta od osvetoljubivog bivšeg partnera

dr. Richard A. Warshak

 

Knjiga otrov razvodaKnjiga se može nabaviti u izdanju Algoritmove biblioteke Facta

Knjiga Divorce PoisonDetalje o izvorniku knjige na engleskom jeziku potražite na:
www.warshack.com

Preporučamo svim roditeljima koji traže praktične savjete da pročitaju knjigu Otrov razvoda, dr. Richard A. Warshak-a.