Prof. Richard Warshak – noćenje djece – kakva je organizacija dobra?

Objavjeno 20 veljače na linku: http://sharedparenting.wordpress.com/2014/02/20/40/

Stručnjaci se suglasili: Dojenčad i djeca jasličke dobi trebaju tijekom noći skrb oboje roditelja nakon rastave ili razvoda.

Sam članak nismo u mogućnosti ovdje objaviti, no, objavljujemo ovu obavijest za tisak iz Dallasa od 4. veljače 2014., nakon čega slijedi Abstrakt.

Dok su roditelji u braku, oni obično dijele skrb o svojim bebama – prematanje, hranjenje, kupanje, stavljanje u krevet, tješenje usred noći, maženje ujutro. No, kad se roditelji razdvoje ili razvedu, trebaju li djeca mlađa od četiri godine provoditi svaku noć u istom domu?

Ili, hoće li dojenčadi i maloj djeci koristiti provođenje noći u skrbi svakog od roditelja?

Da bi na ovo pitanje odgovorio, Dr. Richard Warshak, Professor Kliničke psihologije na University of Texas Southwestern Medical Center in Dallas, proveo je dvije godine pregledajući i analizirajući relevantnu znanstvenu literaturu.

Njegovi su zaključci dobili podršku 110 vrhunskih svjetskih stručnjaka. Warshak izjavljuje:

l “Jednako kao što podržavamo podijeljeno roditeljstvo u dvoroditeljskim obiteljima, dokazi pokazuju da bi podijeljeno roditeljstvo trebalo biti norma za djecu svih dobi, uključujući i dijenje noćenja za vrlo malu djecu.”

Radi maksimizacije djetetovih prilika da ima trajne odnose i sigurnu privrženost svakom roditelju, Warshakovo konsenzualno izviješće ohrabruje oboje roditelja da nakon razdvajanja maksimiraju vrijeme koje provode s djecom, uključujući i dijeljenje roditeljskog vremena tijekom noći.

Konsenzalno izviješće je od 4. veljače dostupno online u izdanju Psychology, Public Policy, and Law: http://psycnet.apa.org/journals/law/20/1/46/

Warshak napominje da podijeljeno roditeljstvo nije za sve obitelji. Neovisno o dobi djece, roditelji bi uvijek trebali razmotriti razne čimbenike pri sačinjavanju najboljeg plana roditeljstva. On navodi:

l “Ono što je dobro za dijete u jednoj obitelji, ne mora biti najbolje za drugo dijete u drugačijim okolnostima gdje se drugi čimbenici moraju uzeti u obzir, kao što su radni raspored roditelja i njihova sposobnost da dobro skrbe o djetetu.”

Ali se Warshak, pozivajući se na istraživanja prihvaćena tijekom posljednjih 45 godina, protivi ideji da djeca mlađa od četiri, i neka mlađa od šest godina trebaju provoditi gotovo sve svoje vrijeme samo s jednim roditeljem i da se ne mogu nositi s odvajanjem od jednog roditelja čak i ako dobijaju ljubav i brižnu skrb od drugog roditelja.

Zabrane ili upozorenja protiv toga da dojenčad i djeca jasličke dobi provode noći u skrbi oca nisu sukladni s našim današnjim razumijevanjem dječjeg razvoja, kaže Warshak.

Bebe i djeca jasličke dobi trebaju roditelje koji reagiraju dosljedno, s ljubavlju i osjetljivi su za njihove potrebe. Ona ne trebaju, i većina nema jednoga roditelja prisutnog sve vrijeme, tijekom 24 sata. Mnoge udate majke, poput stjuardesa, liječnica i medicinskih sestara rade noćne smjene zbog čega tijekom noći nisu sa svojom dojenčadi i malom djecom. Kao i te majke, razvedene majke ne trebaju se brinuti zbog ostavljanja svoje djece u skrbi oca ili baka i djedova tijekom dana ili noći.

Warshak i njegove kolege smatraju da društvo treba ohrabrivati očeve da se bave dnevnom i noćnom skrbi o svojoj dojenčadi i djeci jasličke dobi nakon rastave.

Na pitanje zašto je napisao ovo izviješće i objavio ga uz podršku svojih kolega, Warshak je rekao:

l Suci i zakonodavci slušaju suprotne verzija toga kakvi su planovi roditeljstva najbolji za vrlo malu djecu. Želim objasniti koje stavove o tim pitanjima ima znanost prezentiranjem konsenzusa mišljenja od istaknutih istraživača i praktičara.

Za ovo je konsenzualno izviješće Warshak okupio međunarodnu skupinu vrhunskih stručnjaka za rani dječji razvoj, odnose roditelj-dijete i razvod. Oni su recendirali njegove analize, ponudili komentare radi poboljšanja izviješća i podržali zaključke i preporuke. Stručnjaci su ujedinjeni u svojoj zabrinutosti da nekvalitetna znanost vodi do planova roditeljstva i odluka o skrbi nad djecom koji štete djeci i njihovim roditeljima.

Warshak kaže: “Ovo bi izviješće trebalo zacrtati jasan pravac za smjernice politike i donošenje odluka.”

Izviješće “Social Science and Parenting Plans for Young Children: A Consensus Report,” pojavit će se u tisku u izdanju Psychology, Public Policy, and Law, časopisu Američkog udruženja psihologa u veljači 2014.

Izvor: URL: http://psycnet.apa.org/journals/law/20/1/46/

Mediji i zainteresirani mogu kontaktirati Dr. Richarda Warshaka na: media@warshak.com .

Abstract

Dva centralna pitanja kojima se ovaj rad bavi jesu do koje mjere mala djeca trebaju provoditi vrijeme pretežno u skrbi istoga roditelja, ili količina vremena treba biti izjednačenije podijeljena između oboje roditelja, i trebaju li djeca mlađa od 4 godine spavati u istom domu svake noći ili provoditi noći u domovima oba roditelja.

Veliki broj istaknutih istraživača i praktičara slaže se da, u normalnim okolnostima, dokazi podržavaju podijeljeno stanovanje za djecu mlađu od 4 godine čiji roditelji ne žive zajedno. Zbog izdašno dokumentarne ranjivosti odnosa otac-dijete među razvedenim i roditeljima koji nisu bili vjenčani, studije koje nalaze da su noćenja zaštitni čimbenik povezan s većom posvećenošću oca podizanju djece i smanjenom učestalošću gubitka kontakta s ocem, i u nedostatku studija koje dokazuju bilo kakav stvarni rizik noćenja, kreatori politika i donositelji odluka trebaju prepoznati da lišavanje male djece noćenja s ocem može prouzročiti propadanje kvalitete razvoja odnosa otac-dijete.

Ne postoje dostatni dokazi u prilog odgađanja redovite i česte uključenosti oboje roditelja u život dojenčeta i malog djeteta, uključujući i noćenja. Teorijska i praktična razmatranja koja podržavaju noćenja za većinu male djece uvjerljivija su od zabrinutosti da bi noćenja mogla ugroziti razvoj djece.

Podrška istraživača i praktičara

Stotinu i deset istraživača i praktičara koji su pročitali, komentirali i dali ispravke na ovaj rad, nabrojani su na kraju rada. Oni podržavaju zaključke i preporuke ovoga rada, iako se ne moraju slagati sa svakim detaljem recenzije literature.

Ovaj popis sadrži samo 40 od 110 navedenih stručnjaka (nemamo odobrenje za objavu cijelog popisa, no imamo izvorni članak i možemo ga pokazati zainteresiranima), a raznolikost država i specijalnosti zapanjujuća je:

1. Kari Adamsons, Ph.D., Assistant Professor, Department of Human Development and Family Studies, University of Connecticut

2. Francesca Adler-Baeder, Ph.D., Professor, Human Development and Family Studies, Auburn University

3. Karen E. Adolph, Ph.D., Professor of Psychology and Neural Science, New York University

4. Constance Ahrons, Ph.D., Professor Emerita of Sociology, University of Southern California

5. Akira Aoki, M.A., Professor, Department of Clinical Psychology, Taisho University, Tokyo, Japan

6. Jack Arbuthnot, Ph.D., Emeritus Professor of Psychology, Ohio University

7. William G. Austin, Ph.D., Independent Practice, Lakewood, Colorado and Raleigh, North Carolina

8. Jennifer L. Bellamy, Ph.D., Assistant Professor, School of Social Service Administration, University of Chicago

9. Jay Belsky, Ph.D., Robert M. and Natalie Reid Dorn Professor, Department of Human Ecology, Human Development and Family Studies Program, University of California, Davis

10. Anna Beth Benningfield, Ph.D., former President of the American Association for Marriage and Family Therapy; Independent Practice, Dallas, Texas

11. Malin Bergtröm, Ph.D., Clinical Child Psychologist and Researcher, Centre for Health Equity Studies, Karolinska Institute, Stockholm University, Sweden

12. William Bernet, M.D., DLFAPA, Professor Emeritus, Department of Psychiatry, Vanderbilt University School of Medicine

13. Thoroddur Bjarnason, Ph. D., Professor of Sociology, University of Akureyi, Iceland

14. James H. Bray, Ph.D., former American Psychological Association President; Associate Professor, Department of Family and Community Medicine, Baylor College of Medicine

15. Glenn Ross Caddy, PhD., ABPP, Founder and Chairman, MindExperts International LLC; Independent Practice, Fort Lauderdale, Florida

16. Terence W. Campbell, Ph.D., ABPP, Independent Practice, Sterling Heights, Michigan

17. Asa Carlsund, Ph.D., Lecturer, Mid Sweden University, Östersund, Sweden

18. Judith Cashmore, Ph.D., Associate Professor, University of Sydney Law School, Australia

19. Marco Casonato, Psy.D., Professor of Psychodynamics, Senior Researcher, University of Milano-Bicocca, Milan, Italy

20. K. Alison Clarke-Stewart, Ph.D., Research Professor and Professor Emerita, Department of Psychology and Social Behavior, University of California, Irvine

21. Hugh Clarkson, MCChB, FRANZCP, Child and Adolescent Psychiatrist, Practice 92, Auckland, New Zealand

22. Marilyn Coleman, Ed.D., Curators’ Professor Emerita, Human Development and Family Studies, University of Missouri

23. Scott Coltrane, Ph.D., Interim Senior Vice President and Provost, University of Oregon

24. Mary Connell, Ed.D., ABPP, Independent Practice in Clinical and Forensic Psychology, Fort Worth, Texas

25. Jeffrey T. Cookston, Ph.D., Professor and Chair, Department of Psychology, San Francisco State University

26. James W. Croake, Ph.D., ABPP, Professor Emeritus of Psychiatry, University of South Alabama College of Medicine; Independent Practice, Edmonds, WA

27. Mick Cunningham, Ph.D., Professor and Chair, Department of Sociology, Western Washington University

28. David H. Demo, Ph.D., Associate Dean for Graduate Programs, School of Health and Human Sciences, University of North Carolina at Greensboro

29. Emily M. Douglas, Ph.D., Associate Professor, School of Social Work, Bridgewater State University; Chair, National Research Conference on Child and Family Programs and Policy

30. James R. Dudley, Ph.D., Professor Emeritus, Department of Social Work, College of Health and Human Services, University of North Carolina at Charlotte

31. Don Edgar, Ph.D., Foundation Director of the Australian Institute of Family Studies

32. Mark A. Fine, Ph.D., Professor and Chair, Department of Human Development and Family Studies, University of North Carolina at Greensboro

33. Gordon Finley, Ph.D., Professor Emeritus, Department of Psychology, Florida International University

34. Lluís Flaquer, Ph.D., Professor of Sociology, Universitat Autonoma de Barcelona, Spain

35. Emma Fransson, Ph.D., Psychologist, Karolinska Institutet/ Stockholm University; Centre for Health Equity Studies (CHESS), Stockholm, Sweden

36. Frank F. Furstenberg, Jr., Ph.D., Emeritus Zellerbach Family Professor of Sociology, University of Pennsylvania

37. Lawrence Ganong, Ph.D., Professor and Co-Chair, Department of Human Development and Family Studies, University of Missouri

38. Donald A. Gordon, Ph.D., Professor of Psychology, Emeritus, Ohio University

39. Michael C. Gottlieb, Ph.D., ABPP, Independent Practice, Dallas, Texas

40. Geoffrey L. Greif, Ph.D., Professor, School of Social Work, University of Maryland

Anketa

  • Jesu li se djelatnici Czss prema vama ponašali nepristrano i uljudno?

    Loading ... Učitavanje ...

Arhiva anketa

Otrov razvoda

Zaštita veze između roditelja i djeteta od osvetoljubivog bivšeg partnera

dr. Richard A. Warshak

 

Knjiga otrov razvodaKnjiga se može nabaviti u izdanju Algoritmove biblioteke Facta

Knjiga Divorce PoisonDetalje o izvorniku knjige na engleskom jeziku potražite na:
www.warshack.com

Preporučamo svim roditeljima koji traže praktične savjete da pročitaju knjigu Otrov razvoda, dr. Richard A. Warshak-a.