Okrugli stol-tribina o Vještačenjima manipulacije djecom tijekom i nakon razvoda

Nastavak sažetka

Šteta da su ih samo rijetki od brojnih nazočnih sudaca uistinu razumjeli i čuli, kao da su govorile o nečemu imaginarnom, a ne o žalosnoj svakodnevici. Posebno je žalosno da su neki od sudaca derogirali stručnost predavača komentarima poput “ja razumijem o čemu se tu radi, jer sam u gimnaziji imala izborni predmet psihologiju” (citat izjave jedne sutkinje Obiteljskog odjela Građanskog općinskog suda u Zagrebu). Također su od sudaca u par prigoda dobile komentare da su “donijele spoznaje Amerike i Engleske, pa eto baš lijepo da smo i o tome čuli”. Kao da kod nas toga nema. Očigledno je da mi to ne vidimo ili ne želimo vidjeti, usprkos tome što su neki nazočni suci možda u gimnaziji imali predmet psihologija cijelu jednu godinu i unatoč statistikama nadležnih institucija.

Sveučilišne su profesorice prikazale spoznaje o manipulaciji djecom i poteškoće i stručne dileme pri vještačenjima na sažet i razumljiv način. Nažalost, ovakva jasna prezentacija nije dotaknula većinu sudionika tribine, tj. suce za mladež i ostale, bar ako je suditi po diskusiji i zaključcima koji su objavljeni na web-u.

Apeliralo se na uzajamno povjerenje stručnjaka, a zaboravlja se da ti isti stručnjaci moraju steći povjerenje građana; Osim toga stručnjaci trebaju davati mišljenja na temelju činjenica i znanstvenih dokaza, korisnost i posljedice njihovog rada na djecu se moraju pratiti, pa će biti jasno u koga se treba imati povjerenja a u koga ne. Povjerenje temeljem dogovora među djelatnicima nema nikakve veze s dobrobiti djeteta, već s vlastitim komforom tih djelatnika. Po riječima jedne od sutkinja na okruglom stolu, sudac bira vještaka tako da određuje vještake s liste Županijskog suda, pa onda vidi s kojim od njih najbolje surađuje. Što se događa dok ova sutkinja eksperimentira sudbinama djece istražujući s kim najbolje surađuje? Koliko je vještačenja raznih vještaka s liste potrebno dok ona ne odabere onoga s kojim će kasnije surađivati?

Prema retorici i ponašanju nekih sudaca, djelatnika socijalne skrbi i inih na javnoj tribini – okruglom stolu, reklo bi se da su visoko manipulativni. Ne prihvaćaju odgovornost za ono što čine, nemaju nikakav osjećaj nelagode zbog onoga što ne čine, a trebali bi, koriste tuđu djecu za vlastite probitke bez obzira na kolateralne žrtve, koje su uvijek djeca i ‘drugi’ roditelj . Zaključci okruglog stola ne pokazuju istinsko razumijevanje problema koji potresa brojnu djecu i obitelji. Oni ne iskazuju istinsku volju usmjerenu na rješavanje ovoga problema.

Zanemarena je potreba za sustavom praćenja i kontrole kvalitete sudskih postupanja i odluka koji bi podrazumijevao odgovornost sudaca za obavljeni rad, kao ni bilo kakva ideja kako bi se takva kontrola provodila. Nije prepoznata potreba potpore sucima kako bi se izborili s vlastitim mišljenjima i predrasudama koje nužno utječu na njihove odluke i tumačenja zakona. Isto se odnosi i na djelatnike centara za socijalnu skrb i sudske vještake. Nije izražena volja da se umanji neupitna moć nedodirljivih te da se neznanje, subjektivnost i korupcija zamjene stručnošću, etičnošću i poštovanjem zakona,čime se zapravo šalje jasna poruka da ne postoji istinski interes za poboljšanje navedenih usluga djeci i građanima Hrvatske. Kao da se priča o pravima djece samo da bi se zadovoljilo zahtjeve EU.. O poboljšanju zakonske regulative – ni slova. http://uszm.hr

Naši stručnjaci u institucijama sustava obiteljsko pravne zaštite zaboravljaju da su zapravo uslužna djelatnost građana i da postoje zbog njih.

Manipulacija pravima djeteta tijekom i nakon razvoda braka u 2009. godini
Izvor: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi

Naziv intervencije

Broj intervencija / slučajeva

Broj djece na koju se intervencija odnosila

Ukupno

2653

3136

Upozorenja zbog manipulacije

1424

-

Nadzor zbog manipulacije

537

-

Manipulacija zbog koje se susreti ne održavaju

379

498

Manipulacija zbog koje su susreti rijeđi od sudske presude

752

1020

Manipulacija od roditelja s kojim dijete ne živi

778

1074

Profesorice su navele i najčešće načine manipulacije djetetom prema Warshaku (2008.). Ovim se načinima manipulacije obično služi roditelj s kojim dijete živi.

Dosta je kritike palo na račun roditelja, velikim dijelom opravdano. Mi se ne bismo toliko fokusirali na kritiziranje roditelja, dapače nalazimo da je i naš sustav taj koji izrazito surovo i izravno manipulira djetetom te na taj način neizravno i s roditeljem s kojim dijete ne živi, podržavajući neprimjerena ponašanja roditelja s kojim dijete živi. Nema tog roditelja koji bi mogao biti toliko uspješan koliko cijeli jedan sustav, pa su zato i rezultati tako pogubni, sudeći prema gornjoj tablici.

Stručnjakinje kažu da djecom najčešće manipuliraju roditelji.

Mi tvrdimo da to čine upravo djelatnice/djelatnici sustava na svim razinama. To čine na sljedeći način (naši su komentari obilježeni plavo):

Ružni komentari o drugom roditelju - to se uredno o roditelju s kojim dijete neće živjeti, nalazi u mišljenjima centara, vještaka i u odlukama suda. Ocrnjivanje ‘drugoga’ je izraženo, a taj ‘drugi’ su roditelji s kojima djeca ne žive, ponekad i oni s kojima žive.

Obezvređivanje i vrijeđanje drugog roditelja - bilo bi razvidno ako bi se analiziralo gore navedeno, ali su to nažalost tajni predmeti.

Lažne optužbe za zlostavljanje. Sustav ih, nažalost podržava. Ponekad prođu i godine da se optuženi roditelj obrani od lažnih optužbi. Cijelo to vrijeme dijete pati.

Polariziranje (jedan roditelj najbolji, drugi najgori). Sustav obiteljsko-pravne zaštite proglašava pobjednika. Usprkos tome što u Obiteljskom zakonu piše da su roditelji dužni, bez obzira žive li zajedno ili odvojeno, skrbiti i dogovarati se o djetetu, isto tako (potpuno kontradiktorno) u istom tom zakonu u čl. 233. piše da se briga i skrb vrijednosno izjednačava s visinom doprinosa za uzdržavanje. Pa jedan roditelj biva s djetetom, brine i skrbi, a drugi je dužan plaćati i nema nikakvih drugih prava, evo i po zakonu.

Ometanje ili zabrana susreta s članovima obitelji drugog roditelja. Ovome, naravno, sustav daje punu podršku. Kako bi to bilo lakše provedivo, godinama će se obrađivati neka neutemeljena optužba za zlostavljanje.

Preuveličavanje i naglašavanje propusta drugog roditelja. Redovito je prisutno u mišljenjima centara i nekih vještaka, a nalazi svoj vjerni odraz u sudskim odlukama. Nedavno smo doznali da se jedna vještakinja ozbiljno zabrinula za roditeljske kompetencije roditelja koji je u testu napisao da se ne bi švercao u kino. Naravno, to se jako loše tumači, pa evo, ovim putem upućujemo roditelje da na to pitanje u testu svakako odgovore da bi se švercali – za dobrobit djeteta.

Izostavljanje pozitivnih komentara, priča i uspomena o drugom roditeljudovoljno je samo pročitati brojna mišljenja centara, vještaka i brojna obrazloženja sudskih odluka.

Poticanje na iskorištavanje drugog roditelja - nije ni potrebno kad imamo članak 233 Obiteljskog zakona.

Pretjerano ugađanje djetetu s ciljem da se pridobije njegova naklonost. Organiziranje odlazaka u kino, na predstavu i sl. baš u vrijeme susreta s drugim roditeljem. Ako se roditelj koji zbog navedenoga ne može vidjeti dijete pa se tome usprotivi, naš sustav obiteljsko pravne zaštite će ga odmah optužiti za zanemarivanje potreba djeteta.

Pretjerano kontroliranje i zadiranje u vrijeme koje dijete provodi s drugim roditeljemuopće nije ni potrebno ako su moguće preporuke centara i vještaka i sudske odluke o dva puta par sati tjedno, koje nisu nimalo rijetke, uz nadzor koji nije ničim obrazložen i nema uporište u stvarnoj dobrobiti djeteta, a djetetu šalje jasnu poruku da je roditelj s kojim je uz nadzor manje kompetentan, vrijedan, jednom riječi ništa, pa će se s vremenom možda toliko iscrpiti da će odustati..

Tužan izraz lica i/ili verbaliziranje tuge kada dijete odlazi na susret i druženje s drugim roditeljem. Ovoga uistinu nema u djelatnica i djelatnika institucija sustava obiteljsko pravne zaštite, jer su školovani i imaju prakse u prikazivanju hladnog izraza lica s pogledom uperenim u daljinu. Na ovaj način su sigurni da ih ništa neće dotaknuti, a ponajmanje dječje sudbine.

Nitko od nazočnih stručnjaka nije smatrao za potrebno ni pokušati odgovoriti na pitanja Prof. dr sc. Gordane Buljan Flander i Prof. dr sc. Dubravke Kocijan Hercigonja:

Zašto kontakt samo 2 sata tjedno?

Zašto uz nadzor?

Potkrepljuje li sustav manipulirajuća ponašanja roditelja?

Gratificiraju li vještaci na kraju manipulirajuća ponašanja roditelja?

Profesorice su također govorile o superviziji koju imaju u svojim ustanovama, te na upit, da je takva kontrola stvar osobne zainteresiranosti, ali ne postoji pravilo koje se u tome smislu mora slijediti. Vidimo na stranicama http://uszm.hr da se nikakva odgovornost, kontrola, supervizija rada bilo koga u sustavu obiteljsko pravne zaštite na svim razinama, od socijalnih radnika do sudaca, uopće ne spominje. Činjenica da su građani mahom nezadovoljni njihovim radom, za njih ne znači da trebaju poraditi na kvaliteti svog rada, a to i ne mogu kad praćenje rezultata rada ne postoji.

Profesorice su govorile i o najčešćim ograničenjima roditeljskih kompetencija. Nemoguće je ne uočiti da su to istodobno i najčešća ograničenja kompetencija djelatnica i djelatnika sustava obiteljsko pravne zaštite djece, od centara za socijalnu skrb do sudova.

Zato ćemo to nazvati najčešćim ograničenjima kompetencija stručnjaka centara za socijalnu skrb i nekih vještaka, te svakako mnogih sudaca, bar mnogih među sucima koje smo čuli i vidjeli na ovoj tribini:

Roditeljska spram partnerske ulogeako se partneri razvode, onda se imaju razvesti i od djeteta.

Nemogućnost odvajanja vlastitih osjećaja i potreba od djetetovihono što socijalne radnice, psiholozi ili sutkinje osjećaju, uredno se pripisuje dobrobiti djeteta.

Razvojno neprimjerene informacijenjih nasreću djetetu i ne mogu dati, jer ga najčešće i ne vide i o djetetu ne znaju ništa.

Emocionalna i psihološka nedostupnost - što reći o ovome – zar bi nam situacija bila takva kakva jeste, da su djelatnici sustava emocionalno i psihološki dostupni. Dovoljno je samo pogledati mišljenja czss-a i obrazloženja presuda.

Nestabilni odnosi - naravno, ovisno o tome tko je sudac, a tko odvjetnik i koliko su i kako međusobno povezani, ovisno o tome tko je u timu centra za socijalnu skrb i tko vještak i koliko su i kako međusobno povezani.

Nemogućnost empatiziranja iz pozicije djeteta i drugog roditeljaveć je prokomentirano prije u tekstu. Za sve je ‘kriv’ netko drugi, najčešće roditelji. Suci, djelatnici iz socijalne skrbi i iz inih institucija nemaju nikakve odgovornosti za postojeće vrlo teško stanje u području prava djeteta na obitelj, ne prihvaćajući ni najmanju odgovornost za postojeće stanje – istodobno, posljedice pogrešaka snose djeca tako što im se krše temeljna prava prema Konvenciji o pravima djeteta, te roditelji kojima se nameću enormni troškovi da bi ostvarili nešto na što imaju pravo po Ustavu RH i konvencijama o ljudskim pravima.

Nemogućnost prebacivanja emocionalnih očekivanjanema promjena, osjeća se i razmišlja kao prije pedeset godina, kao da nema društvenih i znanstvenih promjena.

Nefleksibilnost - ogledala se u rješniku sudaca koji se služe izrazima ‘dati’ dijete roditelju, ‘dopustiti’ kontakte roditelju i sl., umjesto donijeti rješenje o tome s kojim roditeljem ima bolju budućnost, omogućiti, tj. osigurati djetetu pravo na obitelj, odnosno oba roditelja i njihove šire obitelji.

Zatvorenost prema traženju i dobivanju pomoćiosim od stručnjaka u koje imaju ‘povjerenja’.

Konflikti u koje se uključuje dijete. Institucije sustava ga još produbljuju svojom nekompetentnošću i neučinkovitošću. Naša je internetska anketa pokazala da većina roditelja smatra da se njihov sukob s bivšim partnerom pogoršao nakon ‘pomoći’ institucija.

Potreba da kazni bivšeg partnera preko djetetagotovo je redovita pojava, a kažnjava se roditelja koji je u situaciji win-lose ‘loser’.

Čvrsto uvjerenje da je drugi roditelj lošpostaje očito čim se pročita više od pet mišljenja czss-a ili obrazloženja sudskih odluka..

Nisu usmjereni na psihičku dobrobit djeteta. Ni najmanje. Bave se majkama i očevima uz dvostruke kriterije: jedne za majke, kojima su često zbog vlastitih predrasuda skloniji i s kojima se identificiraju, te im svojim postupanjem pružaju značajnu dozu komocije, a druge za djecu i očeve, gdje ih ni najmanje ne smeta represija prema djeci na način da se ne štite njihovi interesi, a prema očevima na način da ih se smatra manje vrijednim roditeljem. Nedavno je pol tuceta interventnih policajaca stražarilo i zastrašivalo prolaznike dok je majka nešto obavljala u jednoj instituciji samo temeljem prijave majke da se boji oca, bez obzira na to što on nema povijest nasilnika. Jer, da je taj otac ima, djelatnika institucija možda ne bi bilo ni blizu, kao što se ne tako davno dogodilo pri tragediji u Glini.

Nemogućnost postavljanja granica - očito je iz paušalnosti i nepreciznosti sudskih odluka.

Rušenje autoriteta drugog roditelja - roditelj s kojim dijete ne živi potpuno je obespravljen, što je uvijek štetno za dijete.

Odbijanje suradnje i kompromisa s drugim roditeljemovo je redovita pojava na svim razinama sustava koji se od početka opredjeljuje za jednog roditelja, a drugoga iscrpljuje i omalovažava.

Ne uviđanje važnosti drugog roditelja i rodbine po tom roditeljuto može potvrditi svaki ‘drugi’ roditelj koji je iskusio podršku sustava obiteljsko pravne zaštite.

Aktivno ili pasivno podržavanje djetetovog odbacivanja drugog roditelja i svrstavanja na njegovu stranu - naravno, glavni adut manipulatora koji je potpuno otuđio dijete od drugog roditelja je ‘evo, ja ga šaljem ocu/majci, a on neće’, što onda sud najčešće svojom odlukom i podržava.

Pasivnostdovoljno je samo navesti primjer suca iz Šibenika koji je na ovoj tribini izjavio da ne prijavljuje manipulacije nadležnima jer ‘ne želi da ga u njegovo slobodno vrijeme poziva policija i da ga se poziva na ročišta’. Usprkos tome što je prijavljivanje nasilja nad djetetom obveza svakog građanina sa zapriječenom kaznom zatvora do tri godine. Navedenome sucu nije neugodno, već se hvali kako ne poštuje zakon. No, nije to najgore. Najgore je to što nitko od uvaženoga skupa, nijedan sudac ni socijalni radnik nije na ovo reagirao, čime su svi prisutni podržali ovakav stav. Ipak, cijeli se postupak vraća na centre za socijalnu skrb s čijim radom nitko, uključujući i Pravobraniteljicu za djecu, a posebice roditelji, nisu zadovoljni. Djelatnici socijalne skrbi na ovo reagiraju lakonski ‘netko je uvijek nezadovoljan’, što je zaista vrlo grubo negiranje problema i pokazuje da nemaju namjere u svoj rad unijeti pozitivne promjene. Nakon toga će sud njihov prijedlog potvrditi i… vidi http://uszm.hr

Zahtjevi da se dijete izjasni s kim želi živjeti - roditelji nas izvještavaju da se ovo često događa u centrima za socijalnu skrb, čak i na sudu. Profesorice ovakve zahtjeve smatraju pogubnim za dijete. Na skupu su nas uvjeravali da to djeca i/ili roditelji izmišljaju.

Anketa

  • Jesu li se djelatnici Czss prema vama ponašali nepristrano i uljudno?

    Loading ... Učitavanje ...

Arhiva anketa

Otrov razvoda

Zaštita veze između roditelja i djeteta od osvetoljubivog bivšeg partnera

dr. Richard A. Warshak

 

Knjiga otrov razvodaKnjiga se može nabaviti u izdanju Algoritmove biblioteke Facta

Knjiga Divorce PoisonDetalje o izvorniku knjige na engleskom jeziku potražite na:
www.warshack.com

Preporučamo svim roditeljima koji traže praktične savjete da pročitaju knjigu Otrov razvoda, dr. Richard A. Warshak-a.