Održana Prva međunarodna konferencija o zajedničkoj roditeljskoj skrbi

Međunarodna konferencija o zajedničkoj roditeljskoj skrbi 2014

Zahvaljujemo svim sudionicima, radujemo se našem susretu sljedeće godine!

Zaključci Konferencije –

Bonn, 11. srpnja 2014.

Na kraju prve Međunarodne konferencije o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, Prof. Dr. jur. Hildegund Sünderhauf (predsjedateljica Znanstvenog odbora) i Prof. Dr. Edward Kruk (ICSP (International Conference on Shared Parenting – Međunarodna konferencija o zajedničkoj roditeljskoj skrbi) predsjednik, izradili su sljedeće teze koje su nakon rasprave prihvaćene su kao zajednička izjava:

Imajući na umu da je glavni cilj našeg Savjeta razviti pristupe potrebama i pravima djece čiji roditelji žive odvojeno, koji se temelje na dokazima, odredili smo temu za svoju prvu konferenciju “Premošćivanje jaza između empirijskih istraživanja i društveno-pravne prakse “. To je prvo takvo okupljanje znanstvenika, stručnjaka i predstavnika nevladinih organizacija zainteresiranih za rastuću paradigmu zajedničkog roditeljstva u obiteljima u kojima roditelji žive odvojeno. Razgovarali smo i raspravljali o širokom rasponu tema, kao i stajališta o zajedničkom roditeljstvu, a na kraju konferencije bili smo pred izazovom u pogledu utvrđivanja konsenzusa o nizu važnih pitanja o kojima smo razgovarali i raspravljali.

Utvrdili smo postojanje konsenzusa u 6 glavnih područja:

1. Zajedničko roditeljstvo je organizacija života koja je izvediva

Postoji je konsenzus da ni diskrecioni standard najboljeg interesa djeteta, ni samostalna roditeljska skrb, ni odluke o primarnom prebivalištu, ne služe potrebama djece i obitelji koje su se razvele.

Postoji konsenzus da je zajedničko roditeljstvo izvediva organizacija života nakon razvoda koja je optimalna za razvoj i dobrobit djeteta, uključujući i djecu visoko-konfliktnih roditelja. Količina vremena pri zajedničkoj roditeljskoj skrbi koja potrebna za postizanje dobrobiti djeteta i pozitivnih ishoda je minimum jedna trećina vremena s bilo kojim roditeljem, a ta dobrobit raste kako se odnos vremena sa svakim od roditelja približava podjednakom (50-50) roditeljskom vremenu, uključujući radne dane (dnevne rutine) i vikende (slobodno vrijeme).

2. Zajednička roditeljska skrb definira se tako da obuhvaća i zajedničke roditeljske ovlasti i zajedničku roditeljsku odgovornost

Postoji konsenzus da se ‘zajedničko roditeljstvo’ ima definirati na način da obuhvaća i zajedničke roditeljske ovlasti (donošenje odluka) i zajedničku roditeljsku odgovornost za svakodnevni odgoj i dobrobit djeteta, između očeva i majki, sukladno dobi i stupnju razvoja djece. Tako se ‘zajedničko roditeljstvo’ definira kao ‘pretpostavka zajedničke odgovornosti i presumpcija zajedničkih prava očeva i majki koji žive zajedno ili odvojeno, u roditeljskoj skrbi o djeci’.

3. Nacionalni obiteljski zakon trebali bi barem uključivati mogućnost donošenja odluka o zajedničkoj roditeljskoj skrbi

Postoji konsenzus da bi nacionalni obiteljski zakoni trebali barem uključivati mogućnost donošenja oluka o zajedničkoj roditeljskog skrbi, čak i ako se jedan roditelj tomu protivi. Postoji konsenzus da je zajedničko roditeljstvo sukladno ustavnim pravima u mnogim zemljama te stavovima međunarodnih organizacijama za zaštitu ljudskih prava, odnosno s pravom djeteta da ga odgaja oboje roditelja.

4. Načela smjernica za pravno određivanje roditeljske skrbi nakon razvoda

Postoji konsenzus da bi sljedeći principi trebali biti smjernice za pravno određivanje roditeljske skrbi nakon razvoda:

(1) zajedničko roditeljstvo kao optimalna organizacija života za većinu djece nakon razvoda, u njihovu je najboljem interesu.

(2) roditeljska autonomija i pravo na samostalno odlučivanje.
(3) ograničavanje sudačkog diskrecionog prava u vezi s najboljim interesom djeteta.

5. Gore navedeno odnosi se na većinu djece i obitelji

Postoji konsenzus da se gore navedeno primjenjuje na većinu djece i obitelji, uključujući i konfliktne obitelji, ali ne na situacije gdje postoji dokazano obiteljsko nasilje i zlostavljanje djece. Postoji konsenzus da je prioritet pri daljem istraživanju o zajedničkom roditeljstvu usredotočiti se na odnos roditeljske skrbi nad djecom i obiteljskog nasilja, uključujući zlostavljanje djece u bilo kojem obliku, uključivo i otuđivanje od roditelja.

6. Dostupna mreža centara za obiteljske odnose

Postoji konsenzus da su dostupna mreža centara za obiteljske odnose koji nude obiteljsku medijaciju i druge relevantne usluge podrške, ključni za uspostavljanje pravne presumpcije zajedničke roditeljske skrbi i od vitalnog su značaja za uspjeh organizacije zajedničke roditeljske skrbi.

Izvornik: