Kritika rada Tornello, Emery i sur. o noćenju male djece

Bilo bi neprikladno i loše primijeniti podatke o privrženosti dojenče-majka iz ove studije na opću populaciju razvedenih roditelja. Štoviše, podaci u studiji nisu pokazali da je odvojenost od majke tijekom noći značajno povezana sa slabijom povezanošću majki s dojenčadi i djecom jasličke dobi.

Prvo i najvažnije, bitno je primijetiti da nije bilo razlika u 13 od 14 mjera dobrobiti za djecu staru jednu, tri i pet godina između one djece koja su noćila kod oca i one koja nisu. Štoviše, petogodišnjaci koji su noćili kod oca u dojenačkoj i jasličkoj dobi pokazivali su pozitivnije ponašanji od onih koji nisu.

Kad se radi o privrženosti, ogromna većina je imala sigurnu privrženosti, neovisno o tomu jesu li noćili kod oca. Majčina ocjena o “nesigurnoj” privrženosti djeteta, godišnji broj noćenja i veličina uzorka su:

Dob 1 g. bez noćenja 25% (N=364) 1-51 noćenja 16% (N=219) 51-256 noćenja 43% (N=51)

Dob 3 g. bez noćenja 18% (N=58) 1-12 noćenja 33% (N=171) 13-127 noćenja 22% (N=106 128-156 37% (N=60)

(1) Dojenčad s 1-51 noćenja bila su manje nesigurna (16%) od djece bez noćenja (25%). Djeca jasličke dobi s 13-127 noćenja bila su manje nesigurna (22%) od djece sa samo 1-12 noćenja (33%).

(2) Nije bilo “obrasca” između nesigurnosti i noćenja za djecu u dobi od 3 godine. Noćenje toliko rijetko kao što je jednom godišnje bilo je slično noćenju do 256 puta godišnje (33% naspram 37%) & ne-noćenje je bilo slično noćenju do 127 noćenja (18% i 22%).

(3) Samo je jedna skupina bila primjetno različita: 51 dijete koje je noćilo 51-256 noći (43% ih je bilo nesigurno). No, time što su neka od ovog 51 djeteta živjela s ocem 70% vremena & s majkom noćila samo 30% vremena, razumljivo je da su ih majke ocijenile manje sigurno privrženima. Da bismo saznali je li često noćenje samo po sebi bilo povezano s nesigurnom privrženošću, trebali bismo znati i: zašto su ova djeca živjela 70% s očevima i provodila tako malo noći s majkama? Nije nerazumno pretpostaviti da su te majke imale problema ili su bile u neprilikama na način koji bi pridonio nesigurnoj privrženosti čak i da njihove bebe nisu nikad noćile kod oca.

(4) Podaci o privrženosti bili su dostupni za samo 60% djece u dobi od tri godine, što te podatke čini manje pouzdanima i manje valjanima od podataka o privrženosti djece u dobi od jedne godine u bazi podataka Fragile Families.

(5) Postupak koji je korišten za procjenu privrženosti majka-dijete “nije objektivna procjena privrženosti majka-dijete” (str. 51) – istraživači Fragile Familis jasno upozoravaju da ljudi ne bi smjerli zlorabiti njihove podatke (Kapri,S. &Razza, R. (2013) “Attachment security among toddlers”. Fragile Families Research Institute, Working Paper 13-01-FF). Q test za procjenu djece jasličke dobi i AQS sačinjeni su da na njih odgovore obučeni promatrači koji objektivno ocjenjuju interakcije majke i djeteta. Projekt Fragile Families nije imao materijalnih sredstava da to provede pa su majke zadužili za procjene – zamjenski postupka za koji su otvoreno priznali da nije “objektivan” zato što majke nisu pouzdani ocjenjivači i zato što majke koje ne dobro ne čitaju i ne slijede upute (majke s niskim stupnjem obrazovanja) mogu postupak doživjeti zbunjujućim. To ponavlja i Edward Waters koji je stvorio Q test privrženosti: “Ako vas zanimaju korelacije, izbjegavao bih majke. Ponekad je rješenje u tome da obučeni promatrači provedu više studija manjeg obima, umjesto provođenja velike studije s majkama.” (Waters, E., 2013, Assessing secure base behavior and attachment security using the Q sort method. State University of New York, web site)

(6) Konačno, zbog toga što se studija oslanjala isključivo na podatke Fragile Families, rezultati bi se trebali generalizirati samo na slične obitelji: 85% ih nikad nije bilo vjenčano, uz dvoje ili više djece rođene izvan braka, 60% ih je živjelo ispod granice siromaštva, 100% ih je živjelo u centru grada, 75% ih je bilo Afro ili Hispano Amerikanaca, 40% ih je napustilo srednju školu, 45% ih je napustilo fakultet. Kao što Fragile Families institut ističe, njihovi podaci čak nisu reprezentativni za siromašne, za manjine, za nevjenčane roditelje diljem Sjedinjenih država, zato njihov uzorak većinom čini manjina, a svi žive u centru grada (u SAD-u su u centru grada uglavnom dijelovi koji se zovu “geto” gdje u vrlo lošim uvjetima žive vrlo siromašni i na druge načine prikraćeni ljudi – op. prev.).