Colibri – Europa se udružuje radi promicanja zajedničke pravne i fizičke skrbi

Postali smo članica Europske skupine udruga koje promiču zajedničku skrb

https://sites.google.com/site/europeanjointcustodynetwork/

Član Colibri, dr Vittorio Vezzetti, održao je prezentaciju u Europskom parlamentu u Strasbourgu na temu zajedničke skrbi. Njegova se prezentacija temelji na opsežnom istraživanju u brojnim državama Europe. Drastično smanjenje vremena ili čak isključivanje jednog roditelja iz života djeteta ima i ozbiljne zdravstvene posljedice na mentalno i fizičko zdravlje djece, dokazuje ovaj znanstvenik na temelju empirijskih istraživanja. Na taj se način djeci uskraćuje pravo na najbolju zdravstvenu skrb koje propisuje UN Konvencija o pravima djeteta i djecu razvedenih diskriminira u pravu na zdravlje te gubitak jednog roditelja zapravo predstavlja zlostavljanje djeteta s dugoročnim posljedicama u odrasloj dobi. Kad imamo na umu da država treba štititi dobrobit djeteta i svojih građana, onda izostanak dogovora roditelja ne može biti izlika za izostanak takve zaštitne uloge države, odnosno ne smije biti izlika za ne donošenje odluke o zajedničkoj skrbi nad djetetom u slučaju razvoda roditelja.  Cijelu prezentaciju na engleskom možete vidjeti i čuti na sljedećim linkovima:

http://www.youtube.com/watch?v=xTCYLiC8m94&feature=youtube_gdata

http://www.youtube.com/watch?v=vp7jPT9JDoo

Svi empirijski pokazatelji koje su stručnjaci prikupili ukazuju na to da je zajednička skrb, odnosno opsežno vrijeme sa svakim roditeljem, u najboljem interesu djece razvedenih roditelja.  Tim više čudi nečuveni korak našeg zakonodavca koji ukida zajedničku pravnu skrb (koja je bila zadana u postojećem Obiteljskom zakonu, čl. 99) te i zajedničku pravnu i zajedničku fizičku skrb stavlja isključivo u kontekst dogovora oba roditelja, umjesto postavlja zajedničke skrbi nad djecom kao zadanog pravila osim u slučajevima dokazanog zlostavljanja djeteta.

Ne znamo otkud i čemu služi taj čvrsti i debeli zid između znanstvenih spoznaja i mišljenja zakonodavca u sudaca u RH. Nažalost i nekih ’stručnjaka’ mentalnog zdravlja i socijalnih radnika.

Slijedi nužni zaključak da time što je ne promiče, dapače, što je odbija promicati u novom Obiteljskom zakonu, država zapravo nije zainteresirana za najbolji interes djeteta, kojem zajednička pravna i fizička skrb nedvojbeno bitno pridonosi, već legalizira manipuliranje dobrobiti djeteta i produbljuje sukob među roditeljima i nanošenje trajne štete djeci razvedenih i roditelja u razvodu.  Razlozi za ovakvo postupanje zakonodavca nisu transparentni.  Za sad znamo da neki odvjetnici trljaju ruke, a očekujemo i nova zapošljavanja u centrima za socijalnu skrb i nadležnom Ministarstvu.