Analiza problema I. A.

Telefonski pozivi, e-mail poruke, osobni kontakti sa ljudima koji se obraćaju Udruzi Dijete-razvod za pomoć- uvijek ista priča, uvijek ista muka, isti strahovi i strijepnje. Roditelj koji se razvodi ili je već razveden, bilo da živi s djetetom ili ne, prolazi kroz pakao strijepnje, straha, tjeskobe, sumnji. Sve to rađa frustracije, srdžbu, osjećaj bespomoćnosti i beznađa.

Upućujemo ljude na Obiteljski zakon, noviju stručnu literaturu od koje je dio dostupan i na našim stranicama. I što roditelji kažu? Da, sve je to super, ali u mom slučaju… U njihovom slučaju, ono što im se događa, događa se po nepoznatim i nepredvidljivim pravilima, po neočekivanim protokolima, oni su u stalnom vakuumu očekivanja, najčešće nečega neugodnog. I, naglašavamo, ne radi se ovdje o roditeljima koji nisu brižni, koji ne prepoznaju potrebe djeteta, koji su nasilnici ili ovisnici koji potpadaju pod druge zakone i protokole… Ne pišemo o njima. Pišemo o brižnim roditeljima, civiliziranim građanima, dobrim, radnim ljudima koji se iscrpljuju do besvijesti. Određeno im je nedovoljno vremena s djetetom, mimo tog vremena ne mogu dijete vidjeti ni na deset minuta, vrtići, škole, liječnici, treneri im nerado daju informacije o djetetu ako dijete s njima ne živi, ne dobivaju doprinos za uzdržavanje djeteta ili je neredovit ako dijete s njima živi, sve što učine, makar i u najboljoj namjeri tumači se upravo obrnuto, a drugi roditelj za to ima podršku institucija iz nepoznatih razloga, ne snalaze se, ono što im zdrav razum kaže da je dobro i pravo, drugi roditelj ili institucije izokreću u upravo obrnuto. Zašto se ovo događa?

Da, kažu, oboje imamo obvezu skrbiti za dijete, ali majka/otac koji žive s djetetom imaju sva prava a ja nemam nikakva. Zakon kaže jedno, u praksi se događa drugo. Djecu se prisiljava da se prilagode i priča se o ovome i onome što je važno za prilagodbu, umjesto da se sustav, institucije, prilike prilagode djeci, da im se sačuva maksimum obitelji, kontakata, okruženja, pa da se djeci osigura stabilnost i kontinuitet obitelji čime bi se bitno pomoglo prilagodbi djece na novonastalu situaciju.

Ima li toga, i što je to što zakon kaže jedno, a u praksi se događa drugo? Istražili smo. I da, istina je. Navest ćemo samo neke primjere gdje MUP, dječji vrtići, Centri za socijalnu skrb i Sudovi rade protuzakonito, ili protiv zdravog razuma i morala, ili građanske uljudnosti ili sve zajedno.

Što radi MUP?

Obiteljski zakon kaže:
Članak 99.
(1) Roditelji bez obzira žive li zajedno ili odvojeno ravnopravno, zajednički i sporazumno skrbe o djetetu, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno.
(2) Samo jedan roditelj skrbi o djetetu ako je drugi umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi, lišen potpuno poslovne sposobnosti, djelomice lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb ili je spriječen.

U praksi, onoga trenutka kad roditelj dobije sudsko rješenje da će dijete živjeti s njim apsolutno samostalno može donositi sve odluke kao da je drugi roditelj umro ili mu je oduzeta roditeljska skrb (npr. vađenje putovnice za dijete, putovanje u inozemstvo, mijenjanje mjesta prebivališta djeteta, itd., a čak imamo i jedan slučaj promjene prezimena), a sve to dok su u braku ne može ni jedan roditelj učiniti bez suglasnosti i potpisa drugog roditelja. Žalosno, s osim toga, to znači da službe MUP-a rade protuzakonito.

Vrtići i škole

Vrtići i škole i ako imaju protokol o postupanju, često rastužuje, a osim toga je i  protuzakonit. Navest ćemo samo par primjera:  
– Roditelju i članovima njegove obitelji koji nije dobio skrbništvo nije moguće dopustiti viđanje djeteta unutar ustanove, primanje poklona ili odvođenje bez ovjerene suglasnosti roditelja skrbnika kod javnog bilježnika
www.djecji-vrtic-opatija.hr/sigurnosno_zastitni_program.doc
ili
4.  Roditelju koji nije dobio skrbništvo nije moguće dopustiti viđanje djeteta unutar ustanove, primanje poklona (roditelja uputiti pedagogu ili ravnatelju), ili odvođenje bez suglasnosti roditelja / skrbnika po rješenju.
5.  Svaki pokušaj iz točke 4.odgojitelj će evidentirati u formi zapisnika iz uvoda ovih protokola, a eventualni sukob riješiti na način kako je opisano i u mjerama za postupanje kod agresivnog ponašanja roditelja.
http://www.vrtic-maslacak.belisce.net/files/sigurnost2.htm
ili

PROTOKOL – POSTUPCI I MJERE U SLUČAJU RAZVODA RODITELJA
U postupku razvoda oba roditelja imaju jednaka prava na roditeljsku skrb. Prava na roditeljsku skrb se mogu ograničiti ili oduzeti samo odlukom nadležnih tijela (Centra za socijalnu skrb ili sudskim rješenjem)

  • Kada roditelj dobije rješenje (Centra za socijalnu skrb ili sudsko rješenje), original daje odgojitelju na uvid, a kopiju odgojitelj trajno zadržava. Tek kad dobijemo službeno rješenje postupamo u skladu s njim.
  • Ako roditelj koji po Rješenju nije skrbnik želi odvesti dijete iz vrtića u dane koji nisu u skladu s Rješenjem, odgojitelj mora imati pismeno odobrenje roditelja skrbnika za odvođenje djeteta – ne smije dati dijete samo na temelju usmene izjave roditelja skrbnika.

U slučaju da roditelj koji nije skrbnik želi nasilno odvesti dijete iz vrtića, telefonski obavijestite roditelja skrbnika i policiju (92) jer se to smatra otmicom djeteta

Odgojitelj svoje osobne podatke policiji ne smije davati u prisutnosti nasilnog roditelja.
(Protokol jednog zagrebačkog vrtića koji smo dobili od roditelja)

Treba li komentirati? Donošenje poklona djetetu u vrtić, pa ako se na tome još insistira, eto, to je agresivno ponašanje – za pozvati policiju i onda nasilnika staviti u zatvor. Ovdje je sve tako i toliko pobrkano da je svako razumijevanje isključeno. O stvarnoj brizi za dobrobit djeteta da i ne govorimo, prvo ćemo se pozabaviti koliko je to u skladu sa zakonom, a onda i sa zdravim razumom i ‘najboljim interesom djeteta’.

Roditelj ne može dobiti skrbništvo, roditelj ga po zakonu ima bez obzira živi li s drugim roditeljem ili ne. Zakon jasno kaže kad mu se može oduzeti. Na koga se onda ovi vrtićki protokoli odnose? Odnose li se na roditelje koji su izgubili pravo roditeljske skrbi? To uopće ne mora imati veze s razvodom, a ovo su sve protokoli o razvedenim roditeljima.
Roditelj ne može dobiti rješenje Centra za socijalnu skrb o roditeljskoj skrbi – na što se to u protokolu odnosi?
Kako je to u ‘najboljem interesu djeteta’ i u skladu sa zdravim razumom da ne može u vrtiću dobiti niti poklon od roditelja s kojim ne živi? Kako poklon šteti djetetu? Nije li ovo gore navedeno žalosno?

Navedeno pokazuje da su protokoli nekih dječjih vrtića protiv interesa djece, protuzakoniti, protiv zdravog razuma i takvi da u ljudi dobra srca izazivaju tugu.

Što se događa u Centrima za socijalnu skrb?

Obiteljski zakon kaže:
Članak 110.
(5) Osoba koja provodi nadzor nad roditeljskom skrbi mora ispunjavati pretpostavke za skrbnika, a ne može biti srodnik u ravnoj lozi ni pobočnoj do drugog stupnja.

U praksi imamo primjer da je nadzor nad kontaktima provodila nezaposlena apsolventica  psihologije koja nije tada bila nigdje u radnom odnosu  niti  je bila  ekonomski  neovisna  pa time nije ni mogla ispunjavati pretpostavke za skrbnika.
To znači da Centri za socijalnu skrb ne rade ono što im zakon propisuje.

Obiteljski timovi centara često daju mišljenja o tome što je dobro za djecu koju ne poznaju, nisu ih nikad vidjeli i zapravo nemaju pojma što je za tu djecu dobro, već odlučuju o sudbini djece samo temeljem osjećaja o tome izjavi kojeg roditelja treba pokloniti povjerenje. Pritom žive u nekom svojem svijetu daleko od zbilje te djece i tih roditelja koji nam se žale na bahatost, nedostupnost, pomanjkanje pristojnosti, razumijevanja, topline – sve ono što bi se od takvih ustanova s pravom moralo očekivati.

Centri često ne poštuju zakonske rokove za svoje radnje.

Centri za socijalnu skrb, po mišljenju korisnika njihovih usluga često ne obavljaju svoj posao u skladu sa zakonom, u skladu sa strukom niti u skladu s pravilima građanske uljuđenosti.

A Sudovi?

Opet samo jedan primjer:
Zakon kaže:
Članak 307.
U izvanparničnom postupku u prvom stupnju sudi sudac pojedinac.
Članak 308.
(1) Ročišta se održavaju pred sucem uz nazočnost zapisničara.
(2) Izjave stranaka i drugih sudionika u postupku koje se daju izvan ročišta može uzimati na zapisnik i stručni savjetnik.

Na Obiteljskom odjelu Građanskog suda u Zagrebu, u izvanparničnom postupku često sudi sudska savjetnica. To znači da Građanski sud u Zagrebu postupa protuzakonito.

Želimo li zaista da naši sugrađani, susjedi, prijatelji, članovi obitelji žive s takvim osjećajima i da se prema njihovoj, prema našoj djeci sustav koji treba nama i toj djeci služiti, tako ponaša? Osobito zato što se radi o svetinji, našoj djeci i njihovim obiteljima.

O nekim proturječjima u samom zakonu, o radu Pravobranitelja, Ministarstava, Saborskih odbora,  kao i prijedlozi protokola za sve uključene u ovu važnu i složenu problematiku – u slijedećem postu.

Također ćemo pisati i o jezičnoj smicalici koja se zove ’samohrani roditelj’  a koristi ga roditelj s kojim dijete živi radi ostvarenja materijalnih prava. Roditelj s kojim dijete živi tako naziva kao da je onaj drugi umro ili mu je oduzeta poslovna sposobnost ili pravo na roditeljsku skrb, a uredno dobiva doprinos za uzdržavanje djeteta od drugog brižnog roditelja. Ovaj pak s djetetom želi provoditi više vremena nego onih jadnih par sati ili dan, a eto, ne smije preko sudske odluke, a ne smije ni poklon u vrtiću ostaviti.

Anketa

  • Jesu li se djelatnici Czss prema vama ponašali nepristrano i uljudno?

    Loading ... Učitavanje ...

Arhiva anketa

Otrov razvoda

Zaštita veze između roditelja i djeteta od osvetoljubivog bivšeg partnera

dr. Richard A. Warshak

 

Knjiga otrov razvodaKnjiga se može nabaviti u izdanju Algoritmove biblioteke Facta

Knjiga Divorce PoisonDetalje o izvorniku knjige na engleskom jeziku potražite na:
www.warshack.com

Preporučamo svim roditeljima koji traže praktične savjete da pročitaju knjigu Otrov razvoda, dr. Richard A. Warshak-a.