Aktivnosti Udruge tijekom listopada i studenog

I.

Dana 22 listopada 2012. bili smo na sastanku s Predsjednikom RH Ivom Josipovićem. Željeli smo razgovarati o neravnopravnom tretmanu roditelja u sustavu gdje mame/tate koji se žele dogovarati kako bi djeca imala oba roditelja nemaju podršku sustava. Vjerujemo, da sustav zaista skrbi o djeci, ne samo da bi podržao te roditelje, već bi i oni koji se ne žele dogovarati imali podršku na način da im se objasni, ili ako je potrebno i prisili dogovarati se s drugim roditeljem o svemu bitnom u vezi s djetetom/djecom.

Još smo se sjećali prethodnog sastanka od 05. listopada 2011., kad je Predsjednik podržao ideju o izradi Protokola o zaštiti prava djeteta razvedenih i roditelja u razvodu (bilješka o tome sastanku je bila i na web stranicama Predsjednika). Nažalost, od te ideje nije bilo ništa zato što zapravo nije bilo političke volje tadašnjeg Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, a ubrzo su bili i parlamentarni izbori, pa je sad za tu problematiku zaduženo Ministarstvo socijalne politike i mladih i sad smo o tome izvijestili Predsjednika.

Nažalost se za ovaj sastanak nismo adekvatno pripremili. Naime, očekivali smo da su osobe koje skrbe o sastancima Predsjednika podsjetile na sastanak od prije godinu dana i da ćemo nastaviti gdje smo tada stali, te smo u tom smislu i poveli razgovor, spominjući potrebu ravnopravnosti roditelja u skrbi o djeci i navodeći primjere neprijateljstva sustava prema djeci i roditeljima. Nažalost, Predsjednik je bio neugodno osupnut i podsjećanjem na tu prigodu i na to da se od tada ništa nije pomaklo na bolje te da je predložak Protokola koji smo tada dostavili Ministarstvu stavljen ad acta. Insistiranje na ravnopravnosti roditelja dodatno je pogoršalo tijek sastanka. Podsjetio nas je na slučaj male Ane gdje se osobno založio za rješenje problema.

Predsjednik je smatrao da će novi Obiteljski zakon pomoći i odmah sa svog mobitela nazvao Ministricu Milanku Opačić. Izvijestio nas da će novi zakon biti na javnoj raspravi krajem studenoga 2012. jer je to “vrlo kompliciran zakon”.

II.

Nakon toga smo uspjeli dobiti termin za sastanak u Ravnateljstvu policije RH, 21. studenoga 2012., s Voditeljicom odjela Maloljetničke delinkvencije i zaštite djece i obitelji, Marijanom Valjan Harambašić. Voditeljica je upućena u problematiku, i razgovarali smo o sljedećem:

1. Da u svim svojim pravilnicima Policija uvede obvezu uvažavanja jednakopravnost roditelja uz prvenstvenu zaštitu djeteta od bilo kakvog nasilja. Ne očekujemo da Policija može ad hoc ocjenjivati radi li se o manipulaciji nekim djetetovim pravom – za to su potrebne dugotrajnije multidisciplinarne obrade. No, očekujemo zdrav razum i zaštitu svih prava djeteta prema Konvenciji i pravima djece (pravo na obitelj, na obrazovanje, itd.) te poštovanje Zakona za spriječavanje diskriminacije po spolu i po statusu (što znači da djeca razvedenih roditelja trebaju imati jednaka prava bez obzira radi li se o pravu na mamu ili pravu na tatu i bez obzira na to žive li s roditeljem ili ne, drugim riječima trebaju imati jednaka prava kao i djeca roditelja koji nisu razvedeni). Na taj bi način i druge institucije sustava i pojedinci dobili jasnu poruku da se moraju suočiti s tim da policija postupa konzistentno i po zakonu, zato što policija i postoji zato da bi provodila i štitila zakone a ne nezakonito postupanje drugih institucija ili pojedinaca i povodila se za spolno i statusno distriminirajućim misijama raznih skupina i političkih utjecaja.

2. Jednakopravnom postupanju policije prema roditeljima kako bi se prestalo s rodnom diskriminacijom, u svim slučajevima nasilja u obitelji, uključujući djecu, koja su najosjetljivija skupina i gdje se nasilje, osim fizičkog, očituje i kao psihičko nasilje na način spriječavanja viđanja i provođenja vremena s drugim roditeljima. Dogovoreno je da će Voditeljica MUP-ovim Odjelima za maloljetničku delinkvenciju i zaštitu djece i obitelji unutar desetak dana poslati naputak o potrebi jednakopravnog postupanja prema roditeljima, a da će se djecu štititi na način da se u slučaju da nema pravomoćne sudske odluke koja uređuje vrijeme roditelja s djecom, Policija temeljem prijave roditelja o spriječenom vremenu s djetetom, podnositi prekršajne prijave, te u slučajevima gdje postoji pravomoćna sudska odluka, kaznene. Ovo znači da roditelji trebaju nadležnoj policijskoj postaji prijavljivati spriječavanje viđanja i susreta s djetetom, te istodobno i i poslati prijavu i na adresu Policijska uprava (Zagrebačka, Karlovačka, Varaždinska, Riječka, Splitska, ili neka druga), Sektor općeg kriminaliteta, Služba maloljetničke delinkvencije i zaštite djece i obitelji u najbližem većem centru gdje takva služba postoji.

3. U vezi s trećom točkom koja se odnosi na naputak na web stranicama MUP-a o izdavanju putnih isprava za djecu razvedenih roditelja koji je nesukladana Zakonu o putnim ispravama, dogovoreno je da se udruge obrate Upravi za upravne i inspekcijske poslove, Sektoru za upravne poslove, strance i državljanstvo. Naime, ako su roditelji u braku, onda bilo koji roditelj može podići putovnicu za djecu. Ako su razvedeni, onda samo roditelj s kojim djeca žive. MUP RH nema podatke o tome koliko je otmica djece u RH, odnosno odvođenja u inozemstvo učinilo roditelja s kojim djeca ne žive u odnosu na one s kojima djeca žive. Prema podacima Udruga, to najčešće čine roditelji s kojima djeca žive, pa je naputak besmislen ako je napisan da bi se spriječilo da manje podoban roditelj odvede djecu u inozemstvo. Voditeljica je predlagala da u svim slučajevima uzimanja putovnice za dijete to trebaju činiti oba roditelja, no mi smatramo nema garancije da bi se time smanjio broj otmica djece, a značajno bi se povećala mogućnost manipulacija, pa smo na čvrstom stavu da svaki roditelj, bilo da živi u braku s drugim roditeljem ili ne, ako mu nije oduzeto pravo roditeljske skrbi, tj. ako je zakonski zastupnik djeteta, ima pravo samostalno za dijete izvaditi i podići putovnicu, kao što to Zakon o putnim ispravama i predviđa. U tom ćemo se smislu obratiti i gore spomenutoj upravi, a priložit ćemo i očitovanje Pučkog pravobranitelja o tome da u ovakvom postupanju MUP-a ima elemenata diskriminacije te se nadamo pozitivnom rješenju problema.

Od strane Ravnateljstva najavljene su određene promjene na relaciji zakonodavstvo – postupanje MUP-a, a vezane uz priključenje RH Europskoj Uniji. Radi se o usklađivanju domaćeg zakonodavstva s europskim, kojom prilikom se otvara cijeli niz konkretnih pitanja vezanih uz viđanja, putovanja i sezonske migracije djece uz roditelje (i one s kojima ne žive). Kako je razrada predstojećih protokola postupanja MUP-a upravo u tijeku, preliminarno je najavljen i novi sastanak na istom nivou pred samo pristupanje RH Europskoj Uniji, nakon čega ćemo Vas izvijestiti o novitetima na tom planu.

Na kraju, moramo naglasiti da se i inače roditelji od pritužbi na rad institucija najmanje pritužuju na rad Policije, a temeljem svega što nam najavljuje ovaj razgovor u pozitivnom ozračju, očekujemo da će takve pritužbe biti svedene na minimum.

III.
U Hrvatskom saboru je 27. studenog 2012. održana Konferencija POLITIKA PREMA DJECI: EUROPSKA UNIJA, VIJEĆE EUROPE, HRVATSKA

Konferenciju su otvorili Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić i Potpredsjednik Sabora Nenad Stazić.
Prvi je govornik bio Paul Vandoren, Šef delegacije Europske unije u RH, koji je govorio na temu Europska unija i politika prema djeci. Citirao je riječi Pravobraniteljice: “Podsjetimo se da djeca imaju prava koja im garantira zakon, ali i toga da je odgovornost za osiguranje tih prava isključivo na odraslima.”
Citiramo:

    The promotion and protection of the rights of the child is one of the objectives of the EU, on which the Treaty of Lisbon has put particular emphasis. Article 3(3) explicitly requires the EU to promote the protection of the rights of the child. Also, Article 24 of the Charter of Fundamental Rights of the European Union recognises that children are independent and autonomous holders of rights. It also makes the child’s best interests a primary consideration for public authorities, the judiciary and private institutions.
    The “Europe 20-20 Strategy” sets out a vision for the 21st century of a Europe, in which the children of today will have a better education, access to services and resources as well as a solid protection of their rights.
    In this context, the EU Commission has presented an Agenda aimed at strengthening the promotion and protection of the rights of the child by implementing the principles laid down in the Charter of Fundamental Rights of the European Union (EU) and international standards in this field.
    It consists of a series of actions intended to foster an increase of the attention paid to the well-being and protection of children in Union policies.
    The EU proposes eleven actions aimed at promoting and protecting the rights of the child, namely:
    1. adopting a proposal for a directive aimed at strengthening the protection of vulnerable victims, particularly children;
    2. submitting a proposal for a directive laying down specific guarantees for vulnerable suspects, particularly children;
    3. reviewing legislation which facilitates the recognition and enforcement of decisions on parental responsibility;
    4. promoting the Council of Europe guidelines on child-friendly justice and taking them into account when drafting civil and criminal legislation;
    5. supporting the training of judges and other professionals in order to foster optimal participation of children in judicial systems;
    6. improving the training of the authorities that deal with unaccompanied minors from third countries when they arrive on EU territory;
    7. paying particular attention to children in measures that Member States may take to foster the integration of Roma;
    8. encouraging the rapid introduction of the European hotline for missing children (116 000) and the introduction of “abduction alert” systems;
    9. adopting measures as part of the EU Safer Internet programme against bullying, grooming, exposure to harmful content, and the other risks run by young Internet users;
    10. implementing the EU guidelines for the promotion and protection of the rights of the child in its relations with third countries as well as its guidelines on children and armed conflict;
    11. creating a single entry point for children on the Europa website enabling them to access information on the Union and their rights.

    The EU Guidelines for the Promotion and Protection of the Rights of the Child provide the foundation for EU action to protect and promote the rights of the child in the EU external policy. These aim to favour an overall approach to the rights of the child, to strengthen the efforts currently being made and to improve coherence between activities in thisfield. The EU seeks to promote its objectives actively in its relations with non-EU countries and in international fora.

    Upon its accession to the EU, Croatia will benefit from the Daphne programme aimed to prevent and combat all forms of violence, especially of a physical, sexual or psychological nature, against children, young people and women. It also aims to protect victims and groups at risk to attain a high level of physical and mental health protection, wellbeing and social cohesion throughout the European Union.

    Let me also add a few words on the EU Youth Strategy (2010-18) which has two overall objectives:
    • to provide more and equal opportunities for young people in education and in the labour market
    • to encourage young people to be active citizens and participate in society.
    The EU also has the Youth in Action Programme for young people aged 15-28 (in some cases 13-30). It aims to inspire a sense of active citizenship, solidarity and tolerance among young Europeans and to involve them in shaping the Union’s future.
    In view of this EU acquis and commitments, it was logical that the EU financed and continues to finance a series of projects addressing the Rights of Children and Youths in Croatia.
    It was, therefore, logical that the situation of children rights in Croatia was monitored during the accession negotiations and continues to be evaluated:
    The Comprehensive Monitoring Report published 10th October of this year indicated that: “the Ombudsman offices need to be strengthened to further improve the human rights protection system. This includes providing adequate financing and office premises, and setting up a joint database.
    Croatia will need to implement the legal framework on unaccompanied minors, by
    developing for them appropriate assistance and start building the new reception centres for irregular migrants before accession.”

    In general, it must be said that the attention for children’s rights has increased at the political level, which is shown by the many policy plans and strategies. It remains unclear, however, what the actual level of execution is and how relevant professionals, parents, children and young people are aware and involved in this.
    A lot of work has been done on issues of violence, social care and education, even when these efforts aren’t evenly spread across the country (rural areas seem to be left behind at times) or all categories of children and young people (Roma children, children in poverty still fall between the cracks).
    Implementing the numerous policy plans on time is as important as drafting them. Efforts need to be made to train administrations and professionals on children’s rights issues, which are relevant in their work and necessary budgets need to be made available, also (or even more so) in times of economical crisis.
    With the authorisation of Ms. Jelavić, I will also conclude my presentation with a quotation from her 2011 report: “The solution for many of these weaknesses should be sought in the active inclusion of children as equal participants in all issues affecting them. Therefore, children should be given the opportunity of making their views heard on a regular basis, not just on special occasions. It is our task to make sure that that children’s views are given as much weight as possible in all debates and decisions that relate to them.”

    Nakon toga je govorio Igor Kolman, član Izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, kontakt osoba u Hrvatskom saboru za pitanja djece: Strategija Vijeća Europe za prava djeteta 2012.-2015. http://www.coe.int/t/DGHL/STANDARDSETTING/cdcj/StrategyCME.pdf
    Naglasio je da je slabost u implementaciji postojećih standarda te da praksa nije ni blizu teoriji i da postoji velika neujednačenost. Kolman smatra da dobre namjere nisu dovoljne te je naglasio potrebu ujednačenog sudjelovanja oba roditelja gdje je moguće.

    Slijedila su izlaganja o Doprinosu pojedinih društvenih sustava ostvarivanju prava djece u Hrvatskoj.
    O ostvarivanju prava djeteta u sustavu odgoja i obrazovanja govorila je Pomoćnica Ministra znanosti, obrazovanja i sporta Ankica Nježić i Eli Pjaca Plavšić, voditeljica tematske grupe Koordinacije udruga za djecu (dalje u tekstu KUD).
    O ostvarivanju prava djeteta u sustavu pravosuđa govorila je Sandra Artuković Kunšt, zamjenica ministra pravosuđa i Ines Bojić, voditeljica tematske grupe KUD-a. Artuković Kunšt je izjavila da se promjenama zakona ukida mogućnost dvostrukog ukidanja, što nismo razumjeli, ali smo iz njezina izlaganja razumjeli da su u tijeku dva projekta: zaštita žrtava i svjedoka te projekt izrade Protokola o međuresornoj suradnji pri zaštiti prava djece. Namjeravali smo kasnije pitati i za objašnjenje je li to onaj Protokol za koji smo još u listopadu 2011. dali predložak, no nakon pauze za kavu svi koji su izlagali u ovom dijelu Konferencije, više nisu bili u dvorani. Naglasila je da kad je povreda prava u pitanju, pravosuđe djeluje preventivno i pojedinačno, a isto tako i obiteljskog pravo te da je u tijeku reforma kaznenog zakonodavstva. Izjavila je da smo postigli zaštitu djeteta od dvostruke viktimizacije te da nije lako omogućiti djeci pristup sudu kao i da smo dužni osigurati pravo djeteta da bilo osobno, ili preko posrednika zahtijeva posebnog zastupnika.
    Bojić je govorila o tome da sudovu djetetu ne imenuju posebnog skrbnika (koji bi trebao zastupao najbolji interes djeteta), ali nismo čuli imenuju li sudovi posebnog zastupnika (koji bi trebao zastupati volju djeteta), što je također obveza RH od 2010.
    Nakon toga je Jasna Ćurković Kelava, Pomoćnica Ministrice socijalne politike i mladih govorila o ostvarivanju prava djeteta kroz sustav socijalne politike. Ono što smo smatrali značajnim za problematiku kojom se ova Udruga bavi je da je 08. 11. 2012. na sjednici Vlade imenovan novi sastav Vijeća za djecu, da je tijekom 2011. u Hrvatskoj bilo oko 800.000 djece, da je izrečeno 6463 upozorenja roditeljima, da je imenovano 4485 nadzora koje je provodilo 2429 voditelja te da je dato 211 prijedloga za lišenje roditeljske skrbi. Također smatramo značajnom izjavu da je obveza svakog Centra za socijalnu skrb sačiniti individualni plan pomoći za svako dijete (vjerojatno se odnosi samo na djecu u sustavu socijalne skrbi), da je njihova dužnost usmjerenost prema korisniku te poštovanje standarda kvalitete koji su već dulje vrijeme objavljeni na stranicama ministarstva. Pozdravljamo prijedlog da se donese Zakon o ostvarivanju dječjih prava. O istoj je temi govorio i Krešimir Makvić, voditelj tematske grupe KUD-a.

    O ostvarivanju prava djeteta u zdravstvenom sustavu govorio je Marijan Cesarik, Zamjenik Ministra zdravlja i Zoran Cipek, voditelj tematske grupe KUD-a.

    Stanka za kavu bila je pogubna za broj sudionika Konferencije. Razumijemo da su neki morali otići zbog neodgodivih obveza, ali da su baš svi predstavnici političke i ine vlasti, osim Pravobraniteljice, predstavnice UNICEF-a Lore Vidović, profesorice Pravnog fakulteta Marine Ajduković, saborskog zastupnika Igora Kolmana morali obavljali neodgodive poslove te su s navedenima ostali još predstavnici udruga i struke, malo je vjerojatno. Nedostatak stvarne političke volje da se nešto bitno pomakne u zaštiti prava djece vidio se na samom početku kad je postalo očito da su svi ministri poslali svoje zamjenike koji imaju manje ovlasti sudjelovati ili podržati bilo kakve zaključke Konferencije te su zapravo bili prisiljeni napustiti Konferenciju prije diskusije i zaključaka – ne zamjeramo im, samo smo žalosni.

    Nakon stanke za kavu održano je Sagledavanje sadašnjeg stanja dječjih prava u Hrvatskoj u kontekstu skorog pristupanja Hrvatske EU – RASPRAVA I ZAKLJUČCI.
    Uvod u raspravu bilo je izlaganje Marine Ajduković koja smatra da je potrebno promicati praksu utemeljenu na rezultatima uspješnosti, da nisu cilj aktivnosti već rezultati te da je ‘dobrobit’ krajnji ishod za koji je potrebno definirati kriterije, ‘kompozitne indikatore dobrobiti djece’. Jasenka Pregrad, psihologija je izjavila da nema dobrobiti djece bez dobrobiti roditelja, a Vlasta Zmazek da je prva stepenica u zaštiti prava djeteta osnaživanje obitelji. Sve rečeno u ovom dijelu Konferencije podržavamo i upućujemo vas na web stranicu Pravobraniteljice za djecu gdje možete pročitati vjerodostojno izvješće o Konferenciji iz šireg kuta – naše je izviješće iz kuta promatranja i razmatranja najavljuje li se ili događa nešto pozitivno u zaštiti djece razvedenih roditelja. http://www.dijete.hr/hr/naslovnica-mainmenu-1/1491-poruke-konferencije-qpolitika-prema-djeciq.html

Anketa

  • Jesu li se djelatnici Czss prema vama ponašali nepristrano i uljudno?

    Loading ... Učitavanje ...

Arhiva anketa

Otrov razvoda

Zaštita veze između roditelja i djeteta od osvetoljubivog bivšeg partnera

dr. Richard A. Warshak

 

Knjiga otrov razvodaKnjiga se može nabaviti u izdanju Algoritmove biblioteke Facta

Knjiga Divorce PoisonDetalje o izvorniku knjige na engleskom jeziku potražite na:
www.warshack.com

Preporučamo svim roditeljima koji traže praktične savjete da pročitaju knjigu Otrov razvoda, dr. Richard A. Warshak-a.