Manipulacija djecom tijekom i nakon razvoda

Značajno je prokomentirati i osvrnuti se na aktualnu temu manipulacije djecom tijekom i nakon razvoda roditelja. Dojma smo da je ova tema ‘u modi’ na okruglim stolovima, predstavljanjima raznih uradaka, javnim tribinama i u medijima.

Ono što pritom upada u oči je da se svi koji o tome govore ponašaju kao da znaju što je to manipulacija, kao da je znaju prepoznati i kvalificirati.

Zbornik radova o konfliktnim razvodima u izdanju ureda Pravobraniteljice za djecu je izašao prije nekoliko tjedana, a na predstavljanju ove knjige je ured Pravobraniteljice iznio šokantne podatke o broju manipulacija djecom i o velikom porastu toga broja u posljednje vrijeme.

Navodno se ovi podaci temelje na statističkim podacima sustava centara socijalne skrbi.

Navodno djelatnici centara za socijalnu skrb mogu i znaju prepoznati i okvalificirati manipulaciju djecom, ali sami priznaju da ne znaju što poduzeti u vezi s tim problemom.

Mogu li centri zaista prepoznati manipulacije djecom tijekom i nakon razvoda roditelja? Gdje su, kada, kako i od koga tako brzo naučili tako puno o ovom području? Ili se pak radi o “stručnjacima”, koji svoju stručnost dokazuju diplomom fakulteta i ničim više?

Smatramo da centri za socijalnu skrb u pravilu ne mogu i ne znaju prepoznati manipulacije djecom. Smatramo da se do ovih brojki došlo metodom nasumičnog popunjavanja statističkih podataka zato što su to isti oni centri za socijalnu skrb kojima nedostaje ljudskih i materijalnih resursa, znanja i uvida u vlastito pogrešno postupanje i volje da svoje očigledne pogreške isprave.

Činjenica je da u RH ne postoje kriteriji za bilo koju vrstu postupanja centara za socijalnu skrb prema djeci. Ne postoje kriteriji što je to dobrobit djeteta. Ne postoje kriteriji što je to manipulacija djecom tijekom i poslije razvoda. Da je centrima za socijalnu skrb jasno što je takva manipulacija, onda bi im bilo jasno da je njihova dužnost podnijeti kaznenu prijavu, a to se ne događa. Znakovito je da centri ne poduzimaju ništa kako bi uspostavili jasne, transparentne i javne kriterije za svoja postupanja prema djeci.

Centri jednostavno “blefiraju” javnost svojim podacima o ovom problemu – slično kao i drugim podacima koje “kreiraju” kad se radi o djeci.

Zaključak da manipulacije djecom ima puno, ali da ovog časa ne znamo točno koliko, je neizbježan zato što nam se javljaju brojni nesretni roditelji i djeca. Ipak, vrhunski svjetski stručnjaci za ovo područje priznaju da je vrlo teško utvrditi manipulaciju. Naši hrvatski centri za socijalnu skrb to čine s lakoćom, ali kad to već mogu, zašto se nakon njihovog utvrđivanja manipulacije ništa ne dogodi u pozitivnom smjeru za djecu, već broj manipulacija drastično raste?

S obzirom da stručnjaci za ovo područje tvrde da je manipulacija zapravo zlostavljanje djece, ne razumijemo kako to navodni stručnjaci u centrima ne znaju što bi poduzeli – prijavljivanje kaznenog djela je njihovo legitimno pravo, a saznanje da se događa zlostavljanje djeteta i neprijavljivanje je također kazneno djelo sa zapriječenom kaznom do tri godine zatvora (vidi Kazneni zakon RH, www.nn.hr).

Naravno da je prepoznavanje vlastite odgovornosti sustava koji uključuje centre za socijalnu skrb, sudove, policiju, pravobraniteljstva, ministarstva, udruge i medije, tema koju ove institucije sustava apsolutno i u svakom kontekstu aktivno izbjegavaju.

Najlakše je sve svaliti na roditelje, izjednačavati odgovornost oba roditelja, a pritom svjesno i zlonamjerno zanemariti da taj isti sustav živi od poreza istih tih roditelja koji oni plaćaju upravo da bi sustav štitio njih i njihovu djecu.

Dijete je uvijek žrtva sustava, bilo da jedan ili oba roditelja manipuliraju. Ti isti roditelji su također žrtve sustava, jer većinom postupaju tako zbog toga što im sustav šalje jasnu poruku da djetetovo ili svoje pravo mogu ostvariti manipulacijom.

Zašto se sustav sustavno ne bori protiv manipulacija djecom?

  1. Zato što sustav to tako može.
  2. Zato što nema jasno definiranih kriterija i odgovornosti – sustav aktivno izbjegava uspostavu kriterija i odgovornosti za vlastito postupanje i rad.
  3. Zato što je sustavu glavna briga za sustav tj. za sebe samog.

Čudimo se da nadležna ministarstva i uprave centara za socijalnu skrb nisu kazneno prijavili svoje djelatnike koji su poticali i utvrdili manipulaciju i nisu prijavljeni niti su prijavili kazneno djelo zlostavljanja djeteta. Ne jednog, već više od 1000. Posebice zato što je za saznanje i neprijavljivanje zlostavljanja djeteta zakonom zapriječena kazna do tri godine zatvora. Za više od 1000 djece to je do više od 3000 godina zatvora ukupno za sve koji su znali i nisu prijavili. Raspoređeno na djelatnike centara za socijalnu skrb i relevantna ministarstva. I na djelatnice ureda Pravobraniteljice za djecu kao vlasnice informacije iz prve ruke.

Tražimo odvjetnika volontera da nam sroči tužbu koja bi djelovala poticajno. Može i anonimno. Tužili bismo ih sudu. Ne možemo se nikako domisliti kome bismo tužili sud koji ima ta ista saznanja i revno sudjeluje u manipulaciji.

Anketa

  • Jesu li se djelatnici Czss prema vama ponašali nepristrano i uljudno?

    Loading ... Učitavanje ...

Arhiva anketa

Otrov razvoda

Zaštita veze između roditelja i djeteta od osvetoljubivog bivšeg partnera

dr. Richard A. Warshak

 

Knjiga otrov razvodaKnjiga se može nabaviti u izdanju Algoritmove biblioteke Facta

Knjiga Divorce PoisonDetalje o izvorniku knjige na engleskom jeziku potražite na:
www.warshack.com

Preporučamo svim roditeljima koji traže praktične savjete da pročitaju knjigu Otrov razvoda, dr. Richard A. Warshak-a.