19. studeni – Svjetski dan prevencije zlostavljanja djece

Psiho-emocionalno zlostavljanje obuhvaća, osim vrijeđanja nja i omalovažavanja djeteta, provođenje kampanje za diskreditiranje jednog roditelja i članova obitelji po tom roditelju, otežavanja djetetu kontakata i komunikacije s tim roditeljem, hotimično skrivanje od toga roditelja relevantnih osobnih informacija o djetetu (informacije o školovanju, o liječenju i sl.) , preseljenje bez dogovora s tim roditeljem, , ocrnjivanje toga roditelja i sve što je usmjereno na postizanje potpune ‘vlasti’ nad djetetovim osjećajima, vremenu i aktivnostima uz isključivanje jednog roditelja iz života djeteta.

Ovo zlostavljanje ne provodi samo jedan ili oboje roditelja (gotovo uvijek onaj kojemu je dijete povjereno na zajednički život) već i brojni stručnjaci koji zanemaruju potrebe djeteta i pasivno ili aktivno podržavaju roditelja zlostavljača na razne otvorene ili prikrivene načine.

Ozbiljno sumnjamo da će se s ovom praksom prestati sve dok svi uključeni u postupak obiteljsko pravne zaštite djece ne preuzmu odgovornost za rad u interesu djeteta. To će se dogoditi kad praćenje ishoda mišljenja, preporuka i rješenja bude obveza svih službi te kad se sačine jasni kriteriji prema kojima će se donositi mišljenja, odluke i rješenja te propišu i budu provodile jasne i neizbježne sankcije za svako ponašanje na štetu djeteta, ili nepoduzimanje radnji za zaštitu djeteta, bez obzira je li zlostavljač roditelj, socijalni radnik, stručnjak mentalnog zdravlja ili sudac, učitelj ili liječnik.

To će se dogoditi kad nastane kritična masa građana zainteresiranih za dobrobit djece te zbog toga nastane i politička volja za rješenje gorućeg problema našeg društva.