pozivaju zainteresirane na

Okrugli stol Obitelj ‘razvedenog’ djeteta – tko u nju spada

Okrugli stol će se održati 11. ožujka 2011. od 11:00 do 13:30 u prostoru Tribine Grada Zagreba, Kaptol 27.

Unatoč činjenici da je Hrvatska potpisnica mnogih Konvencija o zaštiti prava djeteta, unatoč postojanju Obiteljskog zakona, Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te unatoč tomu da su u postupak skrbi za dijete razvedenih roditelja, izravno ili neizravno, uključeni Centri za socijalnu skrb, nadležna Ministarstva, pravobraniteljica za djecu, brojni vještaci, suci, odvjetnici i drugi, svakodnevno svjedočimo kršenju temeljnog prava djeteta na obitelj te roditeljsku skrb bez obzira žive li roditelji zajedno ili odvojeno kako to piše u Obiteljskom zakonu. Unatoč tomu da nikad više institucija nije bilo uključeno u zaštitu prava djeteta, nesporno je da problem manipulacije djecom i dalje postoji – u više od 50% slučajeva, odnoso uvijek kad je u pitanju tzv. ‘konfliktni razvod’ i kad je učinkovito djelovanje institucija najpotrebnije.

Nameću se pitanja imamo li u području zaštite prava djeteta na obitelj u slučaju razvoda roditelja neadekvatna i nedostatna zakonska rješenja, ili je pak problem u provođenju zakona, što čine relevantne institucije kako bi se manipulacije djecom smanjile te jesu li u zbilji djeca u nas zaštićena zakonom?

Okrugli stol pruža priliku za kvalitetnu raspravu o usklađenosti hrvatskog zakonodavstva s praksom te zakonodavstva i prakse sa sintagmom ‘najbolji interes djeteta’ u cilju iznalaženja efikasnijih rješenja.

Okrugli stol organizira se u sklopu programa ‘Razvedeno’ dijete, uz potporu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba.

Bila bi nam osobita čast ako biste svojom nazočnošću i prijedlozima mogućih rješenja pridonijeli kvaliteti ovog okruglog stola.

Program okruglog stola je u nastavku.

S poštovanjem

Asenka Kramer, prof., Predsjednica Udruge Dijete-razvod

Program

-         11-11:15 Pozdravni govori

- 11:15-11:25 Uvod – Obitelj ‘razvedenog’ djeteta – viđenje korisnika: fenomenologija, ishodi i prijedlozi za poboljšanje: Predsjednica Udruge Dijete-razvod, Asenka Kramer, prof.

-         11:25-11:35 Manipulacije djecom: Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, Prof. dr sc. Gordana Buljan-Flander

-         11:35-11:45 Koliko je ravnopravnosti u području obiteljsko-pravne zaštite: Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Gordana Lukač Koritnik

-         11:45-11:55 Usporedba odluka suda u Luxembourgu i suda u Stasbourgu, a o izvršenju sudske odluke i življenju djeteta s jednim roditeljem: Sutkinja Županijskog suda u Zagrebu Lana Peto Kujundžić

-         11:55-12:05 Prava djece na obitelj u skloništu za žrtve nasilja: Ravnateljica skloništa Duga, Željka Barić

-         12:05-12:15 Uloga policije u izvidima kaznenih djela protiv braka, obitelji i mladeži, Odsjek maloljetničke delinkvencije MUP-a, Marijana Valjan-Harambašić

-         12:15-12:25 Odvjetnik stranke u postupku i pravo djeteta na obitelj: Odvjetnik Hrvoje Zdilar

-         12:25-12:35 Predstavnik Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti

-         12:35-12:45 Predstavnik Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi

12:45 – 13:30 Diskusija i zaključci

U interesu djece, zahtijevamo da:

• sva djeca koja imaju živa oba roditelja imaju pravo na neograničeno pravo na ta oba roditelja;
• oba roditelja imaju jednak tretman u Centrima za socijalnu skrb i na Sudovima;
• institucije pruže sustavnu podršku svim članovima obitelji koja se razvodi.

Ako mislite kao mi, pridružite nam se.

Naravno, pitate se:
Zar to u zakonima RH nije već sad tako? Zar djeca nemaju jednaka prava na mame i tate?
Ne, nije i ne, nemaju. Samo dok su mama i tata u braku, dijete ima pravo na oba roditelja. U svim drugim slučajevima, jedan roditelj odlučuje o tome hoće li dijete imati pravo na drugog roditelja – u Hrvatskoj su to u cca 89% slučajeva mame, a u 11% tate. Puno je djece kojima se uskraćuje primjerena količina kvalitetnog vremena s drugim roditeljem.

Je li to važno pitanje za dobrobit djece i društva u cjelini?
Vanjska istraživanja govore o tome da oko 40% djece iz razvedenih brakova unutar dvije godine od razvoda izgubi svaki kontakt s drugim roditeljem. Ta istraživanja također kažu da su roditelji koji spriječavaju kvalitetan odnos s drugim roditeljem u više od polovice svih slučajeva izjavili da to čine zato da bi kaznili bivšeg partnera.

Vanjske statistike također kažu da je u djece razvedenih roditelja koji nemaju kontakt s drugim roditeljem (najčešće ocem) zabilježen nekoliko puta veći rizik za pojavu neželjenog ponašanja (zloporaba droge, nasilno ponašanje, tinejdžerske trudnoće itd.). Sama djeca prema istraživanju izjavljuju da je za njihov osjećaj nesreće nakon razvoda roditelja najviše zaslužan nedostatak kontakta s drugim roditeljem i njegovom obitelji.

U Hrvatskoj je oko 4.500 razvoda godišnje, s preko 4000 djece. Veliki broj ove djece ima ’susrete i druženja’ prosječno ukupno 8 sati tjedno, a u slučaju većih prostornih udaljenosti, to se svodi na jednom do dva puta mjesečno. U deset godina je to gotovo cijeli jedan grad veličine Varaždina, u kojem se gotovo polovici stanovnika krše temeljna ljudska prava.

Hrvatskoj ne smije biti nevažno stvara li se osjeća nesreće u djece i roditelja. U svim segmentima se prepoznaje da je preventiva važnija i jeftinija od rješavanja problema koji nastaju u nedostatku preventive, osim u ovom vrlo važnom segmentu života djece i roditelja tokom i nakon razvoda.

Što treba mijenjati?

1. Zastarjela shvaćanja o tome da je za rast i razvoj djece važna i dovoljna samo mama, a koja čvrsto čuvaju zaposleni u Centrima za socijalnu skrb i na Obiteljskim odjelima Sudova. Djeci su potrebna oba roditelja i njihove šire obitelji.
2. Zastarjela i pobijena tumačenja ‘teorije privrženosti’ prema kojima se dijete u ranoj dobi može i mora vezati samo za mamu. Stručnjaci se moraju uputiti u noviju literaturu. Istraživanja u posljednjih dvadesetak godina pokazuju da dijete može i treba biti privrženo većem broju članova obitelji a da to ne smeta privrženosti majci. Djeci su potrebna oba roditelja i njihove šire obitelji.
3. Zastarjelo ponašanje da se tijekom i nakon razvoda pruža podrška samo jednom roditelju, nerijetko na uštrb djece. Djeci su potrebna oba roditelja i njihove šire obitelji.
4. Mogućnost da mišljenja, preporuke, rješenja i odluke timova Centara za socijalnu skrb, stručnjaka, vještaka i Sudova, koji se često ne zasnivaju ni na kakvim validnim znanstvenim istraživanjima, a ni na dokazanim činjenicama o nekoj konkretnoj obitelji ili konkretnom djetetu, budu od presudne važnosti za živote djece i njihovih obitelji, dok istodobno za takvo ponašanje navedene institucije ne snose nikakvu odgovornost niti prate kakve ono posljedice ima na živote djece i obitelji. Odrasli ljudi moraju snositi posljedice svojih čina, svojeg dobrog ili lošeg ponašanja, svoje kompetentnosti ili nekompetentnosti, pa i svojih pogrešaka ili nemara. Posljedice nekompetentnosti, pogrešaka ili nemara djelatnika koji rade za ‘najbolji interes djeteta’ snose djeca i razvedeni roditelji.  Djeci su potrebna oba roditelja i njihove šire obitelji.
5. Sintagmu ’susreti i druženja’ ili ‘kontakti’ koja je besmislena i bizarna kad se radi o odnosu roditelja i djece koji se razvija tijekom zajednički provedenog vremena. Susrećemo se i družimo s prijateljima i ponekad sa suradnicima. O djeci skrbimo, odgajamo ih i poučavamo, dijelimo svoje spoznaje primjereno dječjoj dobi, aktivno sudjelujemo u njihovom životu i volimo ih. Gradimo odnos ljubavi i povjerenja koji traje cijeli život, a za to je potrebno dovoljno zajedničkog vremena. Djeci su potrebna oba roditelja i njihove šire obitelji.

Pridružite nam se dok

• svi ne shvate da je najbolji roditelj za dijete — oba roditelja,
• institucije ne počnu pružati podršku i raditi na osnaživanju svih članova obitelji djeteta razvedenih roditelja,
• sve mame, tate i institucije uključene u razvod ne shvate da djeca nisu ničije vlasništvo, da su svoja i imaju pravo na maksimum vremena, ljubavi i brige oba roditelja; iako u zakonu piše da se roditelji o djeci skrbe i ako ne žive s njima, u praksi se roditelji s kojima djeca ne žive, za za to pravo djeteta,  bore iscrpljujući svoje vrijeme, energiju, financijska sredstva, a sve to prati pasivnost, nezainteresiranost, sporost, pa nerijetko i otpor institucija ;
• ne pobijedi zdrav razum.