Predlažemo da je isprintate, uvećate i držite na vidnom mjestu, u interesu svoje i tuđe djece, ako o njihovim sudbinama odlučujete:

1. Djeca imaju pravo na to da se ne moraju priklanjati jednome od roditelja i da ne moraju odlučivati s kojim roditeljem žele živjeti.
2. Djeca imaju pravo biti zaštićena od osvećivanja i ratovanja među roditeljima i ne znati o detaljima pravne bitke među njima.
3. Djeca imaju pravo da im roditelj ne govori ružne stvari o drugom roditelju i njegovoj široj obitelji.
4. Djeca imaju pravo na privatnost odnosa sa svakim od roditelja i njegovom širom obitelji te na to da ih jedan roditelj ne ispituje o drugom roditelju i o tome kako s tim roditeljem provode vrijeme.
5. Djeca imaju pravo da od njih jedan roditelj ne traži da o drugom roditelju govore neistine, kako bi toga roditelja kaznio koristeći se djetetom.
6. Djeca imaju pravo da im se roditelj ne povjerava u vezi s bilo čim što se odnosi ili je povezano s drugim roditeljem i njegovom širom obitelji.
7. Djeca imaju pravo da ih ni jedan roditelj ne koristi za prenošenje poruka drugom roditelju.
8. Djeca imaju pravo odlučiti hoće li ili neće izraziti svoje osjećaje te se ponašati u skladu s tom svojom odlukom.
9. Djeca imaju pravo voljeti svoje roditelje te na to ih ni jedan roditelj ne dovodi u situaciju da se osjećaju kriva zato što vole drugog roditelja.
10. Djeca imaju pravo na to da svi koji odlučuju o njihovoj sudbini to čine nesebično i s dužnom pažnjom i poštovanjem, misleći prvo o dječjim, pa onda o svojim interesima.

Ponašanje protivno ovoj Konvenciji ima se smatrati kršenjem dječjih prava.

Ima djece koja postaju povjerenici jednoga roditelja koji ih koristi zato da se na drugog roditelja žali, ocrnjuje ga i blati te time nastoji stvoriti savez s djetetom.

Ima djece koju oba roditelja vuku svatko na svoju stranu, puneći im glavu time kako drugi roditelj ne valja.

Ima djece s kojom roditelji stvaraju saveze predstavljajući se bespomoćnima i pretvarajući djecu u vlastite skrbnike.

Ima još puno načina na koji jedan ili oba roditelja zlostavljaju djecu.

Fizičko zlostavljanje je još najbolje riješeno zakonom – ako je dijete dovoljno odraslo, treba otići u najbližu policijsku stanicu koja će pozvati socijalnu službu, a ova pak organizirani liječnički pregled i poduzeti ostale mjere pomoći. Za fizičko zlostavljanje sud može izreći mjere psihosocijalnog tretmana gdje će mama ili tata ili oboje morati ići nekome od ovlaštenih terapeuta kako bi naučili rješavati svoje probleme ne tukući pritom jedno drugo i svoju djecu.

Ekonomsko zlostavljanje djeteta, gdje jedan roditelj pije, kocka, odbija raditi i zarađivati za život, neodgovorno troši, teško je dokazivo i rješivo.

Psihoemocionalno zlostavljanje, gdje se događa jedno ili sve prije spomenuto je najteže dokazati i teško je dobiti pomoć. Ne znamo za slučaj da je netko temeljem psihoemocionalnog ili ekonomskog zlostavljanja upućen na obvezan psihosocijalni tretman, i to je nešto što bi institucije trebale hitno početi rješavati, a dok to ne riješe, vi djeco, možete sebi pomoći.

Svi govore da mamu i tatu treba slušati. Da, kad s vama razgovaraju o nečemu što se tiče vas, o vašem zdravlju, kad vas pitaju kako se osjećate, o vašoj igri, školi, prijateljima, ispunjavanju vaših obveza…

Ali, svaki put kad mama ili tata upućuju jedni drugima ružne riječi, oni se bave sobom i svojim odnosom, a ne vama, čak i ako to na prvi pogled tako ne izgleda. Mama i tata nisu idealni ljudi jer takvi u zbilji ne postoje, i eto, jedan od problema koji jedan od njih ili oboje nisu riješili je način razgovora s partnerom. No, oni su odrasli i trebaju naći načina rješavati svoje probleme i još vam primjerom pokazati kako se to radi, pa dok ne nađu način kako, a među njima se dogodi sukob, idite u svoju sobu ako je imate, nađite što hitno trebate za školu naučiti ili otiđite prijateljima zajednički učiti, uzmite knjigu u ruke i stavite slušalice u uha, i – ne slušajte.

A kad se bave sobom na način da žele s vama razgovarati o:

• svojim privatnim problemima s partnerom (bilo da je to mama, ili tata, ili netko drugi),
• tome kako je tata ili mama loša osoba, da ovdje ne spominjemo izraze ocrnjivanja i blaćenja, prepoznat ćete ih,
• tome kako im je teško i kako će biti tužni dok vi budete s drugim roditeljem
• kad vas straše drugim roditeljem, a nema nikakvih činjenica koje bi bile razlog za strah,

započnite provođenje projekta govoreći mirnim tonom, koliko je god puta potrebno NE BIH O TOME.
Možete, ako želite, dodati o čemu želite razgovarati (glazbi, plesu, školi, prijateljima, svojim planovima, ljetovanju, treninzima na koje idete, televiziji, modi…), a čim opet počne ’spika’ o mami ili tati kako ne valjaju, opet recite  NE BIH O TOME.

Pozivamo djecu da nas izvijeste o svojim iskustvima u provođenju ovoga projekta.