……………………………………………………………………,

a kopiju će čuvati:

…………………………………………………………………….

Što je ovaj Dnevnik?
Ovaj je dnevnik komunikacije namijenjen svim roditeljima u razvodu i razvedenima koji imaju dijete/djecu, a imaju poteškoća u usmenoj komunikaciji koju drugi roditelj odbija, ili koja lako prerasta u sukob, a dijete ima pravo provođenja određenog dijela vremena sa svakim od roditelja i provodi ga. Ako drugi roditelj priječi redovito i opsežno provođenje vremena s vama, čeka vas duga i uporna borba za ostvarivanje prava djeteta i vaših: Za resurse pogledajte www.udruga-dijete-razvod.hr i http://puttingchildrenfirst.eu/

Dnevnik ide svakomu od roditelja zajedno s djetetom.
Učinkovita komunikacija često je otežana i u braku, a razvedeni roditelji, ponekad osjećaju da je bilo kakva komunikacija među njima nemoguća misija.
Ipak, kako svako dijete voli i treba svoja oba roditelja, morat ćete s drugim roditeljem komunicirati mirno i učinkovito. Ako ste i u braku otežano komunicirali, sad će to biti još teže, ali je moguće, ako vam je dobrobit djeteta iskreno na srcu. Ako drugi roditelj odbija komunikaciju, budite uporni – nemojte odustati. Za zdravo odrastanje vašeg djeteta potrebno da ono zna da ste se u stanju o njemu dogovarati i međusobno komunicirati. Budite vi roditelj koji redovito popunjava dnevnik i šalje ga drugom roditelju s djetetom. Ako vam ga, pak, drugi roditelj ne vrati s djetetom, započnite novi dnevnik. Ako ni drugi ne vrati, pokušajte sa slanjem dva info listića – jedan popunjen, a drugi prazan – za drugog roditelja da ga s djetetom preda popunjenog. Ako to ne učini, vi nastavite s popunjenim info listićem i jednim praznim. To što roditelj vama ne piše informacije o djetetu, ne znači da ih ne želi primati. Kad počnete dobijati popunjene info listiće, ponovno pošaljite novi dnevnik.
Naučite s drugim roditeljem komunicirati bez predbacivanja ili pogoršavanja situacije i time ćete stres za dijete/djecu i sebe bitno umanjiti.
Smatramo da je period prilagodbe roditeljskog para na komunikaciju o djetetu/djeci od jedne godine nakon prekida obiteljske zajednice dovoljan za prevladavanje mogućih problema u komunikaciji. Ako i nakon toga imate problema, onda je onaj roditelj koji odbija komunikaciju, jasno, roditelj koji nije u stanju pratiti potrebe djeteta, odnosno, stavlja vlastite osjećaje prema bivšem supružniku i želju za osvećivanjem, ispred potreba djeteta te time pokazuje smanjene roditeljske kompetencije.
Prema čl. 99 Obiteljskog zakona RH:
(1) Roditelji bez obzira žive li zajedno ili odvojeno ravnopravno, zajednički i sporazumno skrbe o djetetu, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno.
(2) Samo jedan roditelj skrbi o djetetu ako je drugi umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi, lišen potpuno poslovne sposobnosti, djelomice lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb ili je spriječen.
Vrijeme je da se sud počne držati zakona i pisati rješenja i odluke u skladu sa zakonom. Ako se vi za to nećete izboriti u interesu svojeg djeteta, tko će? Uspijete li sud uvjeriti da ste vi onaj koji je spreman na suradnju, možda čak i uspijete dobiti novo rješenje o tome da dijete treba živjeti s vama. Moguće je da se onda ponašanje roditelja koji odbija komunikaciju promijeni na bolje.

Utjecaj komunikacije roditelja na djecu
Brojna literatura ističe istraživanja prema kojima, što roditelji bolje komuniciraju nakon prekida obiteljske zajednice, djeca trpe manje štete od prekida obiteljske zajednice. Nije tajna da djeca osjećaju napetosti roditelja i kad obitelj živi na okupu, a posebno su osjetljiva na sukobe među roditeljima koji više ne žive zajedno.
Djeca ne upijaju vaš sukob pasivno. Ona promatraju kako razgovarate s drugim roditeljem i oponašaju vaše ponašanje. Ako vas vide kako ljutito razgovarate s drugim roditeljem, uz nerijetko i vrijeđanje, ona uče vlastite stragije rješavanja sukoba koje zapravo mogu biti kopija vaših neprihvatljivih ponašanja.Dijete s takvim ponašanjem često ima problema u komunikaciji s prijateljima, u vrtiću, školi i u izvannastavnim aktivnostima i doživljava neugodnosti, koje dodatno povećavaju osjećaj neadekvatnosti djeteta i djeluju negativno na djetetovo samopouzdanje i opću dobrobit.
Sve se svodi na sljedeće: Što učinkovitije komunicirate, veće su šanske da će dijete od vas naučiti učinkovito komunicirati. Što neprimjerenije komunicirate, to je veći rizik da vaša djeca neće naučiti primjereno komunicirati kad u njihovim životima dođe do bilo kakvog sukoba, i da će time taj sukob umjesto da ga riješe, produbiti, što je za njih i dok su djeca i kad odrastu štetno.

Uspostavite novi i drugačiji odnos s drugim roditeljem
Ovo je jedan od najvećih izazova roditelja koji više ne žive zajedno. Vaš odnos se više ne bavi pokušajima da se sačuva brak ili da i dalje zajedno živite. više nije važno ‘tko je prvi počeo’. Sad se osnova vašeg odnosa pomiče s vas i s toga što ste vi jedno drugom činili ili niste činili na vaše dijete/djecu. Kao roditelji koji ne žive zajedno, a žele podići zdravu djecu,
3
uspostavite nove uvjete prema kojima ćete se ponašati kao roditelji koji ne žive zajedno, ali jednako vole svoju djecu. Na taj način djeca imaju oba roditelja, što omogućava zdrav razvoj djeteta/djece.

Odlučite komunicirati mirno i učinkovito
Pokušajte razgovarati s drugim roditeljem. Dogovorite da ćete o važnim stvarima komunicirati. Imajte na umu da je komunikacija besmislena ako se samo jedna strana trudi. Potrudite se i vi. Ako drugi roditelj odbija vaše napore ka uspostavljanju učinkovite komunikacije, moguće je da je to zato što u vas nema povjerenja, bilo utemeljeno ili neutemeljeno. Ipak, bez obzira na to, obveza i zakonska i roditeljska ne smije se izbjegavati. Pomozite djetetu na način da pomognete roditelju koji odbija komunikaciju započinjući uvijek iznova i, ako ni nakon dulje od jedne godine ne uspijete učiniti nikakav pozitivni pomak, tražeći pomoć od svih koji vam u tome mogu pomoći – zajedničkih prijatelja, članova obitelji koji su u dobrim odnosima s vas oboje, stručnjaka, djelatnika sustava…

Kontrolirajte srdžbu prijašnjih sukoba
Prijašnji sukobi mogu biti daleko iza vas, ali će sigurno ponekad ponovno isplivati. Odhrvajte se tome da budete uključeni u takvu komunikaciju. Nije vam cilj ponovno uspostaviti odnos bliskosti bračnih ili ljubavnih partnera, već surađivati s drugim roditeljem kako biste podigli zdravo, sretno i stabilno dijete. Komunicirajte isključivo usredotočeni na sadašnjosti i budućnosti djeteta.
Kad drugi roditelj pogodi u neku od vaših ‘osjetljivih točaka’, bilo namjerno ili nenamjerno, izbjegnite uzvratiti. Možete u ovakvoj razmjeni i ‘pobijediti’, ali će krajnji gubitnici biti vaše dijete/djeca, zato što su u središtu roditeljske bitke za moć nad onim drugim. Odlučite da ćete se ponašati kao odgovoran roditelj. Imajte na umu da, iako vi možda osjećate netrpeljivost, ili čak mržnju prema drugom roditelju, ili obrnuto, to više nije najvažnije. Najvažnije je da imate zajedničko dijete/djecu i zajednički cilj. Radi postizanja toga cilja, vi ste tim u zajedničkom podizanju i odgoju svojeg djeteta.

Rješavajte sukob
Ako ste se i uspjeli odmaknuti od starog sukoba, nastaju novi sukobi koje trebate riješiti. Najbolje ćete ih riješiti na način da se ne date uvući u igru: “Ti….” ili tko je prvi počeo. Započinjite svoje rečenice s: “Ja…” i nemojte biti ni prvi, a ni drugi koji sudjeluje u sukobu, tj. ne počinjite, a ako drugi roditelj započinje sukob, ne sudjelujte u takvoj komunikaciji.
Da biste izbjegli uključivanje u neprijateljsku komunikaciju, naučite je
4
prepoznati.
Sukob rješavajte na način da se prvo ohladite i ’smanjite doživljaj’. Razmislite o problemu i mogućim rješenjima. Obratite se drugom roditelju s uvažavanjem. Ne izražavajte zahtjeve i ultimatume.
Dogovorite se kad ćete razgovarati o predmetu sukoba i razmotriti rješenja. Ako drugi roditelj to odbija, učinite ono što sami možete kako bi se sukob riješio ili ublažio.

Naučite slušati novim ušima i gledati novim očima
Učinkovita komunikacija jednako je slušanje kao što je to i govor, odnosno pisanje, kao što je to i čitanje napisane poruke. Kad je osoba koju treba slušati ili čitati vaš bivši partner, teško je, posebice ako tomu pridodajete značenja iz prethodnih iskustava. No, ne budite tako sigurni da je vaše tumačenje jedino moguće i da nema ničega što niste uočili.
Prestanite pretpostavljati da znate što je iza riječi koje čujete ili čitate. Mnogi pokreti i grimase koji vas nerviraju mogu biti samo znak nervoze ili zbunjenosti. Čak i kad sve zvuči od prije poznato, pokušajte slušati novim ušima.

Počnite od nule
Učinkovita komunikacija između roditelja koji ne žive zajedno, znači staviti stare pretpostavke na stranu i početi od nule. Ona znači ponašanje prema drugom roditelju koje je bez iznimke slično ponašanju prema osobi na poslu koja je dio istog tima uz uvažavanje mišljenja i prijedloga. Jednako kao i na poslu, uvažavanje mišljenja i prijedloga ne znači da vam se automatski sviđaju i da ih prihvaćate, već da ih ne odbacujete bez promišljanja i bez argumenata.
Nije vam cilj nabrajati ono što vam se kod drugog roditelja ne sviđa. Uvažavanje ne znači automatski prihvaćanje. Sjetite se kako je to na poslu kad vam netko koga uvažavate da prijedlog. Mirno kažete da ćete o tome razmisliti, a ako prijedlog kasnije odbijete, to činite s uvažavanjem za trud i brigu oko davanja prijedloga, mirno i pristojno uz jasne argumente. Sigurno nitko nikad nije čuo sljedeće: “Želim se dogovarati – drugi roditelj ima fantastičnu analizu mojih pogrešaka.” Bez obzira na odbijanje drugog roditelja i uporno se pokušavajte dogovarati – bez analize pogrešaka.
Jasno je da ništa od navedenog nije lako. Ako se usmena komunikacija ne može nikako uspostaviti, slijedi prijelazni način komunikacije – pisana komunikacija. U nekim će slučajevima ona biti jedina komunikacija do punoljetstva djeteta – što je svakako bolje nego nikakva. U težim će slučajevima drugi roditelj i ovaj način komunikacije odbijati. Budite uporni i, ako ni nakon dvije godina od prekida obiteljske zajednice i vašeg truda na uspostavljanju suradnje među vama nema nikakvog pomaka na bolje, uporno nastavnite s trudom i tražite pomoć stručnjaka i institucija sustava.

Pisana komunikacija
U popunjavanju ovoga dnevnika dobro je i poželjno sudjelovanje djece sukladno dobi. Neka to postane zajednički 10-minutni ritual prije predaje djeteta drugom roditelju. Ne predbacujte djetetu ako vam drugi roditelj ne preda dnevnik s djetetom ili ako nije popunio stranicu. Počnite s novim dnevnikom od toga dana. Ako imate više djece, svaku stranicu koristite za jedno dijete. Kad ste popunili dnevnik, ako ga drugi roditelj želi zadržati, vi imajte kopiju – dnevnik je koristan za praćenje vaše komunikacije ali i djetetove povijesti zdravlja, obrazovanja, aktivnosti i ponašanja.

Zabranite sebi:
· Grube riječi, naredbe i ultimatume kao i nabusit ton
· Bilo kakve napomene koje se ne odnose na dijete
· Predbacivanje ako vam na neku zamolbu nije odgovoreno. Uputite je ponovno

Preporuča se:
· Zamolbe započinjite s ‘molim’
· Rječnik i način vašeg ophođenja neka liči na rječnik i način ophođenja s članom vašeg radnog tima na poslu s kojim imate odnos uvažavanja
· Izvješća trebaju biti činjenična
· Struktura teksta treba biti jasna, s brojevima i buletima ako je potrebno

Još jedan test primjerenosti vaše pisane komunikacije je:
· Biste li to bili spremni pokazati ljudima na poslu koje uvažavate?
· Biste li bili spremni to vidjeti npr. otisnuto u Večernjem listu?
· Biste li bili spremni da to pročitaju ljudi iz komisije koja odlučuje o vašem zaposlenju ili promaknuću?
Ako je odgovor na bilo koje od pitanja NE, istrgnite napisani list i pišite ponovo.

Slijedi primjer popunjavanja obrasca dnevnika pisane komunikacije među roditeljima te prazni obrasci koje roditelji trebaju popunjavati nakon što je dijete provelo roditeljsko vrijeme s njima.

Za period
Od……………………….do…………..………………..

Područje

Zdravlje
Malo mu curi nos. Kapali fiziološku i dječje kapi. Nema temperaturu.

Obrazovanje (vrtić, škola, tečajevi)
• Na testu ih hrvatskog 4.• Plivanje redovito. Zadovoljan.• S engleskog izostao –zaboravili.

Aktivnosti
• Bio na Sajmu knjiga.• Bio na rođendanu prijatelja Marka.

Ponašanje
Sve u redu

Izmjene dogovora
• Molim da sljedeći put sa mnom ostane dan dulje – išao bi na rođendan Mariji.

Zamolbe
• Molim ime zubara djeteta

Komentari
Šaljem knjigu za djecu razvedenih roditelja sa Sajma knjiga koju zajedno čitamo.

Za period
Od……………………….do…………..………………..

Područje

Zdravlje

.
.
.

Obrazovanje (vrtić, škola, tečajevi)

.
.
.

Aktivnosti

.
.
.

Ponašanje

.
.
.

Izmjene dogovora

.
.
.

Zamolbe

.
.
.

Komentari

.
.
.

Ometanje roditeljskog vremena s djetetom/djecom

1.1. Roditelj s kojim dijete živi ne dozboljava mi provoditi vrijeme s djetetom, ne mogu ga čuti ni telefonom jer se na broj koji imam nitko ne javlja, a drugi ne mogu dobiti.
1.2. Roditelj kojem je dijete otišlo provesti vrijeme za Uskrs/vikend, etc. odbija predati dijete roditelju s kojim dijete živi po sudskoj odluci – u jednome od tih slučajeva već je bila ovrha po rješenju u privremenoj mjeri (ovrha se čekala 6 mjeseci), ali je pri sljedećem susretu majka ponovno zadržala dijete i čak dobila podršku od centra za socijalnu skrb kako bi dijete mogla upisati u školu u mjestu gdje ona živi – Czss odbija razgovarati s ocem, čime Czss sam sudjelujući u protuzakonitom postupanju.

Reakcije Czss-a: – ne možemo ništa jer još nema sudske odluke;
- ne možemo ništa jer nije na nama da provodimo sudsku odluku;
- dogovorite se;
- obratite se sudu;
- to je pitanje tumačenja sudske odluke – obratite se sudu.

Savjetujemo: Svaki put napisati dopis nadležnom Czss za svim navedenim činjenicama i tražiti žurnu pomoć u zaštiti prava djeteta. Taj dopis urudžbirati ili poslati preporučeno s povratnicom, ili faxom. Presliku dopisa poslati Ministarstvu socijalne politike i mladih, Ministrici Milanki Opačić i Pomoćnici Ministrice Jasni Ćurković-Kelava (Ministarstvo socijalne politike i mladih, Trg Hrvatskih velikana 6, 10000 Zagreb, fax.01 3633 903, e-mail: milanka.opacic@mspm.hr; jasna.curkovic-kelava@mspm.hr) i Pravobraniteljici za djecu (Teslina 10, 10000 Zagreb, fax. 01 4921 277, e-mail: info@dijete.hr), a ako smatrate da ste rodno diskriminirani, i Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova (Preobraženska 4/1, fax. 01 4844 600, e-mail: ravnopravnost@prs.hr) te, kako je zadaća Pučkog pravobranitelja štititi građane od samovolje institucija, i Pučkom pravobranitelju (Opatička 4, 10000 Zagreb, fax. 01 6303 014, e-mail: ombudsman@ombudsman.hr). Pri takvom je ponašanju jasno da mogućnost dogovora ne postoji, pa ako Czss nije u stanju ili ne želi pozvati roditelje na dogovor i koristiti se sredstvima u svojoj nadležnosti, svaki put ovakvo ponašanje prijaviti policiji – strahovanje od toga da bi policija djetetu naudila je besmisleno, ako se razgovara s djetetom, onda to čini osoba u civilu, a uostalom, dijete, osim ako ga se namjerno straši policijom, nema strahova od policije. Policajci dolaze i u vrtiće i razgovaraju s djecom npr. o ponašanju u prometu. Policija će sačiniti zapisnik. Taj zapisnik, uz plaćenu pristojbu, možete dobiti sljedećeg dana i poslužit će vam kao dokaz na sudu o ponašanju drugog roditelja koje ukazuje na smanjene roditeljske kompetencije, ili ako takvo ponašanje traje dulje, za kaznenu prijavu koja može drugog roditelja navesti na razumnije ponašanje.

1.3. Roditelj s kojim dijete živi odbija predati dijete na susrete i druženja drugom roditelju s banalnim izgovorima (npr. dijete mora na neku aktivnost, dijete mora liječniku i sl., kao da roditelj s kojim dijete ne živi ne može dijete odvesti kamo treba). Roditelj s kojim dijete ne živi, ako drugačije ne ide, onda traži da se vrijeme susreta pomakne za dan.

Reakcije centara: – odbijaju podržati zahtjev roditelja koji to traži, s izlikom ‘nema nadoknada’, čime potpuno nedvojbeno podržavaju manipulirajućeg roditelja u namjeri spriječavanja roditeljskog vremena s drugim roditeljem ili u namjeri skraćivanja roditeljskog vremena sdjetetom/djecom

Savjetujemo: Svaki put napisati dopis nadležnom Centru za socijalnu skrb za svim navedenim činjenicama i tražiti žurnu pomoć u zaštiti prava djeteta. Taj dopis urudžbirati ili poslati preporučeno s povratnicom. Presliku dopisa poslati svima navedenim pod 1.2. Ako se ponašanje Czss brzo ne promijeni, tražite od Ministarstva socijalne politike i mladih inspekcijski nadzor – realno je za očekivati da se taj Czss jednako neprofesionalno ponaša i prema drugim roditeljima.

Neplaćanje doprinosa za uzdržavanje djeteta

1.1. Roditelj koji je dužan plaćati doprinos za uzdržavanje djeteta to ne čini. Žalite se Czss:

Reakcije centara: - ‘podnesite kaznenu prijavu’

Savjetujemo: Odmah tražite naknadu države koja se ostvaruje preko Czss-a, kao i dječji doplatak. Ta je naknada cca 500,00 kn po djetetu te je bar neka pomoć, a centar onda ozbiljnije nastupa prema neplatiši, pa se vi ne morate baviti kaznenom prijavom – to će odraditi centar. Također možete predati zahtjev sudu da odredi naplatu doprinosa od baka i djedova, te ovrhu ako se sudsko rješenje ne bi poštovalo.

1.2. Roditelj je podnio zahtjev centru za dječji doplatak i naplatu naknade doprinosa za uzdržavanje djeteta/djece od države.

Reakcije centra: - Nitko se iz centra ne javlja već nekoliko mjeseci.
- Kad se djelatnike centra pita što je s tim, kažu ‘čekajte, javit ćemo vam’.

Savjetujemo: – Javljajte se centru svaki dan i pitajte ih što je s vašim predmetom, dovoljne su dvije rečenice: Podnijela sam zahtjev (datum), ali do danas (datum) nemam obavijesti što je s predmetom ni kad će biti riješen. Molim žurni odgovor. Presliku pošaljite svima prije navedenima.

Također savjetujemo pročitajte naš novi priručnik ‘Razvedeno dijete’ koji u tiskanom obliku možete dobiti od nas ili ga naći u ‘za download’.

Predmet: Sažeta snimka stanja i prijedlozi za izmjene Obiteljskog zakona u dijelu koji se odnosi na djecu roditelja koji se razvode.

S a d r ž a j:
I. Sažeti opis problema
II. Prijedlozi izmjena Obiteljskog zakona
Prilog 1.1 (Prijedlog predloška obrasca za preciznu usmjeravajuću sudsku odluku o roditeljskom vremenu svakoga od roditelja s djetetom, u slučaju zajedničkog fizičkog skrbništva
Prilog 1.2 (Prijedlog predloška obrasca za preciznu usmjeravajuću sudsku odluku o roditeljskom vremenu svakoga od roditelja s djetetom, u slučaju kad se fizičko skrbništvo dodjeljuje jednom roditelju
Prilog 2 (Prijedlog Izračuna potreba djeteta i iznosa doprinosa za uzdržavanje djeteta unutar sudske odluke

Prije formiranja Radne skupine za izmjene Obiteljskog zakona, tražili smo sastanak na kome bismo detaljno izložili najčešće probleme u vezi s dijelom Obiteljskog zakona vezanim na prava djece roditelja koji se razvode. Na inicijalnom smo sastanku na kojem smo se upoznali s gđom Jasnom Ćurković-Kelava i gđom Ivom Prpić, i u daljnjoj komunikaciji, imali naznake da će se to dogoditi, i bili smo uvjereni da bismo bitno pridonijeli boljem razumijevanju postojeće problematike od strane Radne skupine za izmjene Obiteljskog zakona.
Iz medija doznajemo da Radna skupina već uvelike radi, pa smo oformili našu radnu skupinu kako bismo upozorili na probleme i moguća rješenja iz kuta gledanja stvarne situacije kojoj smo svakodnevno izloženi. Sve što smo ovdje napisali možemo dokumentirati s brojnim primjerima iz stvarnog života.

I. Sažeti opis problema:

Trenutačno stanje u Republici Hrvatskoj takvo je da veliki broj roditelja koji su dužni plaćati doprinos za uzdržavanje djece to ne čini, i da veliki broj roditelja koji su dužni poticati dijete na razvijanje odnosa s roditeljem s kojim dijete ne živi, to ne čini, već naprotiv, roditelju s kojim dijete ne živi, ometa i spriječava provođenje roditeljskog vremena s djetetom.

I jedno i drugo su kršenja prava djeteta, ali se za prvo nerijetko završava u zatvoru, dok za drugo Državno odvjetništvo najčešće odbacuje kaznene prijave i kad ih podnose Centri za socijalnu skrb ili druge institucije, a pogotovo kad ih podnose roditelji. Ovo su dva ključna problema. Ovi problemi nisu tako nepovezani kako izgleda. Vanjska su istraživanja otkrila da je u slučajevima kad roditelj s kojim dijete ne živi ima opsežno neometano vrijeme s djetetom, postotak neplaćanja doprinosa za uzdržavanje zanemariv. Doprinos za uzdržavanje djeteta rijetko se utvrđuje prema procijenjenim stvarnim potrebama djeteta, već prema trenutačnim primanjima roditelja, što je ponekad premalo, pa time čini nepotrebni dodatni pritisak na roditelja s kojim dijete živi (npr. 200 kn bez ikakvog razumnog obrazloženja koje bi pokazivalo da je takva odluka utemeljena na činjenicama i u interesu djeteta), a ponekad previše (i do 35% za jedno predškolsko dijete, bez ikakvog razumnog obrazloženja koje bi pokazivalo da je takva odluka utemeljena na činjenicama i u interesu djeteta), pa time čini nepotrebni dodatni pritisak na roditelja s kojim dijete ne živi. Pritom su troškovi, trud i vrijeme prijevoza radi provođenja roditeljskog vremena s djetetom od strane državnih institucija potpuno ignorirani i nevidljivi, iako mogu, ovisno o tome koliko se daleko roditelj s kojim dijete živi preselio, iznositi i više tisuća kuna mjesečno (u slučajevima kad je zbog nepovoljnih transportnih veza nužno putovati automobilom i u slučajevima veće udaljenosti, kad je potrebno putovati avionom, npr. Zagreb-Dubrovnik) te s vremenom dovesti do odustajanja roditelja od provođenja vremena s djetetom zbog nemogućnosti podmirivanja tih troškova. Mnogi roditelji oba spola imaju osjećaj da je doprinos nepravedno dosuđen, upravo zbog neprocijenjenih ili površno procijenjenih potreba djeteta pri čemu nemaju osjećaj da se sudac drži činjenica već da odluku donosi prema trenutačnom raspoloženju, kao i zbog nepriznavanja stvarnih troškova koje ima roditelj s kojim dijete živi.

Osim toga, čl. 233 važećeg Obz smatramo utemeljenim na zastarjelom rodnom stereotipu prema kojemu otac voli dijete zarađivanjem novca a majka brigom, njegom i odgojem. Danas, osim ako se oboje roditelja slože da će slijediti taj stereotip rodnih uloga iz prošlih vremena, oboje roditelja žele svoje dijete voljeti i njegovati, što znači da oboje moraju i materijalno pridonositi, tako da malo jedan od roditelja voli i njeguje dok drugi zarađuje, a malo drugi voli i njeguje dok onaj prvi zarađuje. Smatramo da zbog te neusklađenosti postojećeg zakona sa suvremenom obitelji postoji i otpor plaćanju doprinosa za uzdržavanje djeteta – očevi također žele voljeti svoju djecu, baš kao i majke, i to ne samo novcem.

Također postoji nesrazmjer u odlučivanju s kojim će roditeljem dijete živjeti pa djeca najčešće automatizmom postupanja državnih institucija žive s majkom i kad je manje kompetentan roditelj, a uvijek kad su roditelji jednako kompetentni, što je rezultat predrasuda i zastarjelih shvaćanja sustava koji nije u stanju pratiti dinamiku društvenih promjena u funkcioniranju obitelji. Iako je zakon i Ustav RH potpuno jasan u tome da su roditelji ravnopravni, kao i da je zabranjena svaka diskriminacija, u praksi državne institucije (posebno sudovi i CZSS) u pravilu postupaju na način koji upućuje na moguću osnovanost sumnje da se u brojnim slučajevima radi i o korupciji (ovdje ne mislimo samo na korupciju u smislu mita u gotovom novcu, već i na sve posredne oblike korupcije), koja se brani predrasudama i stereotipima, koji od trenutka kad se prema njima postupa postaju diskriminacija – diskriminacija je također protuzakonito postupanje.

U svjetlu toga je i vrijeme koje koje dijete provodi s roditeljem s kojim dijete ne živi neprimjereno kratko (od jednom tjedno po jedan ili dva sata do svaki drugi vikend i dva puta tjedno par sati). Time se djetetu uskraćuje sudjelovanje u odrastanju i obrazovanju onog roditelja s kojim ne živi i taj se roditelj pretvara u najboljem slučaju u vikend roditelja (najčešće vikend tatu, ali imamo i nekoliko vikend mama). Imamo sve češće pritužbe roditelja da spriječeno vrijeme, npr. jedno popodne ili vikend, prema mišljenju djelatnika CZSS ‘nije praksa da se nadoknađuje’, što roditelju koji to spriječava šalje poruku da je takvo ponašanje u redu, i podržava protuzakonito postupanje na štetu djeteta.

Već godinama imamo brojne pritužbe roditelja o grubom ponašanju djelatnika CZSS prema roditeljima, najčešće očevima, ali ponekad i majkama. Kako se većina tih roditelja eventualno upozna s drugim roditeljima tek nakon što se jave u našu Udrugu, a priče su im prije toga gotovo identične, smatramo da za ono što govore postoji realna podloga. Čak smo i od značajnog broja odvjetnika dobili potvrde o diskriminaciji u centrima i na sudovima RH kad zastupaju očeve – suci i djelatnici centara se prema njima ponašaju drugačije nego kad zastupaju majke. Držimo da državne institucije moraju pružati podršku svim članovima obitelji djeteta i poticati i ohrabrivati, posebice roditelje da im se obraćaju kad god imaju dvojbe ili pitanja koja su usmjerena na to kako će bolje skrbiti o djetetu ili zaštiti neko dječje pravo te da moraju davati primjer pozitivnog, nediskriminirajućeg i dosljednog ponašanja i postupanja u svakoj pojedinačnoj situaciji.
Sljedeći je veliki problem nejasnoća i nepreciznost sudskih odluka koje onda dodatno produbljuju sukob među roditeljima i omogućavaju manipulacije pravima djece. Anonimizirane primjere nejasnih sudskih odluka možemo podastrijeti na uvid na zahtjev (npr. ‘dijete će s ocem imati susrete… subotom u 10 sati’ gdje majka pokaže ocu dijete na par minuta i onda je susret gotov, ili ‘dijete će s ocem provoditi svaki drugi vikend u mjesecu’ gdje majka onda dijete predaje jednom mjesečno, tj. jedan – svaki drugi vikend u mjesecu – za tumačenje odluke i početak susreta svakog drugog vikenda, sutkinji je trebalo 18 mjeseci, da ne spominjemo da je nečuveno da suci tumače vlastite odluke).

Ometanje susreta s djetetom ozbiljan je problem koji pogađa tisuće djece u Hrvatskoj, daleko više nego što pokazuju statistike (to znamo po tome što stotine roditelja koji se javljaju udrugama izjavljuju da ometanje nisu nikome prijavili ‘da ne bi još stvar pogoršali’) većina toga je neprijavljena zato što su mnogi roditelji kojima se ometa vrijeme s djetetom unaprijed obeshrabreni duljinom i iscrpljivanjem u borbi protiv tog uobičajenog postupanja. U sadašnjem se trenutku, ovaj problem pokazuje nesavladivim. Postoji nada da će nam korištenje usmjeravajućih sudskih odluka (vidi točku 9.) pomoći u prevladavanju ove nacionalne tragedije.

I konačno, iako je po našem Obiteljskom zakonu predviđeno zajedničko pravno skrbništvo (pravo roditeljske skrbi), u praksi svu moć odlučivanja o svemu u vezi s djetetom ima roditelj s kojim dijete živi (u nas de facto isključivo fizičko skrbništvo), dok dijete i roditelj s kojim dijete ne živi nemaju nikakvu moć. Ometanje prava djeteta na oba roditelja izravna je posljedica te neravnoteže moći. Obiteljski zakon već sad, prije izmjena, pruža osnovu za daleko bolje postupanje državnih institucija. Ako novi Obiteljski zakon postojeću neravnotežu moći ne stavi pod potpunu kontrolu uz jasne u učinkovito provedene sankcije, kako za roditelje, tako i za sve djelatnike sustava, izmjene će ostati na razini kozmetičkih zahvata, novac utrošen u izmjene bit će nenamjenski utrošen, a vrlo će brzo biti jasno da je situacija ista ili gora.

II. Prijedlozi:

Smatramo da zakon, osim operativno, mora još više djelovati preventivno, upozoravajući sve uključene na moguće sankcije u slučaju nepoštovanja zakona ili sudske odluke donesene po tom zakonu, koje će se onda dosljedno i provoditi, za razliku od postojeće situacije.

1. Zakon mora osnažiti poziciju djeteta i ravnopravno tretirati roditelja s kojim dijete ne živi.

2. Nužno je predvidjeti presumpciju zajedničkog fizičkog skrbništva (pravno već sad postoji, ali je samo slovo na papiru) u svim slučajevima gdje nema dokazanog obiteljskog nasilja ili zanemarivanja djeteta. Međutim, zajedničko skrbništvo daje očevima nešto veća prava na papiru, ali ne govori dovoljno o tome hoće li dijete ostvarivati pravo na oba roditelja ukoliko sudska odluka ne bi predviđala jasno određene sankcije za njezino nepoštovanje. Onaj roditelj koji se ne drži dogovora postignutog i potvrđenog odlukom o zajedničkom skrbništvu tijekom trajanja privremene mjere, mora biti prepoznat kao manje kompetentan te se, u slučaju spora koji bi nakon toga nastao, dijete na zajednički život treba dodijeliti roditelju koji se takvog dogovora držao.

Za slučajeve gdje zajedničko skrbništvo nije moguće zbog velike udaljenosti roditelja ili zbog drugih razloga, moguće je uvesti pravilo pozitivne diskriminacije za očeve u obliku kvota, npr. kao kod sudjelovanja žena u politici (ciljano min. 40%) – na taj se način majke i očevi ne bi natjecali jedni s drugima, već unutar sebe kako bi bili što bolji roditelji. Kvote bi prisilile i centre za socijalnu skrb i sudove na rješavanje balasta predrasuda prošlosti kad je isključivo majka bila ta koja podiže djecu a isključivo otac taj koji zarađuje za kruh i krov nad glavom.

Ovo je “tvrđi mehanizam” pozitivne diskriminacije, pa bi bilo potrebno naglasiti privremenost takvih mjera, a jednake bi mogućnosti u našim uvjetima dugoročno trebalo osigurati tzv. “mekim” mehanizmima: edukacijom o toleranciji i komunikaciji među roditeljima te odgovornom roditeljstvu, dakle, djelovanjem na promjenu svijesti u smjeru važnosti oba roditelja u životu djeteta, uvažavanju uloge drugog roditelja i važnosti dogovaranja u cilju osiguravanja dobrobiti djeteta.
Dugoročno gledano, to bi dovelo do kvalitetnijeg roditeljstva i kvalitetnijeg društva u cjelini – manje brige i posla vezano uz maloljetničku delinkvenciju, maloljetničke trudnoće i ovisnosti, za djelatnike sustava socijalne skrbi i sudstva.

3. Nužno je definirati da roditelj koji odbija dogovor, ili se s djetetom preselio na udaljenu lokaciju prije nego što je s drugim roditeljem dogovorio sadržaje roditeljske skrbi, mora od sustava biti prepoznat kao roditelj sa smanjenim roditeljskim kompetencijama, što bitno umanjuje mogućnost da dijete živi s tim roditeljem, na što su svi djelatnici sustava dužni upozoravati roditelje. (Imamo izviješća od roditelja da kad se dolaze u centre konzultirati zato što se žele razvesti dobijaju naputke da se samo mirno odsele i podnesu tužbu za razvod braka, ali ih se ne upozorava na gore navedeno.) Na taj bi način zakon djelovao preventivno pa bi roditelj koji se tako namjerava ponašati, upozoren od djelatnika sustava što takvo ponašanje znači, od toga u najvećem broju slučajeva odustao.

4. Roditeljsko vrijeme za onoga s kojim dijete ne živi ne bi smjelo biti manje od jedne trećine vremena, što je vrlo lako provedivo s djecom predškolske dobi u starosti od jedne do sedam godina – kako ne postoji obveza redovitog pohađanja vrtića, dijete može provoditi tjedan dana s jednim roditeljem, tjedan s drugim, ili 1 tjedan naspram dva tjedna, ovisno o okolnostima.

Ako je to nemoguće za školsku djecu kad roditelji ne žive blizu, može se postići preraspodjelom tijekom praznika (npr. zimskih je praznika 23 dana, dijete s roditeljem s kojim ne živi može provesti 14, proljetnih je 10 dana, dijete s roditeljem s kojim ne živi može provesti 7, a ljetnih najmanje 80 dana, pa s roditeljem s kojim ne živi dijete može provesti 60 (npr. prema rasporedu 30-20-30). To zajedno sa svakim drugim vikendom preostalih 34 tjedana (cca 17 vikenda po dva dana – od petka popodne do nedjelje navečer), jest još 34 dana, državni i vjerski blagdani (npr. 01. 01. Nova godina, 06. 01. Sveta tri kralja, Uskrs – nedjelja i ponedjeljak, 01. 05. Praznik rada, Tijelovo, 22. 06. Dan antifašističke borbe, 25. 06. Dan državnosti, 05. 08. Dan domovinske zahvalnosti, 15. 08. Velika Gospa, 08. 10. Dan neovisnosti, 1. 11. Dan svih svetih, 25. 12. Božić, 26. 12. Sveti Stjepan), dijete s roditeljem s kojim ne živi može provoditi svaki drugi, (dio pada u vrijeme zimskih, proljetnih i ljetnih praznika u svakom slučaju, osim 1. svibnja, ponekad Tijelova i Dana neovisnosti 8.10. i Svih svetih), pa je to još 2 dana, što je ukupno cca 117 dana, odnosno nešto manje od jedne trećine godine. Današnja praksa o 14 dana, ili 30 dana ili pola-pola ljetnih praznika, sedam dana od 21 po zimi i gotovo nikad ništa od proljetnih praznika s roditeljem s kojim ne živi, protiv je prava djeteta na oba roditelja, a roditelja s kojim ne živi stavlja u daleko nepovoljniju poziciju od roditelja s kojim dijete živi, koji već i onako ima povlašten položaj u svakom segmentu djetetova života.

5. Neposredno nakon razvoda djeca odmah trebaju provoditi maksimalnu moguću količinu vremena s roditeljem s kojim ne žive – sadašnja praksa o par sati tjedno s izlikom da će se to povećati jer je u pitanju privremena mjera, prejudicira svaku sudsku odluku i otvara prostor za manipulacije djetetom te viktimizira dijete i roditelja s kojim ne živi i kratkoročno i dugoročno. Nesporna je činjenica da je za dijete nenadoknadiv gubitak vremena s roditeljem s kojim ne živi. Vrijeme koje dijete tako izgubi čekajući ‘bolju odluku’ ako bi se i nadoknadilo, zapravo nikad ne može vratiti propušteno u konkretnoj razvojnoj dobi.

6. Nužno je skratiti sve rokove za donošenje bar privremene mjere kojom se održava i razvija odnos djeteta s oba roditelja. Također valja skratiti i sve rokove postupanja suda i predvidjeti sankcije za suce koji su ih prekoračili.

7. Nužno je propisati kojih profila moraju biti i koje dodatne edukacije moraju imati stručnjaci uključeni u ostvarivanje Europske konvencije o ostvarivanju prava djeteta koje će imenovati sud, te kako spriječiti da sama Konvencija ne postane oruđe koje dodatno podržava ponašanja manipulirajućeg roditelja (npr. Konvencija pridaje važnost izraženoj volji djeteta – što se događa s djetetom koje drugog roditelja nije vidjelo dulje vremena i sve je to vrijeme o njemu slušalo ružne stvari te ga odbija vidjeti? U tim je slučajevima vidljiva volja djeteta, koja nije na dobrobit djeteta, jer je dijete već psihički i emocionalno oštećeno). Predlažemo da se predvidi da ti stručnjaci mogu biti i visoko kvalificirani učitelji predškolskog odgoja i učitelji razredne nastave, zato što ih njihovo obrazovanje i iskustvo čine visoko sposobnima za komunikaciju s djecom.

8. Nužno je predvidjeti da sud može narediti medijaciju ili terapiju članova obitelji, kao i sankcije za nepoštovanje takve sudske odluke bez pokretanja posebnog dodatnog sudskog postupka (kao institut nepoštovanja suda koji se sankcionira). Prema postojećim zakonima se i sad može postupati prema čl. 215 Kaznenog zakona koji omogućava kaznenu prijavu, ali je to dugotrajan i neučinkovit postupak, koji rijetki roditelji najčešće sami vode zato što ih DO gotovo redovito odbacuje. Nužno je odrediti tko može provoditi medijaciju – Centri za socijalnu skrb to ne mogu provoditi zato što su stranka u postupku.

9. Nužno je propisati da sudske odluke moraju biti precizne, zato što neprecizne i nejasne odluke dovode do produbljenja sukoba među roditeljima, viktimizacije djece i često jednoga od roditelja. One moraju točno propisivati ponašanje svih u okruženju djeteta. Npr. mora pisati da je svatko s kim je dijete dužan dijete predati roditelju u skladu sa sudskom odlukom. Onda se neće događati da roditelj dođe po dijete, ali roditelja s kojim dijete živi nema, a baka roditelju koji je došao po dijete kaže da ona dijete ne da jer roditelja s kojim dijete živi nema.

10. Nužno je definirati kriterije pravnih lijekova. Prije razmatranja specifičnih kriterija pri traženju rješenja za ometanje susreta, važno je prvo razmotriti što neće djelovati. Jednostavno rečeno, to je sljedeće: Svaka mogućnost koja se pruži roditelju s kojim dijete živi da kontrolira susrete, bit će iskorištena. Zato dozvoljavanje postojanja ovakvih prilika povećava vjerojatnost da će se ometanje nastaviti. Za učinkovitu se intervenciju mora eliminirati što je više moguće rupa u zakonu koje roditelju koji ometa omogućavaju spriječavanje susreta.

Najučinkovitije rješenje je brza promjena odluka o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti. Uz to, rješenje u velikom broju slučajeva leži u definiranju značajki sudske odluke, koja:

· ne smije biti nejasna. Mora precizno odrediti mjesta, datume, vremena i uvjete susreta;
· ne smije prepustiti provođenje susreta roditelju s kojim dijete živi i mora upućivati sve povezane s tim roditeljem da se moraju držati odluke, a ne samo roditelj s kojim dijete živi;
· ne smije sadržavati prazne prijetnje. Mora jasno navesti kazne koje će se odmah i bezuvjetno primijeniti u slučaju nepridržavanja sudske odluke, i mora provesti te kazne ukoliko je potrebno;
· mora biti utemeljena na nepristranoj procjeni roditeljskih kompetencija, načelu dobrobiti djeteta i izraženoj volji djeteta ukoliko nije u suprotnosti s prije navedenim.

11. Predlažemo da se propiše da, kad roditelji nisu u stanju sačiniti vlastiti detaljni Plan roditeljstva, sud mora donositi ‘usmjeravajuće’ odluke (Prilog 1.1 i 1.2). One su usmjeravajuće zato što usmjeravaju roditelje i ostale na specifična ponašanja u svjetlu specifičnih posljedica. Usmjeravajuća sudska odluka je kao putovnica; ona omogućuje viktimiziranom roditelju da uđe u domenu susreta s djetetom, koja mu je zatvorena bez ovakvog dokumenta.
Stara pretpostavka da će roditelj koji ometa susrete surađivati uz minimalne upute suda, pogrešna je. Usmjeravajuće sudske odluke omogućavaju uvjerljivije sudjelovanje suda i na taj način daju roditelju s kojim dijete ne živi i djetetu povećane šanse izgradnje i/ili oporavka odnosa.
Koncept usmjeravajuće sudske odluke pruža novi pristup problemu ometanja susreta s djetetom. On se temelji na formulaciji da se za uspješno obuzdavanje roditelja koji ometa susrete, mora kontrolirati struktura rasporeda susreta, primopredaja, posrednici i kažnjavanje.

Konkretnije, potrebno je:
· zatvoriti sve rupe u zakonu koje su općenito prisutne u tradicionalnim sudskim odlukama o susretima i kontaktima;
· narediti ključnim osobama u vezi s ovim problemom da ne sudjeluju u ometanju susreta; i
· uspostaviti dobro definirane i pravodobne kazne za kršenje. Jasna specifikacija kazni ključna je za ovakve sudske odluke. Dokument treba iskazati precizne posljedice prvog kršenja, drugog kršenja i tako dalje. Opseg prikladnih kazni je u nadležnosti suda. Primjeri obuhvaćaju promjenu sudske odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti, novčane kazne, polaganje depozita, kućni pritvor, društveno koristan rad, plaćanje naknade odvjetniku suprotne strane, zahtjev za javnom isprikom, zatvor i sl. sve uz dugotrajni obvezni psiho-socijalni tretman.

Iako bi u početku bio potreban povećani trud sudaca, potencijalna bi dobrobit od usmjeravajuće sudske odluke višestruko nadmašila uloženo. Osim poboljšanja odnosa između viktimiziranog roditelja i djeteta, ove bi odluke vjerojatno skratile vrijeme suđenja i rezultirale uštedama troškova sudskog postupka. U prvo bi vrijeme suci mogli napraviti predložak/obrazac koji treba ispuniti kako ne bi ispustili neki bitan dio odluke. Stjecanje iskustva u korištenju ove vrste sudske odluke, omogućit će smanjenu mogućnost nastanka takvih problema.

Usmjeravajuća sudska odluka mora sadržavati sljedeće temeljne komponente:

a. plan roditeljskog vremena s konkretnim datumima i vremenima: Takav plan obuhvaća točne datume minimalnog roditeljskog vremena i točno vrijeme kad ono počinje i kad završava, te kako se i u kojem roku susreti koji nisu održani zbog odbijanja roditelja da preda dijete, moraju nadoknaditi. Konkretnost je na takvoj razini da bilo koji vanjski promatrač ne bi imao prostora tumačiti datume i vremena na bilo koji drugi način osim onoga navedenoj u sudskoj odluci. Ovaj bi aspekt sudske odluke bilo potrebno obnavljati na periodičnoj osnovi, prema tome kako sud odredi.
b. precizno definirano neutralno mjesto za primopredaju. Idealno, odabrano mjesto trebalo bi biti neutralno, gdje bi bila smanjena mogućnost koflikta i gdje ne postoje strateške prednosti za roditelja koji ometa. Primjeri uključuju predvorje policijske postaje, crkveni ured ili glavni ulaz šoping centra. Roditelj također može dijete preuzimati u predškolskoj ili školskoj ustanovi.
c. imenovanje minimalno jedne osobe koja će nadgledati i vršiti nadzor nad svakom primopredajom ukoliko postoji mogućnost sukoba roditelja pred djetetom: Nadglednik treba biti netko tko je prihvatljiv objema stranama ili netko u koga sud ima povjerenje. Ako je mjesto primopredaje predvorje policijske postaje, nema potrebe za imenovanjem nadzora.
d. precizno formulirane ovlasti svim djelatnicima u provođenju zakona da primopredaja bude provedena kako je to specificirano u sudskoj odluci. Kako bi se izbjeglo da roditelj prekrši određene dane i vremena za predaju djeteta drugom roditelju, sudska odluka treba narediti policiji pomoć viktimiziranom roditelju u lociranju djeteta. U nekim slučajevima, sudska odluka može predvidjeti privođenje roditelja koji krši odluku i predaju djeteta drugom roditelju do završetka postupka.
e. precizno ovlaštenje vrtićkom i školskom osoblju da roditelju s kojim dijete ne živi omogući svaki pristup u skladu sa zakonom: Sudska bi odluka trebala konkretno narediti svakome od osoblja u vrtiću ili školi koju dijete pohađa da ima omogućiti pristup svakoj i svim zabilješkama i informacijama o djetetu svakom od roditelja na zahtjev, i slobodan pristup djetetu za vrijeme trajanja vrtića/škole. Sudska odluka treba također narediti ravnatelju vrtića/škole da, ukoliko dođe do sukoba između roditelja temeljem pristupa djetetu ili djetetovim učiteljima, sačini plan posjeta školi koji dozvoljava jednom roditelju pristup u 50% vremena svakoga tjedna, a drugom u preostalih 50% vremena. Ukoliko bi bilo koji od roditelja kršio ovaj plan, ravnatelju se naređuje da odmah izvijesti odvjetnike oba roditelja i sud.
f. precizno davanje ovlasti svem osoblju uključenom u bilo koju aktivnost djeteta da mora osigurati punopravni pristup roditelju s kojim dijete ne živi: Sudska bi odluka trebala jasno navesti da svaka osoba koja predstavlja organizaciju koja uključuje dijete, bilo da je obrazovna, zdravstvena, rekreacijska, vjerska ili druga, ima obvezu osigurati svakom roditelju potpuni i otvoreni pristup svakoj pojedinačnoj i svim aktivnostima, informacijama, planovima i svim relevantnim poznatim činjenicama koje su povezane s njihovim bavljenjem djetetom.
g. precizno ovlaštenje svakoj osobi uključenoj u bilo koju aktivnost djeteta da se ne bavi nikakvom aktivnosti koja ometa odnos između djeteta i roditelja s kojim dijete ne živi, uključujući i prava susreta: Sudska odluka mora jasno navesti da se ova naredba odnosi na svaku osobu koja se bavi djetetom u bilo kojem svojstvu (grupna događanja, poduka, profesionalne aktivnosti, rekreacijski događaji, timski sportovi i slično), uključujući i prijatelje, rodbinu, susjede, stručnjake i poznanike, ali se ne ograničavajući samo na njih.
h. jasan redoslijed kazni za roditelja s kojim dijete živi zasnovan na prirodi izvšenog kršenja odluke: Sudska odluka mora predvidjeti jasno određene mjere koje će se provoditi ukoliko roditelj prekrši sudsku odluku. Kazne moraju biti jasno navedene uz redoslijed obveznog slijeda pooštravanja, te odmah dosljedno primijenjene u skladu s tim.
i. jasno određene kazne za svaku osobu koja prekrši sudsku odluku: Sudska odluka treba sadržavati jasna upozorenja da će svaka namjerna aktivnost ili izostanak aktivnosti koji negativno djeluje na bilo koji aspekt provođenja pojedinih točaka sudske odluke rezultirati jasno određenim kaznama. Tu spadaju i sankcije za roditelje koji zanemaruju djecu na način da ne sudjeluju u odgoju djeteta ili za roditelje koji sudsku odluku pokušavaju zaobići lažnim optužbama bilo koje vrste. Također treba predvidjeti mandatne kazne (kao pri prometnim prekršajima) i pokrivanje svih troškova za izlazak policije na teren po lažnim dojavama, prijave nepostojećeg nasilja nad bilo kim, boravak u sigurnoj kući radi manipulacije postupkom i sl., kad se dokaže da su bile lažne. (Npr. znamo za slučaj da je otac prijavljivao majku da mu se spriječava roditeljsko vrijeme a uopće nije dolazio po dijete, kao i za slučaj dolaska šest interventnih policajaca samo zato što je majka rekla da se boji – bez ikakva temelja, te više slučajeva boravka žena u sigurnoj kući od 6 do 9 mjeseci bez ikakve povijesti nasilja, što je i dokazano u postupcima nakon toga, ali nitko za to nije bio sankcioniran i nije snosio troškove usluga koje se plaćaju uglavnom iz proračuna.)
j. odredba kojom sud rezervira mogućnost modifikacije sadržaja sudske odluke bilo kada te da je može promijeniti na način na koji sud odluči: Ova stavka omogućava sudu potpunu ovlast nad provođenjem, izmjenama i primjenom sudske odluke. U ovom je dijelu jasno da bi Obiteljski zakon sadržavao odredbe kojima bi kao lex specialis mijenjao odredbe Zakona o parničnom postupku.
k. plaćanje doprinosa za uzdržavanje djeteta treba biti kontrolirana operacija jer se nerijetko dešava da se upravo s financijskim sredstvima i računima manipulira i falsificira namjena a to je u našem slučaju – uzdržavanje djeteta. Dakle, sudska odluka mora predvidjeti ne samo iznos doprinosa, već i npr. to da roditelj kojemu je dodijeljeno dijete na zajednički život mora jednom godišnje za to imenovanom tijelu dati izvješće s dokazima za koju namjenu koristi sredstva s računa koji je otvoren posebno za dijete čija se skrb iz tog računa i financira. Predlažemo da se upravo s tog naslova izmjeni postojeća praksa da se roditelju kojemu je povjereno dijete na odgoj i skrb doznačuju novci na njegov račun ili na ruke – kako najčešće i glase sudske odluke, već da se za dijete otvori poseban račun s opunomoćenim roditeljem s kojim dijete živi, uz obvezna izviješća.

12. Naknada medijatorima za neuspješnu medijaciju treba biti minimalna i simbolična, ili ne treba uopće biti naknade. Samo se uspješna medijacija treba plaćati, uz jasan cjenik po sastanku s medijatorom i propisan maksimalni broj sastanaka te maksimalno ukupno vrijeme medijacije, čime će se medijatore potaknuti na što kvalitetniji rad, s obzirom na zakonske poluge koje će roditelje praktički prisiljavati na dogovor. Roditelji, bude li zakon odbijanje dogovora jasno definirao kao smanjene roditeljske kompetencije, najčešće neće odbijati medijaciju.

13. Nužno je promijeniti naziv ’susreti i druženja’ i ‘kontakti’ koji su neprimjereni i zamijeniti ih izrazom ‘roditeljsko vrijeme’ što je u Sjedinjenim Državama već učinjeno, a takve inicijative postoje i u Europskoj Uniji. Nužno je ‘vraćanje’ djeteta uvijek nazivati ‘preuzimanjem djeteta’. ‘Vraćanje’ djeteta kao da je stvar, ’susreti i druženja’ te ‘kontakti’ kao da se ne radi o roditeljskoj brizi i odgoju već o znancima ili prijateljima, riječi su koje moraju biti izbrisane iz zakona i iz rječnika sudskih odluka o djeci. Takav rječnik smatramo štetnim za djecu, diskriminirajućim za roditelja s kojim dijete ne živi i štetnim za društvo u cjelini.

14. Nužno je predvidjeti obvezu sudaca da procijene potrebe djeteta pri određivanju doprinosa za uzdržavanje, te da u te potrebe obvezno ukjuče i troškove koji nastaju pri ostvarivanju djetetova prava na oba roditelja te trud roditelja koji ponekad putuje više desetaka ili stotina kilometara da bi preuzeo dijete (prijevoz i sl.), kao i brigu i troškove koje roditelj s kojim dijete ne živi ima dok je dijete s njim.

Pitanje troškova prijevoza i truda oko prijevoza može se vrlo učinkovito riješiti na način da po dijete uvijek dolazi roditelj kojemu dijete ide. Danas u nas redovito roditelj s kojim dijete ne živi preuzima i ‘vraća’ dijete što djetetu šalje poruku da ga ostavlja. Takva je nakaradna praksa preuzeta iz zastarjelog shvaćanja da dijete mora imati jedan dom i ‘mora znati gdje mu je dom’. Dijete može imati dva doma i dvije skupine prijatelja (pa čak i više ako uzmemo u obzir dom baka i djedova) – i u maminom i u tatinom okruženju i u okruženju baka, djedova, teta itd. Različitost će samo obogatiti njegovo odrastanje i iskustveni život.

Također smatramo da se postotcima ne može određivati doprinos za uzdržavanje djeteta, a doprinose od npr. 3000 kn, pa čak i 1000 kn u slučajevima kad je roditelj s kojim dijete živi angažiran i ima troškove prijevoza djeteta, smatramo prikrivenim uzdržavanjem roditelja s kojim dijete živi – to je možda razlog zašto jedan značajan broj roditelje odbija plaćati doprinos za dijete. Doprinos za uzdržavanje djeteta se treba određivati prema konkretnim potrebama djeteta umanjeno za postotak vremena (na godišnjoj razini) koje dijete provodi s roditeljem s kojim ne živi te troškove prijevoza koji padaju na teret tog roditelja radi provođenja roditeljskog vremena. Tu bi također od pomoći mogao biti obrazac kojim bi se sudac mogao poslužiti (Prilog 2), a koji bi predviđao stavke koje pri određivanju doprinosa za uzdržavanje djeteta sudac treba odrediti. Transparentnost, sljedivost i opravdanost iznosa doprinosa za uzdržavanje djeteta motivirala bi roditelje na redovito plaćanje i smanjila bi broj onih koji ga ne plaćaju na minimum.

Primjer:

a) Predškolsko dijete – troškovi pri vrlo visokom životnom standardu djeteta, kad roditelj s kojim ne živi zarađuje daleko iznad hrvatskog prosjeka, od sveukupno =21.000,- kn godišnje tj. =1.750,- kn mjesečno (za vrlo visoki standard djeteta), bez troškova provođenja praznika koje snosi svaki roditelj kad je s djetetetom:
* vrtić – 300 kn/mjesečno (u Zagrebu); čak i ako se čl. 213. Obz ne bi mijenjao, troškove vrtića roditelji trebaju dijeliti, zato što je kroz to vrijeme dijete na skrbi u vrtiću a ne s roditeljem s kojim živi koji bi ga čuvao i imao troškove za prehranu, pa bi iznos koji je obveza roditelja koji s djetetom ne živi trebao biti 150 kn mjesečno (300 kn : 2),
* večera i prehrana x broj radnih dana cca 15 kn x 22 dana =330 kn mjesečno,
* prehrana vikendom, cca 30 kn x 8 =240 kn mjesečno,
* odjeća i obuća godišnje 3 000 kn, tj. 250 kn mjesečno,
* igračke, kino, kazalište, godišnje 2 000 kn, tj. 167 kn mjesečno,
* izvanvrtićke aktivnosti (strani jezik, sport) godišnje do 3 500 kn, tj. 292 kn mjesečno,
* higijena i druge potrebe 2.060kn, tj. 172 kn mjesečno.

Kako trećinu vremena tijekom godine o djetetu skrbi roditelj s kojim dijete ne živi, toliko se treba odbiti troškova za brigu kad je s roditeljem s kojim živi, pa ostaje trećina koju roditelj s kojim dijete ne živi treba na ime doprinosa za uzdržavanje naknaditi roditelju s kojim dijete živi, što dalje iznosi 483 kn mjesečno + 150 kn. za vrtić =633 kn / mjesečno. Konačno, ovaj se iznos, ako zbog razloga tjelesne invalidnosti roditelj s kojim dijete živi ne može dolaziti i preuzimati dijete, treba umanjiti za polovicu troškova prijevoza djeteta, (npr. za cijenu autobusne karte Rijeka-Zagreb-Rijeka 250 kn (bez troška prijevoza za dijete), svaki drugi vikend dva puta prije spomenutih 17 vikenda su 34 povratna putovanja i 8 preuzimanja i vraćanja djeteta tijekom praznika i blagdana, ukupno 42 x 250 =10 500 kn, od čega je polovica =5 250 kn po svakom roditelju, tj. 438 kn mjesečno). U tom bi slučaju doprinos za uzdržavanje djeteta koji plaća roditelj s kojim dijete ne živi bio 195 kn mjesečno (633-438) tijekom cijele godine.

Pri jednako vrlo visokom standardu, kad roditelj s kojim dijete ne živi zarađuje daleko iznad hrvatskog prosjeka u, po dijete nepovoljnom i štetnom, slučaju da je odluka ‘uobičajena’, tj. svaki drugi vikend po 2 dana, 30 dana po ljeti i 7 dana po zimi, te svaki drugi vikend tijekom preostala 42 tjedna, što je cca 42 dana, uz svaki drugi državni praznik/blagdan, cca 4 dana (ukupno 83 dana/365 dana tijekom godine je cca. 23%), 1.450 kn (1.750 kn – 300 kn troška za vrtić) umanjujemo za 23% koliko je dijete s roditeljem s kojim ne živi i jednako toliko s roditeljem s kojim živi, pa se doprinos treba plaćati u iznosu od preostalog vremena koje dijete provodi s roditeljem s kojim živi, tj. 54% potreba djeteta, što je 783 kn + 150 kn za vrtić =933 kn mjesečno. Kad od toga odbijemo troškove prijevoza (50 povratnih puteva od 250 kn =12.500 kn : 2) od =6.250 kn (bez troška prijevoza za dijete) godišnje, odnosno 521 kn mjesečno (sad, kad je manje zimskih, proljetnih i ljetnih praznika, više je blagdana), ako zbog razloga tjelesne invalidnosti roditelj s kojim dijete živi ne može dolaziti i preuzimati dijete već cjelokupne troškove, a ne samo polovicu snosi roditelj s kojim dijete ne živi, ostaje iznos za uzdržavanje od 412 kn mjesečno tijekom cijele godine.

Sigurni smo da bi primjenom ovog načina izračuna, u potpunosti utemeljenog na činjenicama i zakonima, pojave neplaćanja doprinosa za uzdržavanje djeteta bile svedene na minimum, a prestalo bi se s praksom preseljenja bez dogovora radi manipulacije djecom i s ciljem dobivanja prikrivenog uzdržavanja od bivšeg partnera, putem naplate prekomjernih iznosa uzdržavanja za djecu.

15. Ako roditelj ne bi želio s djetetom provoditi opsežno vrijeme, morao bi plaćati povećane iznose doprinosa za uzdržavanje djeteta, a ako ga ne bi preuzimao, nužno je predvidjeti mogućnost kazne za zanemarivanje djeteta temeljem Obiteljskog zakona, bez posebnog sudskog postupka (što je moguće i prema postojećem Kaznenom zakonu) pa bi sudska odluka to također trebala predvidjeti. Ovo se ne bi odnosilo na slučajeve spriječavanja susreta od strane roditelja s kojim dijete živi.

16. Nužno je propisati kriterije temeljem kojih se odlučuje o ‘najboljem interesu djeteta’ pri davanju mišljenja i preporuka i donošenje odluka te standarde ponašanja svih djelatnika sustava te odgovornosti i sankcije za sve sudionika u sustavu u slučaju kršenja istih. Zakon koji ne predviđa sankcije za one koji ga ne poštuju (što uključuje roditelje i njihovu širu obitelj, djelatnike socijalne skrbi, suce, stručnjake mentalnog zdravlja, policiju, odvjetnike, odgajatelje, učitelje, medicinsko osoblje i sve ostale uključene strane) nema nikakvog značaja ni smisla.

17. Nužno je te standarde ponašanja primjenjivati jednako prema oba roditelja te izrijekom zabraniti diskriminaciju u centrima za socijalnu skrb i na sudu kao i u ustanovama mentalnog zdravlja, zdravstvenim i odgojno-obrazovnim ustanovama te među vještacima. Nužno je osnaživanje oba roditelja za odgovorno roditeljstvo u slučaju razvoda (u tom smo smislu objavili više priručnika, a mogu se download s naše stranice, http://www.udruga-dijete-razvod.hr/za-download/ gdje se može naći i naš najnoviji priručnik ‘Razvedeno dijete’).

18. Nužno je osigurati statistiku učinkovitosti preporuka CZSS-a i odluka sudova o djeci kako bi se uopće omogućilo vrednovanje njihovog rada i učenje djelatnika centara i sudaca te razvoj struke u ovom području i poboljšanje kvalitete usluga koje isti pružaju građanima. Svačiji se rad i učinkovitost toga rada danas vrednuje, pa se tako i rad uključenih djelatnika mora vrednovati, a u tom vrednovanju moraju sudjelovati krajnji korisnici, djeca, roditelji i šira društvena zajednica.

19. Nužna je presumpcija da roditelj koji je zaposlen, radi, skrbi za dijete iako mu nije povjereno na zajednički život, treba biti na poseban način zaštićen pred zakonom koji regulira materiju obiteljskih odnosa od roditelja koji ga lažno prijavljuje policiji, izvrgava ga ruglu javnosti ili ga na bilo koji način šikanira bez čvrstog uporišta (osim u slučaju nasilja i drugih kaznenih dijela, što je predmet drugih propisa i postupaka), čime ugrožava posao roditelja, zato što o ugledu takvog roditelja ovisi posao kojeg obavlja kao i zadržavanje samog radnog mjesta, čime se izravno šteti djetetu čiju skrb taj roditelj mora financirati.

Dijete treba oba roditelja što više i češće, uz stalnu dostupnost roditelja koji trenutačno nije dostupan. Nije presudno koji će roditelj dobiti dijete, već kakve će roditelje ili roditelja dijete dobiti i koliko će i dalje imati pravo na oba roditelja i njihove šire obitelji.

Molimo za skori sastanak s Radnom skupinom gdje ćemo detaljnije obrazložiti sve prijedloge i eventualno podastrijeti dokaze. Ovaj sažetak opisa problema i prijedlozi objavljeni su i na našoj web stranici.

Radna skupina Udruge Dijete-razvod i Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo

Prilog 1.1: Prijedlog predloška obrasca za preciznu usmjeravajuću sudsku odluku o roditeljskom vremenu svakoga od roditelja s djetetom, u slučaju zajedničkog fizičkog skrbništva

1.1 Dijete će sa svakim roditeljem provoditi približno polovicu vremena, zimskih, proljetnih i ljetnih praznika, državnih praznika i vjerskih blagdana
1.2 Dijete će imati pristup roditelju s kojim trenutačno nije telefonom/skypeom… minimalno dnevno, od ……………… sati, do ……………. sati
1.3 U slučaju odbijanja roditelja da preda dijete na roditeljsko vrijeme s drugim roditeljem jednokratno, nadoknade će se održati:…………………………….
2.1 Majka će dijete preuzimati na mjestu ……………………………………………
2.2 Otac će dijete preuzimati na mjestu …………………………………………….
2.3 Nadzor će pri primopredaji obavljati osoba/osobe imenovane od …………………………………….
3.1 Djelatnici Czss, u slučaju odbijanja predaje djeteta dužni su ……………………………………
3.2 Djelatnici Policije, u slučaju odbijanja predaje djeteta dužni su ………………………………………..
3.3 Svi odgojno obrazovni djelatnici, kao i svaka osoba koja predstavlja organizaciju koja uključuje dijete, bilo da je obrazovna, zdravstvena, rekreacijska, vjerska ili druga, dužni su omogućiti pristup svakoj i svim zabilješkama i informacijama o djetetu svakom od roditelja na zahtjev, i slobodan pristup djetetu za vrijeme trajanja vrtića/škole. Ako bi došlo do sukoba roditelja temeljem pristupa djetetu ili djetetovim učiteljima, ravnatelj je dužan sačiniti plan posjeta školi s 50% vremena za jednog i 50% vremena za drugog roditelja. Ako bi bilo koji od roditelja kršio ovaj plan, ravnatelju se naređuje da odmah izvijesti odvjetnike oba roditelja i sud.
4.1 Svakoj osobi uključenoj u bilo koje pravo ili aktivnost djeteta, u bilo kojem svojstvu, uključujući roditelje, prijatelje, rodbinu, susjede, poznanike, odgojno obrazovne i zdravstvene djelatnike, trenere i učitelje u izvannastavnim aktivnostima, djelatnike Czss te Policije, ali se ne ograničavajući samo na njih, zabranjuje se bilo kakva namjerna aktivnost koja ometa odnos između djeteta i roditelja s kojim dijete ne živi i svaki izostanak aktivnosti koji negativno djeluje na bilo koji aspekt provođenja sudske odluke. U slučaju kršenja zapriječene su kazne: I. put……………………….. II. put……………………………. III. put……………………………………
4.2 Ako roditelj, koji i nakon što je tri puta kažnjen, i dalje krši ovu sudsku odluku, dijete će se na zajednički život dodijeliti drugom roditelju
5.1 Lažne prijave za nasilje i neutemeljen boravak u sigurnoj kući Mandatna kazna u iznosu od ………………………… + troškovi za dolazak policije prema izračunu policije…………………………..Stvarni troškovi prema izračunu Sigurne kuće, ukupno …………. + odšteta roditelju zbog narušenog ugleda i zato što kroz to vrijeme nije mogao provoditi vrijeme s djecom………………….

Prilog 1.2: Prijedlog predloška obrasca za preciznu usmjeravajuću sudsku odluku o roditeljskom vremenu svakoga od roditelja s djetetom, u slučaju kad se fizičko skrbništvo dodjeljuje jednom roditelju:

1.1 S roditeljem s kojim ne živi, dijete će provoditi vrijeme dnevno (kojim danima) x br. dana godišnjetjedno (kojim tjednima) x broj dana godišnjetijekom zimskih praznika (od…. do….) x broj danatijekom proljetnih praznika (od…. do….) x broj danatijekom ljetnih praznika (od…. do….) x broj danadržavne praznike i blagdane (koje) x broj danaobiteljske praznike (koje) x broj današto iznosi godišnje cca ……………… dana
1.2 S roditeljem s kojim živi, dijete će provoditi vrijeme dnevno (kojim danima) x br. dana……………………. godišnje………………….; tjedno (kojim tjednima) x broj dana…………………… godišnje………………………; tijekom zimskih praznika (od…. do….) x broj dana…………………….; tijekom proljetnih praznika (od…. do….) x broj dana…………………………; tijekom ljetnih praznika (od…. do….) x broj dana………………………………..; državne praznike i blagdane (koje) x broj dana…………………………; obiteljske praznike (koje) x broj dana………………………………..; što iznosi godišnje cca ……………… dana
1.3 Dijete će imati pristup roditelju s kojim trenutačno nije telefonom/skypeom… minimalno dnevno, od ……………… sati, do ……………. sati
1.4 U slučaju odbijanja roditelja da preda dijete na roditeljsko vrijeme s drugim roditeljem jednokratno, nadoknade će se održati:…………………………………………….
2.1 Majka će dijete preuzimati na mjestu …………………………………………….
2.2 Otac će dijete preuzimati na mjestu …………………………………………….
2.3 Nadzor će pri primopredaji obavljati osoba/osobe imenovane od …………………………………………….
3.1 Djelatnici Czss, u slučaju odbijanja predaje djeteta dužni su ……………………………………………….
3.2 Djelatnici Policije, u slučaju odbijanja predaje djeteta dužni su …………………………………………….
3.3 Svi odgojno obrazovni djelatnici, kao i svaka osoba koja predstavlja organizaciju koja uključuje dijete, bilo da je obrazovna, zdravstvena, rekreacijska, vjerska ili druga, dužni su omogućiti pristup svakoj i svim zabilješkama i informacijama o djetetu svakom od roditelja na zahtjev, i slobodan pristup djetetu za vrijeme trajanja vrtića/škole. Ako bi došlo do sukoba roditelja temeljem pristupa djetetu ili djetetovim učiteljima, ravnatelj je dužan sačiniti plan posjeta školi s 50% vremena za jednog i 50% vremena za drugog roditelja. Ako bi bilo koji od roditelja kršio ovaj plan, ravnatelju se naređuje da odmah izvijesti odvjetnike oba roditelja i sud
4.1 Svakoj osobi uključenoj u bilo koje pravo ili aktivnost djeteta, u bilo kojem svojstvu, uključujući roditelje, prijatelje, rodbinu, susjede, poznanike, odgojno obrazovne i zdravstvene djelatnike, trenere i učitelje u izvannastavnim aktivnostima, djelatnike Czss te Policije, ali se ne ograničavajući samo na njih, zabranjuje se bilo kakva namjerna aktivnost koja ometa odnos između djeteta i roditelja s kojim dijete ne živi i svaki izostanak aktivnosti koji negativno djeluje na bilo koji aspekt provođenja sudske odluke. U slučaju kršenja zapriječene su kazne: I. put…………………………….; II. put………………………………; III. put………………………………….
4.2 Ako roditelj, koji i nakon što je tri puta kažnjen, i dalje krši ovu sudsku odluku, dijete će se na zajednički život dodijeliti drugom roditelju
5.1 Lažne prijave za nasilje i neutemeljen boravak u sigurnoj kući Mandatna kazna u iznosu od ………………………… + troškovi za dolazak policije prema izračunu policije…………………………..+ stvarni troškovi prema izračunu Sigurne kuće, ukupno ………….+odšteta roditelju zbog narušenog ugleda i zato što kroz to vrijeme nije mogao provoditi vrijeme s djecom………………….

Prilog 2: Prijedlog Izračuna potreba djeteta i iznosa doprinosa za uzdržavanje djeteta unutar sudske odluke

1. naknada za vrtić/školski obrok podijeljeno s dva: mjesečno……………. godišnje………………….
2. večera i prehrana x broj radnih dana od cca 22 radna dana: mjesečno……………. godišnje………………….
3. prehrana vikendom x broj vikenda: mjesečno……………. godišnje………………….
4. odjeća i obuća: mjesečno……………. godišnje………………….
5. igračke, kino, kazalište: mjesečno……………. godišnje………………….
6. izvanvrtićke/izvanškolske aktivnosti aktivnosti (strani jezik, sport): mjesečno……………. godišnje………………….
7. higijena i druge potrebe: mjesečno……………. godišnje………………….
8. posebne potrebe (ako se radi o djetetu s posebnim potrebama
9. Međuzbroj /1+2+3+4+5+6+7+8/:…………………………….
10. % vremena koje dijete provodi s majkom godišnje:…………………………..
11. % vremena koje dijete provodi s ocem godišnje:…………………………….
12. razlika postotka vremena izražena u novcu /9-(10-11)/:……………………..
13. troškovi prijevoza roditelja i djeteta ako ih snosi samo jedan roditelj: mjesečno……………. godišnje………………….
14. iznos za plaćanje /12-13/:………………………………..
15. poslodavac je ovaj iznos dužan uplaćivati do svakog 15. u mjesecu na račun:……………………………………
16. ako bi ……………………….……… napustio tvrtku/ustanovu, isti je dužan presliku ovoga rješenja predati novom poslodavcu
17. u slučaju neplaćanja doprinosa zbog neizvještavanja poslodavca, zapriječene su kazne 1. put…………………………….. 2. put…………………………. 3. put…………………………………..
18. u slučaju ostanka bez posla, …………………………. je dužan o tome odmah izvijestiti Czss te sudjelovati u javnim radovima prema odluci Czss
19. ako …………….……………………. odbije raditi na javnim radovima, Czss je o tome dužan odmah izvijestiti ovaj Sud koji će propisati kaznu: 1. put…………………… 2. put………………………… 3. put………………………………
20. novac će se uplaćivati na račun posebno otvoren za dijete, na koji je/su opunomoćen/i …………………………………………………………………………………………… Rn br.:………………………………………..

• Pravobraniteljica za djecu, gđa Mila Jelavić,
• Savjetnica Pučkog pravobranitelja, gđa Nikica Franić,
• Članica Savjetodavnog vijeća Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i sudaca za djecu i mladež, profesorica Pravnog fakulteta u Zagrebu, Prof. dr sc. Marina Ajduković,
• Psihijatar Poliklinike za djecu Grada Zagreba, Dr Domagoj Štimac, sa subspecijalizacijom iz dječje psihijatrije,
• Predsjednica Udruge socijalnih pedagoga, Tina Peraica, prof.
• Predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo, Oliver Čanić.

Nazočna je od Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti bila gospođa Jasminka Brstilo, od Koordinacije Udruga za djecu gospođa Goranka Hitrec, od Ureda Pravobraniteljice za djecu,  psihologinja Davorka Osmak Franjić te još 44 osobe u publici.

Zaključci

Sažetak:

Svi uvodničari su se uvodničari složili sa konstatacijom da u slučajevima konfliktnog razvoda i sukoba unutar prekida obiteljske zajednice vrlo malo govori o primjerima dobre prakse.

Predstavnici institucija (pravobraniteljstva, pravnici, stručnjaci mentalnog zdravlja i socijalni pedagozi) su suglasni da postoje ozbiljni problemi u slučajevima u kojima postoji visoka razina sukoba među roditeljima i nespremnost za postizanje dogovora u pogledu djeteta. U tim se situacijama očekuje učinkovito i kontretno postupanje nadležnih institucija s ciljem postizanja bolje zaštite dobrobiti i prava djeteta, međutim, ono često nije zadovoljavajuće. Na okruglom su stolu iznijeti i neki konkretni prijedlozi za poboljšanje položaja djece u situacijama visokokonfliktnog razvoda roditelja.

1. Zato prvenstveno predlažu da roditelji postanu aktivniji u svojoj roditeljskoj ulozi tijekom i nakon raspada obiteljske zajednice, odnosno, da u tim slučajevima ‘postanu ’suglasni, suradni i odgovorni roditelji’. Iz navedenog je jasno da se to ne postiže u slučajevima konfliktnih prekida obiteljske zajednice, u kojima roditelji (ili jedan od njih) kontinuirano i svjesno ne komuniciraju i ne surađuju u odgoju i skrbi o zajedničkom djetetu/djeci, a primarne su žrtve takvih postupaka upravo djeca. Ideja dobrih praksi rada insitucija jest štititi prava djeteta. Nakon raspada obiteljske zajednice, djetetu se mora osigurati ostvarivanje prava na maksimalno vrijeme sa svakim od roditelja i na skrb, brigu i ljubav oba roditelja.

2. Nadalje, potrebno je žurno podizanje razine javne svijesti u smislu destigmatizacije razvoda, razvedenih roditelja, a posebice djece razvedenih roditelja, te u smislu destigmatizacije svih koji u tim slučajevima potraže profesionalnu psihološku pomoć.

3. S obzirom na to da je vrijeme razvoda i neposredno nakon razvoda vrlo stresno za djecu i roditelje, potrebno je pružiti podršku svim članovima obitelji, a roditeljima pomoći da postanu svjesni što sukob čini djeci – kad to sasvim shvate, veliki broj roditelja se uspije usredotočiti na dobrobit djeteta.

4. S obzirom na duljinu sudskih postupaka uvodničari predlažu privremene mjere kao dobru praksu, ali uz napomenu da su i privremene mjere, kao i svi ostali pravno-sudski postupci vezani uz dijete, žurni postupci, ali se žurno ne postupa.

U vezi s time, potrebna je promjena Obiteljskog i drugih zakona u smislu jasnog definiranja standarda, hodograma i pravila postupanja u navedenim slučajevima, zatim nadzora nad radom svih djelatnika sustava uključenih u postupak (djelatnici CZSS-a, suci  – valjalo bi popraviti instrumente kontrole dugotrajnosti rješavanja i kroz bolju kontrolu sudske uprave, stručnjaci mentalnog zdravlja, policijski djelatnici, djelatnici iz zdravstva i obrazovanja…), te brzih i učinkovitih sankcija nad neodgovornim i neprofesionalnim postupanjem.

5. Prema svim uvodničarima, neophodne su i djelotvorne posljedice/sankcije za roditelje koji onemogućavaju provođenje vremena i ostvarivanje roditeljske skrbi drugom roditelju, a koje bi bile Zakonom jasno regulirane i u praksi dosljedno primjenjivane. Takve sankcije ne smiju biti rodno selektivne, ni spolno diskriminirajuće. U svim postupcima vezanima uz dijete i konfliktne prekide obiteljske zajednice potrebno je, osim u skladu s ostalim pozitivnim propisima RH, postupati u skladu sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije, bez predrasuda o rodnim razlikama u roditeljskim ulogama.

6. Zajednički je stav zauzet i po pitanju terminologije koja se još uvijek upotrebljava u sudskoj praksi u RH i standardna je terminologija državnih institucija uključenih u postupke, a to je naziv ’susreti i druženja’, ili ‘kontakti’, čime se imenuje vrijeme koje dijete provodi s roditeljem s kojim ne živi. Prema stručnjacima mentalnog zdravlja, to je potpuno neadekvatan naziv za roditeljsku skrb, brigu i ljubav, stoga je prihvatljiviji termin ‘roditeljsko vrijeme‘.

Zaključno, zaštita prava djeteta na oba roditelja obveza je oba roditelja, te svih djelatnika institucija sustava, a zakoni i praksa institucija sustava moraju žurno naći način postizanja pozitivnih rezultata i učinkovitog i brzog sankcioniranja svih koji takve rezultate spriječavaju, bilo da su to roditelji ili djelatnici sustava.

-         13-13:05 Pozdrav i uvod

-         13:10-14:15 Uvodničari:

-         First Secretary of the Embassy Mrs. Therese Aalberg,

-         Pravobraniteljica za djecu, gđa Mila Jelavić,

-         Savjetnica Pučkog pravobranitelja, gđa Nikica Franić,

-         Prof. dr sc. Marina Ajduković, članica Savjetodavnog vijeća Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i sudaca za djecu i mladež, profesorica Pravnog fakulteta u Zagrebu

-         Psihijatar Poliklinike za djecu Grada Zagreba, Dr Domagoj Štimac, sa subspecijalizacijom iz dječje psihijatrije,

-         Predsjednica Udruge socijalnih pedagoga, Tina Peraica, prof.

- 14:15 – 15:30 Diskusija i zaključci

Konsekutivno prevođenje, po potrebi, Prof. dr sc. Tanja Bukovčan

Moderator: Asenka Kramer, prof.

Pitanja će nazočni postavljati u pisanom obliku, kako se ne bi ponavljala.

Bila bi nam osobita čast ako biste svojom nazočnošću i prijedlozima mogućih rješenja pridonijeli kvaliteti ovog okruglog stola.

Rationale

11. ožujka 2011. smo održali Tribinu – Okrugli stol na kojem je iznesena problematika s kojom se u zaštiti prava djeteta na obitelj susreću institucije uključene u zaštitu prava djeteta. Zaključak je bio da stanje prava djeteta na cjelokupnu obitelj nakon prekida obiteljske zajednice u RH nije dovoljno zaštićeno te se predlaže osnivanje međuresornog tijela koje bi koordiniralo i pratilo rad institucija u ovom osjetljivom području. Nakon Okruglog stola, uputili smo zamolbe za sastanak svim relevantnim institucijama, no bez rezultata. Tek je na sastanku kod Predsjednika Ive Josipovića koji je održan 05.10.2011., dogovoreno da će Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi oformiti predloženo međuresorno tijelo te da će žurno pristupiti izradi Protokola o zaštiti prava djeteta tijekom i nakon prekida obiteljske zajednice te u slučaju konfliktnog razvoda i 11. listopada 2011. je održan preliminarni sastanak u Ministarstvu.

Idealna je situacija kad nema sukoba roditelja i kad su se roditelji pri prekidu obiteljske zajednice u stanju dogovarati u najboljem interesu djeteta te kad se u takvim slučajevima od institucija i ne traži nikakva intervencija već samo službena potvrda postojećeg pozitivnog stanja. Nažalost, broj takvih slučajeva manji je od onih gdje dolazi do kršenja prava djeteta na obitelj kad je djelovanje institucija prijeko potrebno.

Kad se roditelji nisu u stanju dogovarati, djelovanje institucija obveza je svih uključenih djelatnika. Broj slučajeva kršenja prava djeteta na cjelokupnu obitelj prijavljenih institucijama (centri, policija, sud, DO), iako je znatan, samo je vrh ledenog brijega. Mnogi roditelji koji ne žive s djetetom i ne uspijevaju čak ni stupiti u kontakt s djetetom nakon nekog vremena odustaju, smatrajući svako nastojanje beznadnim, prihvaćajući stanje nesudjelovanja u životu svojeg djeteta, iako je za kvalitetno odrastanje djeteta opsežno vrijeme s oba roditelja i stalna dostupnost oba roditelja uvjet zdravog odrastanja. Nažalost, naputke da trebaju odustati, na manje ili više otvoreni način, često dobijaju i od djelatnika svih uključenih strana, pa i od svojih pravnih zastupnika.

Davanje važnosti djetetu, kontrola gotovo neograničene moći nad djetetom koju ima roditelj s kojim dijete živi, podrška i osnaživanje roditelja s kojim dijete ne živi za brigu o djetetu i opsežno provođenje vremena svakog od roditelja s djetetom usprkos prekidu obiteljske zajednice, borba s predrasudama i uklanjanje diskriminacije, ujednačavanje pozitivne prakse centara za socijalnu skrb, stručnjaka mentalnog zdravlja i sudske prakse svakako bi pomogli u rješavanju značajnog problema našeg društva.

Okrugli stol pruža priliku za kvalitetnu razmjenu primjera dobre prakse, gdje su institucije sustava uspjele sačuvati djetetu cjelokupnu obitelj usprkos manjeg ili većeg sukoba roditelja, bit će dragocjeni doprinos dobrobiti djece u RH i boljem uvidu stručnjaka i javnosti u optimističnija rješenja od onih kojima svakodnevno svjedočimo. Okrugli stol organizira se u sklopu programa ‘Razvedeno’ dijete, uz potporu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba.

Pozvali smo predstavnike:

Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti

Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi

Policijske akademije

Obiteljskog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu

Centre za socijalnu skrb Grada Zagreba i Obiteljski centar

Psihološku komoru

Hrvatsku udrugu socijalnih radnika

Koordinaciju udruga za djecu

Sve Saborske klubove

Sve Parlamentarne stranke

Dolazak su nam do danas, 19.11.2011. potvrdili:

Voditeljica Odsjeka za djecu Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, gđa Jasminka Brstilo,

Ravnateljica sigurne kuće Duga, gđa Željka Barić,

Predsjednica Koordinacije udruga za djecu, gđa Goranka Hitrec,

Predstavnica Hrvatskih laburista, gđa Tamara Reček

Zbog kvalitetnih izlaganja uvodničara i diskusije za koju smo sigurni da će biti fokusirana i na korist djece, dođite i Vi i iznošenjem primjera dobre prakse  pomozite ostvarenju plemenitog cilja:

ZAŠTITI PRAVA NAŠE DJECE NA NESLUŠANJE RUŽNIH STVARI O RODITELJU I DRUGIM ČLANOVIMA OBITELJI, NA STALNU DOSTUPNOST I ŠIROKE KONTAKTE S OBA RODITELJA, NA SKRB ZA ZDRAVLJE I OBRAZOVANJE OBA RODITELJA, NA BOGATSTVO DVA DOMA, NA PRAVO DA MOGU VOLJETI OBA RODITELJA, NA LJUBAV SVIH TETAKA I TETA, STRINA I STRIČEVA, UJNI I UJAKA, SESTRIČINA I BRATIĆA I, NARAVNO, BAKA I DJEDOVA.

Ovo zlostavljanje ne provodi samo jedan ili oboje roditelja (gotovo uvijek onaj kojemu je dijete povjereno na zajednički život) već i brojni stručnjaci koji zanemaruju potrebe djeteta i pasivno ili aktivno podržavaju roditelja zlostavljača na razne otvorene ili prikrivene načine.

Ozbiljno sumnjamo da će se s ovom praksom prestati sve dok svi uključeni u postupak obiteljsko pravne zaštite djece ne preuzmu odgovornost za rad u interesu djeteta. To će se dogoditi kad praćenje ishoda mišljenja, preporuka i rješenja bude obveza svih službi te kad se sačine jasni kriteriji prema kojima će se donositi mišljenja, odluke i rješenja te propišu i budu provodile jasne i neizbježne sankcije za svako ponašanje na štetu djeteta, ili nepoduzimanje radnji za zaštitu djeteta, bez obzira je li zlostavljač roditelj, socijalni radnik, stručnjak mentalnog zdravlja ili sudac, učitelj ili liječnik.

To će se dogoditi kad nastane kritična masa građana zainteresiranih za dobrobit djece te zbog toga nastane i politička volja za rješenje gorućeg problema našeg društva.

Rješenje ne predviđa ni dio zimskih, ni ljetnih, ni proljetnih praznika. Ne predviđa ni doprinos za uzdržavanje djeteta. Kao i mnoga slična ovakva rješenja, ono je odokativno. Ali, to nije sve. Iako u  točki III rješenja piše da žalba protiv ove odluke ne zadržava provedbu odluke, to nije istina. Provedba odluke je zadržana tijekom gotovo dvije godine (dijete oca ne viđa tri godine zato što je toliko prošlo od početka postupka) koliko se ni ovakvi reducirani susreti djeteta s ocem ne održavaju. Naravno, nakon što tri godina nije vidjelo oca, dijete ga odbija vidjeti. Posljedice ovoga otrova razvoda najviše štete upravo djetetu. Jedini protuotrov razvoda bio bi da se dijete povjeri ocu na dalji zajednički život.

Da je dijete u vrijeme donošenja ovoga rješenja bilo kod oca te da ga otac nije predao majci, žurno bi reagirali svi djelatnici sustava i prije pravomoćnosti bi protiv toga oca bila podignuta kaznena optužnica i zahtjev za lišenje oca prava roditeljske skrbi. Favoriziranje jednoga roditelja na račun djeteta je nedopustivo, usprkos tomu što se takva praksa svakodnevno stvara i podržava – sudska praksa ne smije se stvarati temeljeno na postupanju koje nije u skladu sa zakonom i temeljeno na diskriminatornom postupanju na štetu djece.

No, nije ovdje samo stranka odgovorna za nepoštovanje sudske odluke iz 2009. Sve institucije sustava, uključujući i suca koji je napisao rješenje naš br. 21, a nije u njega ugradio mehanizme koji će osigurati da se ono poštuje, trebaju snositi odgovornost. To će biti početak napretka.

Izvjesnu nadu daje rješenje naš broj 022, http://www.scribd.com/doc/63906987 gdje se, čini se, sudac ne šali i svojim rješenjem određuje kažnjavanje stranke koja ne poštuje sudsku odluku, što će, nadamo se, pomoći nerazumnom roditelju da se urazumi. Vjerujemo da će ovo rješenje pomoći roditeljima koji su u sličnoj situaciji u odlučivanju kako zaštiti pravo djeteta i vjerujemo da je ovo daleko bolje rješenje nego što bi to bila ovrha djeteta gdje se dijete izlaže nepotrebnom stresu.

Komentari ostalih rješenja slijede – čim ih uspijemo anonimizirati.

Sljedeće Rješenje Općinskog suda, http://www.scribd.com/doc/62894465 prije godinu dana, kad je djevojčici dvije godine, određuje nešto šire, no ipak neobjašnjivo oskudno vrijeme (ukupno 50 sati, ili 7%) djeteta s ocem, no ovaj put u kući u kojoj otac živi. No ti se susreti nisu nikad održali, zato što na žalbu protustranke, Županijski sud u svibnju 2011., donosi rješenje http://www.scribd.com/doc/62897379 kojim ukida navedeno Rješenje Općinskog suda. Susreti djevojčice, sad stare oko tri godine, i dalje se odvijaju manje od vremena određenog prvim sudskim rješenjem kad je dijete bilo staro 6 mjeseci.  Otac posjeduje nalaze koji ukazuju na to da su sve smetnje djeteta otklonjene i da su sve funkcije djeteta u skladu s dobi.

Sudsko rješenje http://www.scribd.com/doc/62894025 rješava pitanje doprinosa za uzdržavanje, a doneseno je kad je djevojčica bila stara oko godinu dana. Ovo su primjeri loše prakse površnog sudovanja kad se radi o potrebi djeteta da ima oba roditelja i vrlo temeljitom sudovanju kad se radi o novcima. Sasvim je nejasno kakve su to potrebe djeteta s posebnim potrebama za vježbanjem koje košta preko tisuću kuna mjesečno, a koje HZZO ne bi pokrio ako je to vježbanje djetetu zaista potrebno. Mislimo da o ovome treba izvijestiti Ministra Milinovića i pitati zašto HZZO to ne pokriva, tim prije što je taj isti HZZO majci produljio porodiljni dopust zbog posebnih potreba djeteta. Provjerili smo – zdravstvena skrb u Zagrebu ima i bazene i fizijatre koji obavljaju fantastičan posao s djecom na uputnicu.

Sudsko rješenje naš br. 015 i 016.Rješenje Općinskog suda http://www.scribd.com/doc/63262854 primjer je dobre prakse suda koji je zapravo odredio da dijete ima neograničene kontakte s majkom s kojom ne živi, ali je za prateće institucije sustava, nažalost, neprecizno (ne treba zanemariti da su i precizna rješenja istima nejasna) . Nažalost, sud, kao ni dijete ni majka, ovdje nisu imali podršku institucija sustava, konkretno CZSS-a, koji je, kad je otac pod raznim izlikama izbjegavao omogućiti djetetu kontakte s majkom, umjesto da pozove roditelje na dogovor i izradu primjerenog Plana roditeljstva, ili u slučaju ogluhe, protiv roditelja koji spriječava izvršenje sudske odluke prema zakonu podnese kaznenu prijavu prema čl. 215. st. 1, majci savjetovao da od suda traži definiranje vremena, na što je sud vrijeme nerimjereno ograničio rješenjem http://www.scribd.com/doc/63262911. Ovo je rješenje primjer dobre sudske prakse u segmentu da određuje polovicu svih školskih praznika. Istodobno je i primjer loše sudske prakse raspodjele  vremena od 12% s roditeljem s kojim dijete ne živi za što ne možemo iznaći razumno obrazloženje. Zašto ne 50% kad već nije s djetetom ni jedan vikend, što bi omogućilo ravnopravno sudjelovanje roditelja u životu djeteta i ukinulo i potrebu doprinosa za uzdržavanje te time moguće i umanjilo prostor za sukob roditelja. Osim toga, u času kad majka radi vikendom, određuje se da nema pravo biti s djetetom za vikend, bez ikakve mogućnosti izmjene, osim novog sudovanja, ukoliko se majci radno vrijeme izmijeni kako bi mogla s djetetom provoditi i slobodno vrijeme. Nema važnosti to što su roditelji tražili ili htjeli te hoće li se roditelji žaliti – sud mora cijeniti stvarni najbolji interes djeteta, a sva suvremena znanstvena literatura navodi da je opsežno vrijeme sa svakim od roditelja u najboljem interesu djeteta.

Sudsko rješenje naš br. 017 i 018. Rješenje Prekršajnog suda http://www.scribd.com/doc/63262988 pokazuje kako se Sud i Policija odnose prema novcima poreznih obveznika, tj. proračunskih sredstava. Za neutemeljene prijave troškove mora snositi onaj tko je, živjeći na proračunskim sredstvima prijavu podnio – u ovom slučaju MUP RH koji iz istih tih proračunskih sredstava, ima resurse za procjenu utemeljenosti prijave. Ovako se, iz proračunskih sredstava, dva puta plaća ista usluga – jednom MUP-u za lošu procjenu (loše obavljen posao se uglavnom nigdje u sektoru poreznik obveznika ne može naplatiti) i jednom za ispravak loše procjene koju je obavio sud.

Rješenje Prekršajnog suda http://www.scribd.com/doc/63263224 tipičan je primjer rodne diskriminacije, gdje se za nasilje žena ne kažnjava, iako je iz obrazloženja jasno da ga je počinila. Na ovaj način sud šalje neprimjerenu poruku da da, iako smo pred zakonom svi jednaki, neki su jednakiji i zapravo potiče nasilje, čime potiče i broj prijava, što nam nikako nije jasno s obzirom na opterećenost sudova kojima opravdavaju dugotrajnost postupaka.

Sudsko rješenje naš br. 019. Rješenje Kaznenog suda za mladež http://www.scribd.com/doc/63308712 Postupak je započet optužnicom ODO. Izražavamo poštovanje prema sucu – komentar lošeg rada ODO je očit iz obrazloženja presude.

Sudsko rješenje naš br. 020. http://www.scribd.com/doc/63262812 primjer je posebno loše sudske prakse. Iz obrazloženja presude je jasno da se susreti nisu održavali zato što ih je ‘majka bojkotirala’, no, iako je to bilo kršenje pravomoćnog sudskog rješenja, sud nije majku prijavio za to kazneno djelo, već je smanjio opseg kontakata djeteta s ocem na 8 sati mjesečno, što je 1,1% vremena. Iako sud navodi mnoge članke Konvencije o pravima djeteta, ničim u rješenju i obrazloženju na pokazuje da ih poštuje. Ovdje postoji očita podrška ne samo protuzakonitom ponašanju majke, već i nadležnog CZSS, koji nije poduzeo sve u svojoj nadležnosti kako bi pridonio ostvarivanju prava djeteta, a upravo je zadaća ovih institucija sustava da skrbe o najboljem interesu djeteta.  Također, sud, iako je naložio i dobio nalaz vještaka, nije odbacio dokaze drugih stručnjaka sumnjive stručne povijesti čija se mišljenja također navode, a sud ih nije procijenio, ni odbacio. I nalaz samog vještaka bi trebalo ocjenjivati u odnosu na utemeljenost prijedloga ovako oskudnih susreta. Na kojim se znanstvenim radovima temelji mišljenje da je za dijete s posebnim potrebama može s ocem viđati samo osam sati mjesečno? Kako je to korisno za dijete? Kako to da dijete može u vrtiću biti 60 sati mjesečno, dok s ocem može biti osam, a s bakom po ocu četiri sata mjesečno? Kako se to dijete staro četiri godine odbija odvojiti od majke kad treba biti s ocem a na vrtić se prilagodilo unutar mjesec dana? Na sva je ova pitanja sud trebao tražiti odgovore kako bi donio odluku u najboljem interesu djeteta.

Iako nema ograničenja roditeljskih kompetencija, otac dijete ne viđa po ovom sudskom rješenju.

Sudsko rješenje Općinskog suda, naš br. 002 http://www.scribd.com/doc/62751491 navodi da će dječaci živjeti s majkom zbog stabilnosti okoline, međutim je u tu okolinu majka djecu preselila kad se odlučila razvesti, pa izgleda da to djeci nije posebno naškodilo. Zanimljivo je kako sud navodi incident kad je jedan od dječaka plakao i nije htio ići majci,  te  se to ponašanje djeteta tumači kao loše očinstvo, ali se to nije ponovilo.  I zanimljivo je da će proljetne praznike roditelji dijeliti tek kad dječaci krenu u školu, ali ne i dok su u predškolskoj dobi, čemu nikako ne uspijevamo uvidjeti svrhu. Ovo je primjer presude gdje je stranka u postupku sutkinja suda u istom mjestu. Presuda je dobar primjer jasno napisane presude, ali je loš primjer raspodjele vremena (premalo, 24% u cijeloj godini, ali samo 14% tijekom školske godine s roditeljem s kojim ne žive, a očigledno razmjerno ni malo vremena kad bi roditelj bio zaista uključen u aktivnosti djeteta – sve su vikendi i praznici) i loš primjer raspodjele odgovornosti roditelja za odnos djece s roditeljem s kojim ne žive. Bilo bi u redu da po dijete, zbog udaljenosti, uvijek dolazi onaj roditelj kojemu dijete ide – djeca bi imala bolji osjećaj jer ih nakon vožnje od nekoliko sati ni jedan roditelj ne bi ostavljao, a i roditelj koji trpi velike troškove zbog toga, ne bi bio viktimiziran. Osim toga, pitamo se: Zašto roditelj s kojim djeca ne žive ne može djecu preuzeti već u srijedu ili četvrtak, kad djeca još ne idu u školu? Zašto djeca s tim roditeljem nemaju tri vikenda mjesečno? Što je s petim vikendom u mjesecu (u 2011.  siječanj, svibanj, srpanj i listopad imaju po pet vikenda)?

Troškove putovanja i kontakata min. 2000 Kn mjesečno presuda ignorira te taj trošak ostaje na tuženom dakle ocu ako želi viđati djecu . Sud je procjenio ukupne potrebe djece u dobi 5 i 4. god na 5000 Kn dakle ukupno 10000 Kn za 2 djece. Čl.233 Obz je primjenjen na način kao da otac ne kontaktira s djecom iako je u predmetu vidljivo da redovito kontaktira, ali mu je određeno da plaća 5000 Kn mjesečno, a kao protuvrijednost od preostalih 5000 Kn se priznaje rad, njega i skrb koju čini majka oko djece. Sad ćemo malo tu računicu prema Čl. 233 koji suci različito tumače, razraditi kako bismo pokazali sav apsurd ovakve presude. Slična se analiza može primijeniti i u drugim presudama koje se pozivaju na ovaj članak, pa ga u rješenjima koja slijede nećemo komentirati, a evo kako je to u ovom slučaju: Kad se ukupni iznos od 60.000Kn godišnje obveze doprinosa za uzdržavanje djece podijeli na 9 mjeseci koliko su zapravo djeca s majkom, onda je doprinos oca za svaki taj mjesec oko 6.660 Kn, plus oko 2.500  Kn mjesečno troškova prijevoza, što je 9.160 Kn mjesečno kroz 9 mjeseci godišnje, tj. ukupno 82.440 Kn godišnje. Otac kroz tri mjeseca koliko su djeca s njim pridonosi i rad i brigu i novčana sredstva, što bi, po ovakvoj procjeni suda, bilo još 30.000 Kn, što onda oca tereti s 112.440 Kn godišnje. Kroz sve to vrijeme majka pridonosi s 9 mjeseci x protuvrijednost od 5.000 kn, pa je to 45.000Kn.

U konačnici, ovakva je presuda štetna upravo za djecu, jer je u većini slučajeva roditelj koji je izložen ovakvom financijskom opterećenju prisiljen odustati od kontakata, što je štetno za djecu. Da se vodi računa o djeci bio bi red u skladu s troškovima oko ostvarivanja kontakata umanjiti doprinos za uzdržavanje, koji u ovom primjeru od 5000 Kn nadmašuje realne potrebe djece što, zanimljivo, priznaje i sam sud koji je do datuma presuđenja uvažio doprinos od 3000 Kn. Djeca u toj dobi su izašla iz pelena, pa su se njihove potrebe umanjile, no sud navodi da su se povećale da bi opravdao ovo drastično povećanje sa 3000 na 5000 Kn, ali ne navodi kako.

Sljedeća su dva sudska rješenja naš br. 003 i 004, povezana – jedno je rješenje Općinskog http://www.scribd.com/doc/62752864 i, a jedno Županijskog http://www.scribd.com/doc/62753343 suda. Nema razloga za ograničavanje vremena koje bi dječak provodio s ocem (smanjene roditeljske sposobnosti, alkoholizam i sl.). Dječak oca viđa dva puta tjedno poslije podne i svakog drugog vikenda od subote ujutro do nedjelje pod večer, nakod dugog perioda kad ga je viđao samo dva puta tjedno poslije podne. Ovo je dobar primjer jasnog rješenja i loš primjer raspodjele vremena – roditelji žive u blizini i nema nikakvog razloga niti je u najboljem interesu djeteta da dječak predškolske dobi provodi s ocem ukupno 10% vremena mjesečno, osim neznanja suca što je zaista najbolji interes djeteta. Prijedlog ’stručnjaka’ je dokaz kao i svaki drugi i sudac je dužan procijeniti njegovu valjanost i utemeljenost. Zašto majka ne dolazi po dijete kad ga preuzima, jednako kako otac ide po dijete kad ga on preuzima? Posebna je zanimljivost rješenja 004 detaljnost potrebnih uplata, koje su naknadno nastale kao razlika, jer je kroz cijeli period otac uplaćivao doprinos za uzdržavanje djeteta prema prethodnom rješenju toga istoga suda. Ovako detaljno nikad još nismo vidjeli da se definira djetetovo pravo na obitelj, odnosno na oba roditelja. Čak je i uspješnost tužitelja i tuženika u sporu izračunata u postocima, ali ocu nije priznata kupnja odjeće zato što se za tu kupnju nije dogovorio s majkom.  Istodobno se zahtjev oca za povećanjem vremena koje bi dijete s njim provodilo odbija bez ikakve utemeljenosti jer je prošlo ‘tek sedam mjeseci od odluke kojom su povećani kontakti.’ Ne znamo koji je znanstveni ili stručni rad utvrdio da je sedam mjeseci premalo vremena, i kako je za pet-godišnje dijete štetno da koji dan više provede s ocem ‘izvan sigurnosti doma gdje živi s majkom’. Djeca te dobi idu s vrtićem na zimovanja i ljetovanja, najnormalnije. Također, potpuno je, s obzirom na činjenicu da je otac zaposlen u državi sa preko 300.000 nezaposlenih, što je samo po sebi uspjeh, osim toga je državni službenik pa mu nisu dostupni svi načini zarade, komentar sudaca sudskog vijeća Županijskog suda nerealan i zlonamjeran: ‘Stoga nije osnovan navod u žalbi tuženika da je dosuđeni iznos previsoko utvrđen (28% od ukupnih mjesečnih prihoda), budući da je tuženik radno sposoban, a iz spisa ne proizlazi da bi imao neke zdravstvene tegobe koje bi ga onemogućavale u nalaženju dodatnog izvora prihoda…’ (str. 3 rješenja Županijskog suda, pasus 1) Ovo je dobar primjer jasnog rješenja i loš primjer nedostatka uvida u materijalne prilike čovjeka koji živi od skromne plaće, koji je istodobno i podstanar te istog takvog nedostatka uvida u stvarne prilike u Hrvatskoj. Istodobno, ovo rješenje pokazuje potpuno nepoznavanje potreba djeteta da ima oba roditelja u što većem obimu i da ga ni jedan roditelj nikad ne ostavlja.

Sudsko rješenje Općinskog suda, naš br. 005, http://www.scribd.com/doc/62753756 propisuje prvo doprinos za uzdržavanje, sasvim jasno. Zatim određuje susrete dječaka s ocem ’svake subote od 10 sati na način da ga otac preuzima i vraća ispred glavnog ulaza u trgovački centar X. te svake srijede od 15.30 do 19.00 sati…’ Ovo sa srijedom nam je jasno, no subota je misterij. Otac nema ograničenja roditeljskih sposobnosti. Istina, rješenje navodi da je sud odredio minimalne kontakte te da se ‘isti mogu i moraju’ češće održavati, prema dogovoru roditelja, dok je istodobno jasno i to da su roditelji i išli na sud upravo zato što imaju poteškoća u dogovaranju. Pa se susreti održavaju puno manje od rješenja.  Za ostale zanimljivosti, pročitajte rješenje. Ovo je dobar primjer kako se loše i nejasno može napisati sudsko rješenje koje postaje temelj dodatnog sukoba među roditeljima. Kakvo je to pravno i sudačko znanje koje nitko ne razumije? Postotak raspodjele vremena ne možemo izračunati jer se prema rješenju uopće ne može zaključiti koliko vremena dijete smije biti s roditeljem s kojim ne živi. S druge strane, svaki roditelj dolazi po dijete, i to je dobro.

Sudsko rješenje Upravnog suda naš br. 006 http://www.scribd.com/doc/62753986 rješava spor zbog kršenja prava stranke na pristup informacijama – spisu u CZSS.  Ovo je dobar primjer jasnog rješenja koje je napisano tako da štiti prava koja građanima garantira zakon.

Sudsko rješenje naš br. 008 i 007 bit će objavljeni po pravomoćnosti.

Sudska rješenja naš br. 009 i 010.  Rješenje Općinskog suda http://www.scribd.com/doc/62893260, predviđa susrete djevojčice s ocem tijekom zimskih i ljetnih praznika, ali proljetni praznici, koji u pravilu traju oko 10 dana, nisu spomenuti.  Rješenje ne spominje da je prijedlog oca (točka IV. rješenja) ovakve susrete predložio tek nakon što je doživio nasilje u nazočnosti djeteta, a od strane člana majčine obitelji, što je sudu i dokumentirao, međutim je sud propustio razmotriti te dokaze. Prije toga je otac predlagao da dijete živi s njim, a s majkom održava široke kontakte, s tim da bi majka dolazila po dijete, ali bi i otac dolazio po dijete kad treba ići njemu. Raspravni sudac nije saslušao stranke i nije zaključio glavnu raspravu, te nije cijenio da je majka prekršila dogovor zapisan na sudski zapisnik. Sudac žurno nakon gotovo tri godine od početka postupka donosi rješenje bez zaključene glavne rasprave, temeljem sudskih zapisnika s ročišta koja je suprotno zakonu vodila sudska savjetnica. U rješenju ne piše da je ovršno, ali se poziva na Ovršni zakon te da se radi ‘osiguranja nenovčanih tražbina može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja’, temeljem čega je kasnije i doneseno Rješenje o ovrsi.

Zanimljivo je da stručnjakinja, psihologinja CZSS predlaže da ‘je zbog procesa identifikacije djeteta s roditeljem istog spola, koja započinje između 5. i 6. godine, predloženo da dijete živi s majkom, a sa ocem održava redovite susrete i druženja. Dijete, nakon što je s ocem živjelo u kontinuitetu 18 mjeseci, viđa oca manje vremena od onoga koliko sudsko rješenje propisuje. Možda se to događa zbog pokušaja utjecaja na sud kreiranjem situacije reduciranih kontakata, budući da roditelj s kojim dijete živi vodi novi izvanparnični postupak u svom mjestu, kojim, uz podršku nadležnog CZSS koji smatra da su kontakti djeteta s roditeljem s kojim ne živi preopširno određeni, zahtijeva smanjenje obima kontakata.

Ni majka ni otac nemaju ograničenja roditeljskih kompetencija. Ovo je rješenje dobar primjer raspodjele vremena u cilju zaštite prava djeteta na oba roditelja (cca 33-34% s roditeljem s kojim ne živi). Nažalost je možda jasnoća rješenja upitna – zašto bi inače nadležni Centar za socijalnu skrb izrijekom smatrao rješenje nejasnim i podložnim različitim tumačenjima roditelja, tj. podržava tvrdnje majke da tijekom ljetnih praznika koji traju gotovo tri mjeseca, dijete s  roditeljem s kojim ne živi, osim 30 dana praznika, nakon što s njom provede još 30 dana praznika, preostali dio ljeta nema prava na susrete s ocem. Također je primjer loše prakse da rješenje ne navodi da roditelj koji preuzima dijete dolazi po dijete, čime je teret troškova od cca 2.500 kuna za gorivo i cestarinu, potpuno prevaljen na oca, a prvenstveno bi za dijete bilo dobro da ga uvijek preuzima roditelj kojemu ide.

Rješenje Županijskog suda http://www.scribd.com/doc/62893501 površno i neistinito navodi više nečinjenica, no, zbog ograničenog ćemo prostora navesti samo primjer: otac nije pozvan uplatiti predujam za vještačenje, što je u suprotnosti onomu što sudac navodi, a što je sudac vrlo lako mogao provjeriti uvidom u spis. Temeljem više takvih nečinjenica, može se izvući zaključak da sudac nije proučila spis već je iz nama neznanih razloga samo potvrdila rješenje prvostupanjskog suda, a upravo je zadatak suca drugostupanjskog suda da to temeljito učini radi procjene valjanosti prvostupanjskog rješenje na koje se stranka žali.