-         13-13:05 Pozdrav i uvod

-         13:10-14:15 Uvodničari:

-         First Secretary of the Embassy Mrs. Therese Aalberg,

-         Pravobraniteljica za djecu, gđa Mila Jelavić,

-         Savjetnica Pučkog pravobranitelja, gđa Nikica Franić,

-         Prof. dr sc. Marina Ajduković, članica Savjetodavnog vijeća Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i sudaca za djecu i mladež, profesorica Pravnog fakulteta u Zagrebu

-         Psihijatar Poliklinike za djecu Grada Zagreba, Dr Domagoj Štimac, sa subspecijalizacijom iz dječje psihijatrije,

-         Predsjednica Udruge socijalnih pedagoga, Tina Peraica, prof.

- 14:15 – 15:30 Diskusija i zaključci

Konsekutivno prevođenje, po potrebi, Prof. dr sc. Tanja Bukovčan

Moderator: Asenka Kramer, prof.

Pitanja će nazočni postavljati u pisanom obliku, kako se ne bi ponavljala.

Bila bi nam osobita čast ako biste svojom nazočnošću i prijedlozima mogućih rješenja pridonijeli kvaliteti ovog okruglog stola.

Rationale

11. ožujka 2011. smo održali Tribinu – Okrugli stol na kojem je iznesena problematika s kojom se u zaštiti prava djeteta na obitelj susreću institucije uključene u zaštitu prava djeteta. Zaključak je bio da stanje prava djeteta na cjelokupnu obitelj nakon prekida obiteljske zajednice u RH nije dovoljno zaštićeno te se predlaže osnivanje međuresornog tijela koje bi koordiniralo i pratilo rad institucija u ovom osjetljivom području. Nakon Okruglog stola, uputili smo zamolbe za sastanak svim relevantnim institucijama, no bez rezultata. Tek je na sastanku kod Predsjednika Ive Josipovića koji je održan 05.10.2011., dogovoreno da će Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi oformiti predloženo međuresorno tijelo te da će žurno pristupiti izradi Protokola o zaštiti prava djeteta tijekom i nakon prekida obiteljske zajednice te u slučaju konfliktnog razvoda i 11. listopada 2011. je održan preliminarni sastanak u Ministarstvu.

Idealna je situacija kad nema sukoba roditelja i kad su se roditelji pri prekidu obiteljske zajednice u stanju dogovarati u najboljem interesu djeteta te kad se u takvim slučajevima od institucija i ne traži nikakva intervencija već samo službena potvrda postojećeg pozitivnog stanja. Nažalost, broj takvih slučajeva manji je od onih gdje dolazi do kršenja prava djeteta na obitelj kad je djelovanje institucija prijeko potrebno.

Kad se roditelji nisu u stanju dogovarati, djelovanje institucija obveza je svih uključenih djelatnika. Broj slučajeva kršenja prava djeteta na cjelokupnu obitelj prijavljenih institucijama (centri, policija, sud, DO), iako je znatan, samo je vrh ledenog brijega. Mnogi roditelji koji ne žive s djetetom i ne uspijevaju čak ni stupiti u kontakt s djetetom nakon nekog vremena odustaju, smatrajući svako nastojanje beznadnim, prihvaćajući stanje nesudjelovanja u životu svojeg djeteta, iako je za kvalitetno odrastanje djeteta opsežno vrijeme s oba roditelja i stalna dostupnost oba roditelja uvjet zdravog odrastanja. Nažalost, naputke da trebaju odustati, na manje ili više otvoreni način, često dobijaju i od djelatnika svih uključenih strana, pa i od svojih pravnih zastupnika.

Davanje važnosti djetetu, kontrola gotovo neograničene moći nad djetetom koju ima roditelj s kojim dijete živi, podrška i osnaživanje roditelja s kojim dijete ne živi za brigu o djetetu i opsežno provođenje vremena svakog od roditelja s djetetom usprkos prekidu obiteljske zajednice, borba s predrasudama i uklanjanje diskriminacije, ujednačavanje pozitivne prakse centara za socijalnu skrb, stručnjaka mentalnog zdravlja i sudske prakse svakako bi pomogli u rješavanju značajnog problema našeg društva.

Okrugli stol pruža priliku za kvalitetnu razmjenu primjera dobre prakse, gdje su institucije sustava uspjele sačuvati djetetu cjelokupnu obitelj usprkos manjeg ili većeg sukoba roditelja, bit će dragocjeni doprinos dobrobiti djece u RH i boljem uvidu stručnjaka i javnosti u optimističnija rješenja od onih kojima svakodnevno svjedočimo. Okrugli stol organizira se u sklopu programa ‘Razvedeno’ dijete, uz potporu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba.

Pozvali smo predstavnike:

Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti

Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi

Policijske akademije

Obiteljskog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu

Centre za socijalnu skrb Grada Zagreba i Obiteljski centar

Psihološku komoru

Hrvatsku udrugu socijalnih radnika

Koordinaciju udruga za djecu

Sve Saborske klubove

Sve Parlamentarne stranke

Dolazak su nam do danas, 19.11.2011. potvrdili:

Voditeljica Odsjeka za djecu Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, gđa Jasminka Brstilo,

Ravnateljica sigurne kuće Duga, gđa Željka Barić,

Predsjednica Koordinacije udruga za djecu, gđa Goranka Hitrec,

Predstavnica Hrvatskih laburista, gđa Tamara Reček

Zbog kvalitetnih izlaganja uvodničara i diskusije za koju smo sigurni da će biti fokusirana i na korist djece, dođite i Vi i iznošenjem primjera dobre prakse  pomozite ostvarenju plemenitog cilja:

ZAŠTITI PRAVA NAŠE DJECE NA NESLUŠANJE RUŽNIH STVARI O RODITELJU I DRUGIM ČLANOVIMA OBITELJI, NA STALNU DOSTUPNOST I ŠIROKE KONTAKTE S OBA RODITELJA, NA SKRB ZA ZDRAVLJE I OBRAZOVANJE OBA RODITELJA, NA BOGATSTVO DVA DOMA, NA PRAVO DA MOGU VOLJETI OBA RODITELJA, NA LJUBAV SVIH TETAKA I TETA, STRINA I STRIČEVA, UJNI I UJAKA, SESTRIČINA I BRATIĆA I, NARAVNO, BAKA I DJEDOVA.

Ovo zlostavljanje ne provodi samo jedan ili oboje roditelja (gotovo uvijek onaj kojemu je dijete povjereno na zajednički život) već i brojni stručnjaci koji zanemaruju potrebe djeteta i pasivno ili aktivno podržavaju roditelja zlostavljača na razne otvorene ili prikrivene načine.

Ozbiljno sumnjamo da će se s ovom praksom prestati sve dok svi uključeni u postupak obiteljsko pravne zaštite djece ne preuzmu odgovornost za rad u interesu djeteta. To će se dogoditi kad praćenje ishoda mišljenja, preporuka i rješenja bude obveza svih službi te kad se sačine jasni kriteriji prema kojima će se donositi mišljenja, odluke i rješenja te propišu i budu provodile jasne i neizbježne sankcije za svako ponašanje na štetu djeteta, ili nepoduzimanje radnji za zaštitu djeteta, bez obzira je li zlostavljač roditelj, socijalni radnik, stručnjak mentalnog zdravlja ili sudac, učitelj ili liječnik.

To će se dogoditi kad nastane kritična masa građana zainteresiranih za dobrobit djece te zbog toga nastane i politička volja za rješenje gorućeg problema našeg društva.

Rješenje ne predviđa ni dio zimskih, ni ljetnih, ni proljetnih praznika. Ne predviđa ni doprinos za uzdržavanje djeteta. Kao i mnoga slična ovakva rješenja, ono je odokativno. Ali, to nije sve. Iako u  točki III rješenja piše da žalba protiv ove odluke ne zadržava provedbu odluke, to nije istina. Provedba odluke je zadržana tijekom gotovo dvije godine (dijete oca ne viđa tri godine zato što je toliko prošlo od početka postupka) koliko se ni ovakvi reducirani susreti djeteta s ocem ne održavaju. Naravno, nakon što tri godina nije vidjelo oca, dijete ga odbija vidjeti. Posljedice ovoga otrova razvoda najviše štete upravo djetetu. Jedini protuotrov razvoda bio bi da se dijete povjeri ocu na dalji zajednički život.

Da je dijete u vrijeme donošenja ovoga rješenja bilo kod oca te da ga otac nije predao majci, žurno bi reagirali svi djelatnici sustava i prije pravomoćnosti bi protiv toga oca bila podignuta kaznena optužnica i zahtjev za lišenje oca prava roditeljske skrbi. Favoriziranje jednoga roditelja na račun djeteta je nedopustivo, usprkos tomu što se takva praksa svakodnevno stvara i podržava – sudska praksa ne smije se stvarati temeljeno na postupanju koje nije u skladu sa zakonom i temeljeno na diskriminatornom postupanju na štetu djece.

No, nije ovdje samo stranka odgovorna za nepoštovanje sudske odluke iz 2009. Sve institucije sustava, uključujući i suca koji je napisao rješenje naš br. 21, a nije u njega ugradio mehanizme koji će osigurati da se ono poštuje, trebaju snositi odgovornost. To će biti početak napretka.

Izvjesnu nadu daje rješenje naš broj 022, http://www.scribd.com/doc/63906987 gdje se, čini se, sudac ne šali i svojim rješenjem određuje kažnjavanje stranke koja ne poštuje sudsku odluku, što će, nadamo se, pomoći nerazumnom roditelju da se urazumi. Vjerujemo da će ovo rješenje pomoći roditeljima koji su u sličnoj situaciji u odlučivanju kako zaštiti pravo djeteta i vjerujemo da je ovo daleko bolje rješenje nego što bi to bila ovrha djeteta gdje se dijete izlaže nepotrebnom stresu.

Komentari ostalih rješenja slijede – čim ih uspijemo anonimizirati.

Sljedeće Rješenje Općinskog suda, http://www.scribd.com/doc/62894465 prije godinu dana, kad je djevojčici dvije godine, određuje nešto šire, no ipak neobjašnjivo oskudno vrijeme (ukupno 50 sati, ili 7%) djeteta s ocem, no ovaj put u kući u kojoj otac živi. No ti se susreti nisu nikad održali, zato što na žalbu protustranke, Županijski sud u svibnju 2011., donosi rješenje http://www.scribd.com/doc/62897379 kojim ukida navedeno Rješenje Općinskog suda. Susreti djevojčice, sad stare oko tri godine, i dalje se odvijaju manje od vremena određenog prvim sudskim rješenjem kad je dijete bilo staro 6 mjeseci.  Otac posjeduje nalaze koji ukazuju na to da su sve smetnje djeteta otklonjene i da su sve funkcije djeteta u skladu s dobi.

Sudsko rješenje http://www.scribd.com/doc/62894025 rješava pitanje doprinosa za uzdržavanje, a doneseno je kad je djevojčica bila stara oko godinu dana. Ovo su primjeri loše prakse površnog sudovanja kad se radi o potrebi djeteta da ima oba roditelja i vrlo temeljitom sudovanju kad se radi o novcima. Sasvim je nejasno kakve su to potrebe djeteta s posebnim potrebama za vježbanjem koje košta preko tisuću kuna mjesečno, a koje HZZO ne bi pokrio ako je to vježbanje djetetu zaista potrebno. Mislimo da o ovome treba izvijestiti Ministra Milinovića i pitati zašto HZZO to ne pokriva, tim prije što je taj isti HZZO majci produljio porodiljni dopust zbog posebnih potreba djeteta. Provjerili smo – zdravstvena skrb u Zagrebu ima i bazene i fizijatre koji obavljaju fantastičan posao s djecom na uputnicu.

Sudsko rješenje naš br. 015 i 016.Rješenje Općinskog suda http://www.scribd.com/doc/63262854 primjer je dobre prakse suda koji je zapravo odredio da dijete ima neograničene kontakte s majkom s kojom ne živi, ali je za prateće institucije sustava, nažalost, neprecizno (ne treba zanemariti da su i precizna rješenja istima nejasna) . Nažalost, sud, kao ni dijete ni majka, ovdje nisu imali podršku institucija sustava, konkretno CZSS-a, koji je, kad je otac pod raznim izlikama izbjegavao omogućiti djetetu kontakte s majkom, umjesto da pozove roditelje na dogovor i izradu primjerenog Plana roditeljstva, ili u slučaju ogluhe, protiv roditelja koji spriječava izvršenje sudske odluke prema zakonu podnese kaznenu prijavu prema čl. 215. st. 1, majci savjetovao da od suda traži definiranje vremena, na što je sud vrijeme nerimjereno ograničio rješenjem http://www.scribd.com/doc/63262911. Ovo je rješenje primjer dobre sudske prakse u segmentu da određuje polovicu svih školskih praznika. Istodobno je i primjer loše sudske prakse raspodjele  vremena od 12% s roditeljem s kojim dijete ne živi za što ne možemo iznaći razumno obrazloženje. Zašto ne 50% kad već nije s djetetom ni jedan vikend, što bi omogućilo ravnopravno sudjelovanje roditelja u životu djeteta i ukinulo i potrebu doprinosa za uzdržavanje te time moguće i umanjilo prostor za sukob roditelja. Osim toga, u času kad majka radi vikendom, određuje se da nema pravo biti s djetetom za vikend, bez ikakve mogućnosti izmjene, osim novog sudovanja, ukoliko se majci radno vrijeme izmijeni kako bi mogla s djetetom provoditi i slobodno vrijeme. Nema važnosti to što su roditelji tražili ili htjeli te hoće li se roditelji žaliti – sud mora cijeniti stvarni najbolji interes djeteta, a sva suvremena znanstvena literatura navodi da je opsežno vrijeme sa svakim od roditelja u najboljem interesu djeteta.

Sudsko rješenje naš br. 017 i 018. Rješenje Prekršajnog suda http://www.scribd.com/doc/63262988 pokazuje kako se Sud i Policija odnose prema novcima poreznih obveznika, tj. proračunskih sredstava. Za neutemeljene prijave troškove mora snositi onaj tko je, živjeći na proračunskim sredstvima prijavu podnio – u ovom slučaju MUP RH koji iz istih tih proračunskih sredstava, ima resurse za procjenu utemeljenosti prijave. Ovako se, iz proračunskih sredstava, dva puta plaća ista usluga – jednom MUP-u za lošu procjenu (loše obavljen posao se uglavnom nigdje u sektoru poreznik obveznika ne može naplatiti) i jednom za ispravak loše procjene koju je obavio sud.

Rješenje Prekršajnog suda http://www.scribd.com/doc/63263224 tipičan je primjer rodne diskriminacije, gdje se za nasilje žena ne kažnjava, iako je iz obrazloženja jasno da ga je počinila. Na ovaj način sud šalje neprimjerenu poruku da da, iako smo pred zakonom svi jednaki, neki su jednakiji i zapravo potiče nasilje, čime potiče i broj prijava, što nam nikako nije jasno s obzirom na opterećenost sudova kojima opravdavaju dugotrajnost postupaka.

Sudsko rješenje naš br. 019. Rješenje Kaznenog suda za mladež http://www.scribd.com/doc/63308712 Postupak je započet optužnicom ODO. Izražavamo poštovanje prema sucu – komentar lošeg rada ODO je očit iz obrazloženja presude.

Sudsko rješenje naš br. 020. http://www.scribd.com/doc/63262812 primjer je posebno loše sudske prakse. Iz obrazloženja presude je jasno da se susreti nisu održavali zato što ih je ‘majka bojkotirala’, no, iako je to bilo kršenje pravomoćnog sudskog rješenja, sud nije majku prijavio za to kazneno djelo, već je smanjio opseg kontakata djeteta s ocem na 8 sati mjesečno, što je 1,1% vremena. Iako sud navodi mnoge članke Konvencije o pravima djeteta, ničim u rješenju i obrazloženju na pokazuje da ih poštuje. Ovdje postoji očita podrška ne samo protuzakonitom ponašanju majke, već i nadležnog CZSS, koji nije poduzeo sve u svojoj nadležnosti kako bi pridonio ostvarivanju prava djeteta, a upravo je zadaća ovih institucija sustava da skrbe o najboljem interesu djeteta.  Također, sud, iako je naložio i dobio nalaz vještaka, nije odbacio dokaze drugih stručnjaka sumnjive stručne povijesti čija se mišljenja također navode, a sud ih nije procijenio, ni odbacio. I nalaz samog vještaka bi trebalo ocjenjivati u odnosu na utemeljenost prijedloga ovako oskudnih susreta. Na kojim se znanstvenim radovima temelji mišljenje da je za dijete s posebnim potrebama može s ocem viđati samo osam sati mjesečno? Kako je to korisno za dijete? Kako to da dijete može u vrtiću biti 60 sati mjesečno, dok s ocem može biti osam, a s bakom po ocu četiri sata mjesečno? Kako se to dijete staro četiri godine odbija odvojiti od majke kad treba biti s ocem a na vrtić se prilagodilo unutar mjesec dana? Na sva je ova pitanja sud trebao tražiti odgovore kako bi donio odluku u najboljem interesu djeteta.

Iako nema ograničenja roditeljskih kompetencija, otac dijete ne viđa po ovom sudskom rješenju.

Sudsko rješenje Općinskog suda, naš br. 002 http://www.scribd.com/doc/62751491 navodi da će dječaci živjeti s majkom zbog stabilnosti okoline, međutim je u tu okolinu majka djecu preselila kad se odlučila razvesti, pa izgleda da to djeci nije posebno naškodilo. Zanimljivo je kako sud navodi incident kad je jedan od dječaka plakao i nije htio ići majci,  te  se to ponašanje djeteta tumači kao loše očinstvo, ali se to nije ponovilo.  I zanimljivo je da će proljetne praznike roditelji dijeliti tek kad dječaci krenu u školu, ali ne i dok su u predškolskoj dobi, čemu nikako ne uspijevamo uvidjeti svrhu. Ovo je primjer presude gdje je stranka u postupku sutkinja suda u istom mjestu. Presuda je dobar primjer jasno napisane presude, ali je loš primjer raspodjele vremena (premalo, 24% u cijeloj godini, ali samo 14% tijekom školske godine s roditeljem s kojim ne žive, a očigledno razmjerno ni malo vremena kad bi roditelj bio zaista uključen u aktivnosti djeteta – sve su vikendi i praznici) i loš primjer raspodjele odgovornosti roditelja za odnos djece s roditeljem s kojim ne žive. Bilo bi u redu da po dijete, zbog udaljenosti, uvijek dolazi onaj roditelj kojemu dijete ide – djeca bi imala bolji osjećaj jer ih nakon vožnje od nekoliko sati ni jedan roditelj ne bi ostavljao, a i roditelj koji trpi velike troškove zbog toga, ne bi bio viktimiziran. Osim toga, pitamo se: Zašto roditelj s kojim djeca ne žive ne može djecu preuzeti već u srijedu ili četvrtak, kad djeca još ne idu u školu? Zašto djeca s tim roditeljem nemaju tri vikenda mjesečno? Što je s petim vikendom u mjesecu (u 2011.  siječanj, svibanj, srpanj i listopad imaju po pet vikenda)?

Troškove putovanja i kontakata min. 2000 Kn mjesečno presuda ignorira te taj trošak ostaje na tuženom dakle ocu ako želi viđati djecu . Sud je procjenio ukupne potrebe djece u dobi 5 i 4. god na 5000 Kn dakle ukupno 10000 Kn za 2 djece. Čl.233 Obz je primjenjen na način kao da otac ne kontaktira s djecom iako je u predmetu vidljivo da redovito kontaktira, ali mu je određeno da plaća 5000 Kn mjesečno, a kao protuvrijednost od preostalih 5000 Kn se priznaje rad, njega i skrb koju čini majka oko djece. Sad ćemo malo tu računicu prema Čl. 233 koji suci različito tumače, razraditi kako bismo pokazali sav apsurd ovakve presude. Slična se analiza može primijeniti i u drugim presudama koje se pozivaju na ovaj članak, pa ga u rješenjima koja slijede nećemo komentirati, a evo kako je to u ovom slučaju: Kad se ukupni iznos od 60.000Kn godišnje obveze doprinosa za uzdržavanje djece podijeli na 9 mjeseci koliko su zapravo djeca s majkom, onda je doprinos oca za svaki taj mjesec oko 6.660 Kn, plus oko 2.500  Kn mjesečno troškova prijevoza, što je 9.160 Kn mjesečno kroz 9 mjeseci godišnje, tj. ukupno 82.440 Kn godišnje. Otac kroz tri mjeseca koliko su djeca s njim pridonosi i rad i brigu i novčana sredstva, što bi, po ovakvoj procjeni suda, bilo još 30.000 Kn, što onda oca tereti s 112.440 Kn godišnje. Kroz sve to vrijeme majka pridonosi s 9 mjeseci x protuvrijednost od 5.000 kn, pa je to 45.000Kn.

U konačnici, ovakva je presuda štetna upravo za djecu, jer je u većini slučajeva roditelj koji je izložen ovakvom financijskom opterećenju prisiljen odustati od kontakata, što je štetno za djecu. Da se vodi računa o djeci bio bi red u skladu s troškovima oko ostvarivanja kontakata umanjiti doprinos za uzdržavanje, koji u ovom primjeru od 5000 Kn nadmašuje realne potrebe djece što, zanimljivo, priznaje i sam sud koji je do datuma presuđenja uvažio doprinos od 3000 Kn. Djeca u toj dobi su izašla iz pelena, pa su se njihove potrebe umanjile, no sud navodi da su se povećale da bi opravdao ovo drastično povećanje sa 3000 na 5000 Kn, ali ne navodi kako.

Sljedeća su dva sudska rješenja naš br. 003 i 004, povezana – jedno je rješenje Općinskog http://www.scribd.com/doc/62752864 i, a jedno Županijskog http://www.scribd.com/doc/62753343 suda. Nema razloga za ograničavanje vremena koje bi dječak provodio s ocem (smanjene roditeljske sposobnosti, alkoholizam i sl.). Dječak oca viđa dva puta tjedno poslije podne i svakog drugog vikenda od subote ujutro do nedjelje pod večer, nakod dugog perioda kad ga je viđao samo dva puta tjedno poslije podne. Ovo je dobar primjer jasnog rješenja i loš primjer raspodjele vremena – roditelji žive u blizini i nema nikakvog razloga niti je u najboljem interesu djeteta da dječak predškolske dobi provodi s ocem ukupno 10% vremena mjesečno, osim neznanja suca što je zaista najbolji interes djeteta. Prijedlog ’stručnjaka’ je dokaz kao i svaki drugi i sudac je dužan procijeniti njegovu valjanost i utemeljenost. Zašto majka ne dolazi po dijete kad ga preuzima, jednako kako otac ide po dijete kad ga on preuzima? Posebna je zanimljivost rješenja 004 detaljnost potrebnih uplata, koje su naknadno nastale kao razlika, jer je kroz cijeli period otac uplaćivao doprinos za uzdržavanje djeteta prema prethodnom rješenju toga istoga suda. Ovako detaljno nikad još nismo vidjeli da se definira djetetovo pravo na obitelj, odnosno na oba roditelja. Čak je i uspješnost tužitelja i tuženika u sporu izračunata u postocima, ali ocu nije priznata kupnja odjeće zato što se za tu kupnju nije dogovorio s majkom.  Istodobno se zahtjev oca za povećanjem vremena koje bi dijete s njim provodilo odbija bez ikakve utemeljenosti jer je prošlo ‘tek sedam mjeseci od odluke kojom su povećani kontakti.’ Ne znamo koji je znanstveni ili stručni rad utvrdio da je sedam mjeseci premalo vremena, i kako je za pet-godišnje dijete štetno da koji dan više provede s ocem ‘izvan sigurnosti doma gdje živi s majkom’. Djeca te dobi idu s vrtićem na zimovanja i ljetovanja, najnormalnije. Također, potpuno je, s obzirom na činjenicu da je otac zaposlen u državi sa preko 300.000 nezaposlenih, što je samo po sebi uspjeh, osim toga je državni službenik pa mu nisu dostupni svi načini zarade, komentar sudaca sudskog vijeća Županijskog suda nerealan i zlonamjeran: ‘Stoga nije osnovan navod u žalbi tuženika da je dosuđeni iznos previsoko utvrđen (28% od ukupnih mjesečnih prihoda), budući da je tuženik radno sposoban, a iz spisa ne proizlazi da bi imao neke zdravstvene tegobe koje bi ga onemogućavale u nalaženju dodatnog izvora prihoda…’ (str. 3 rješenja Županijskog suda, pasus 1) Ovo je dobar primjer jasnog rješenja i loš primjer nedostatka uvida u materijalne prilike čovjeka koji živi od skromne plaće, koji je istodobno i podstanar te istog takvog nedostatka uvida u stvarne prilike u Hrvatskoj. Istodobno, ovo rješenje pokazuje potpuno nepoznavanje potreba djeteta da ima oba roditelja u što većem obimu i da ga ni jedan roditelj nikad ne ostavlja.

Sudsko rješenje Općinskog suda, naš br. 005, http://www.scribd.com/doc/62753756 propisuje prvo doprinos za uzdržavanje, sasvim jasno. Zatim određuje susrete dječaka s ocem ’svake subote od 10 sati na način da ga otac preuzima i vraća ispred glavnog ulaza u trgovački centar X. te svake srijede od 15.30 do 19.00 sati…’ Ovo sa srijedom nam je jasno, no subota je misterij. Otac nema ograničenja roditeljskih sposobnosti. Istina, rješenje navodi da je sud odredio minimalne kontakte te da se ‘isti mogu i moraju’ češće održavati, prema dogovoru roditelja, dok je istodobno jasno i to da su roditelji i išli na sud upravo zato što imaju poteškoća u dogovaranju. Pa se susreti održavaju puno manje od rješenja.  Za ostale zanimljivosti, pročitajte rješenje. Ovo je dobar primjer kako se loše i nejasno može napisati sudsko rješenje koje postaje temelj dodatnog sukoba među roditeljima. Kakvo je to pravno i sudačko znanje koje nitko ne razumije? Postotak raspodjele vremena ne možemo izračunati jer se prema rješenju uopće ne može zaključiti koliko vremena dijete smije biti s roditeljem s kojim ne živi. S druge strane, svaki roditelj dolazi po dijete, i to je dobro.

Sudsko rješenje Upravnog suda naš br. 006 http://www.scribd.com/doc/62753986 rješava spor zbog kršenja prava stranke na pristup informacijama – spisu u CZSS.  Ovo je dobar primjer jasnog rješenja koje je napisano tako da štiti prava koja građanima garantira zakon.

Sudsko rješenje naš br. 008 i 007 bit će objavljeni po pravomoćnosti.

Sudska rješenja naš br. 009 i 010.  Rješenje Općinskog suda http://www.scribd.com/doc/62893260, predviđa susrete djevojčice s ocem tijekom zimskih i ljetnih praznika, ali proljetni praznici, koji u pravilu traju oko 10 dana, nisu spomenuti.  Rješenje ne spominje da je prijedlog oca (točka IV. rješenja) ovakve susrete predložio tek nakon što je doživio nasilje u nazočnosti djeteta, a od strane člana majčine obitelji, što je sudu i dokumentirao, međutim je sud propustio razmotriti te dokaze. Prije toga je otac predlagao da dijete živi s njim, a s majkom održava široke kontakte, s tim da bi majka dolazila po dijete, ali bi i otac dolazio po dijete kad treba ići njemu. Raspravni sudac nije saslušao stranke i nije zaključio glavnu raspravu, te nije cijenio da je majka prekršila dogovor zapisan na sudski zapisnik. Sudac žurno nakon gotovo tri godine od početka postupka donosi rješenje bez zaključene glavne rasprave, temeljem sudskih zapisnika s ročišta koja je suprotno zakonu vodila sudska savjetnica. U rješenju ne piše da je ovršno, ali se poziva na Ovršni zakon te da se radi ‘osiguranja nenovčanih tražbina može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja’, temeljem čega je kasnije i doneseno Rješenje o ovrsi.

Zanimljivo je da stručnjakinja, psihologinja CZSS predlaže da ‘je zbog procesa identifikacije djeteta s roditeljem istog spola, koja započinje između 5. i 6. godine, predloženo da dijete živi s majkom, a sa ocem održava redovite susrete i druženja. Dijete, nakon što je s ocem živjelo u kontinuitetu 18 mjeseci, viđa oca manje vremena od onoga koliko sudsko rješenje propisuje. Možda se to događa zbog pokušaja utjecaja na sud kreiranjem situacije reduciranih kontakata, budući da roditelj s kojim dijete živi vodi novi izvanparnični postupak u svom mjestu, kojim, uz podršku nadležnog CZSS koji smatra da su kontakti djeteta s roditeljem s kojim ne živi preopširno određeni, zahtijeva smanjenje obima kontakata.

Ni majka ni otac nemaju ograničenja roditeljskih kompetencija. Ovo je rješenje dobar primjer raspodjele vremena u cilju zaštite prava djeteta na oba roditelja (cca 33-34% s roditeljem s kojim ne živi). Nažalost je možda jasnoća rješenja upitna – zašto bi inače nadležni Centar za socijalnu skrb izrijekom smatrao rješenje nejasnim i podložnim različitim tumačenjima roditelja, tj. podržava tvrdnje majke da tijekom ljetnih praznika koji traju gotovo tri mjeseca, dijete s  roditeljem s kojim ne živi, osim 30 dana praznika, nakon što s njom provede još 30 dana praznika, preostali dio ljeta nema prava na susrete s ocem. Također je primjer loše prakse da rješenje ne navodi da roditelj koji preuzima dijete dolazi po dijete, čime je teret troškova od cca 2.500 kuna za gorivo i cestarinu, potpuno prevaljen na oca, a prvenstveno bi za dijete bilo dobro da ga uvijek preuzima roditelj kojemu ide.

Rješenje Županijskog suda http://www.scribd.com/doc/62893501 površno i neistinito navodi više nečinjenica, no, zbog ograničenog ćemo prostora navesti samo primjer: otac nije pozvan uplatiti predujam za vještačenje, što je u suprotnosti onomu što sudac navodi, a što je sudac vrlo lako mogao provjeriti uvidom u spis. Temeljem više takvih nečinjenica, može se izvući zaključak da sudac nije proučila spis već je iz nama neznanih razloga samo potvrdila rješenje prvostupanjskog suda, a upravo je zadatak suca drugostupanjskog suda da to temeljito učini radi procjene valjanosti prvostupanjskog rješenje na koje se stranka žali.

za http://www.womansdivorce.com/alienating-parent.html i http://afamilysheartbreak.com/resources/

Što biste pomislili kad bi vam neki komičar umjesto viceva o npr. Bobiju i Rudiju počeo pričati o Sindromu otuđenja od roditelja (SOR)?

Na primjer, umjesto, “Ako ste ikad koseći travu našli auto, možda ste vi Bobi koji…, čuli bismo,

“Ako ste ikad isključili telefon tako da se vaše dijete ne može čuti s drugim roditeljem, možda ste vi roditelj otuđitelj, koji…”

I umjesto: “Ako prometni policajac od vas zatraži dokumente, a vi mu pokažete svoj pivski trbuh, možda ste vi Rudi, koji…”, rekao bi,

“Ako ste ikad spriječili da dijete primi rođendanski poklon ili kartu od drugog roditelja, a ako je dijete pitalo, rekli ste da to majka/otac nije poslao, možda ste vi roditelj otuđitelj, koji…”

Kad bi taj komičar prešao s ‘možda ste vi Bobi koji’ na ‘možda ste roditelj otuđitelj’, ne bi još dugo bio komičar. Nema ničeg smiješnoga u Sindromu otuđenja od roditelja.

Pokojni je Dr. Richard A. Gardner, njujorški psihijatar i autor “The Parental Alienation Syndrome: A Guide of Legal and Mental Health Professionals”/”Sindrom otuđenja od roditelja: Vodič za pravnike i stručnjake mentalnog zdravlja” izmislio izraz otuđenje od roditelja prije oko 20 godina, kako bi definirao prekid postojećeg zdravog odnosa između roditelja i djeteta. Do ovakvog prekida dolazi nakon, ili tijekom postupka razvoda braka i određivanja s kim će dijete živjeti.

Što je sindrom otuđenja od roditelja?

U SOR-u, jedan roditelj namjerno čini štetu i u nekim slučajeva potpuno uništava normalni odnos ljubavi između svoje djece/djeteta i drugog roditelja. U teškim slučajevima SOR-a, roditelj otuđitelj i dijete su na zajedničkom zadatku uspješnog uklanjanja prije voljene majke ili oca iz djetetova života.

Ponašanje roditelja otuđitelja ima korijene u neriješenim emocionalnim odnosima toga roditelja. Taj roditelj koristi dijete kako bi zadovoljio svoje nezdrave emocionalne potrebe na račun drugog roditelja.

Stručnjaci za SOR utvrdili su da postoje tri razine otuđujućeg ponašanja – blaže, srednje i žestoko. U stvarnosti su ove razine samo pitanje trenutka unutar kontinuuma ponašanja. Roditelj otuđitelj može se naći na raznim razinama ovisno o vlastitom emocionalnom stanju. A emocije roditelja temelje se na lepezi raznih čimbenika – uključujući i kako se taj roditelj nosi s neriješenim odnosom i koliko se uspješno dijete uklapa u njegove/njezine nove roditeljske odgovornosti.

Jeste li vi roditelj otuđitelj?

Nećemo nakon svakoga primjera ponavljati šaljivo ”možda ste vi Bobi”, već ćemo jednom napisati ‘Možda ste vi roditelj otuđitelj’ ako:

• dopuštate djetetu da negativno ili s nepoštovanjem govori o drugom roditelju;
• nudite zanimljive alternative za vrijeme koje dijete treba provesti s drugim roditeljem;
• dopuštate djetetu da odlučuje o tome hoće li s drugim roditeljem provoditi vrijeme kad ne možete na drugi način izbjeći to da dijete morate predati tom roditelju;
• izgledate povrijeđeno i izdano kad dijete pokazuje pozitivne osjećaje prema drugom roditelju;
• koristite dijete za prenošenje poruka ili uhođenje drugog roditelja;
• tražite od djeteta da laže drugom roditelju ili izda povjerenje drugog roditelja;
• razgovarate o detaljima rješavanja razvoda s djetetom;
• preskočite večeru i onda kažete djetetu da drugi roditelj nije dao dovoljno novaca pa zato svi ne mogu dobiti večeru;
• izazivate u drugog roditelja nepotrebnu zabrinutost za dijete;
• ometate vrijeme koje dijete provodi s drugim roditeljem na način da previše zovete telefonom ili prijedlažete aktivnosti.

Ako ste zabrinuti da bi vas vaše ponašanje moglo učiniti roditeljem otuđiteljem, upitajte se:

“Je li moje ponašanje bilo ovakvo prije razvoda ili rastave?”

Na primjer, roditelj otuđitelj može drugom roditelju reći da ovaj ne može vidjeti dijete jer je prehlađeno. No, jeste li prije razvoda ili rastave zbog prehlade dijete stavljali u karantenu gdje drugi roditelj nije imao pristup?

Otuđitelj može drugom roditelju reći da dijete ne može doći na telefon zato što radi domaću zadaću, gleda televiziju ili se igra s prijateljem. No, kad je, prije vaše rastave ili razvoda, drugi roditelj zvao telefonom kući i tražio da razgovara s djetetom koje se bavi nekom aktivnošću, jeste li ipak pitali, ‘Želiš li ga/ju ipak čuti?”

Napokon, roditelj otuđitelj često će dijete zvati dok je s drugim roditeljem i pitati dijete je li dobro – šaljući djetetu poruku da drugi roditelj nije dorastao zadatku skrbi o djetetu. No, jeste li prije rastave/razvoda, kad bi dijete provodilo vrijeme s drugim roditeljem, stalno zvali telefonom i pitali dijete “Jesi li dobro? Je li sigurno da si dobro? Rekao/Rekla bi mi da nisi dobro, zar ne?”

Nemojte se ponašati kao roditelj otuđitelj i postati lik u lošem vicu. Vaša djeca zaslužuju bolje. I vi, također. Ako baš morate govoriti ružno o drugom roditelju kako bi to izbacili iz sebe i poslije se osjećali bolje, nađite za to povjerljivu osobu, ili se obratite stručnjaku.

(Neki su izrazi promijenjeni (likovi u vicevima), kako bi bili bliži našem čitatelju.)

Rad informira i potiče na razmišljanje, a nadamo se i na promišljanje, preispitivanje i istraživanje. Smatramo da bi trebao potaći stručnjake i znanstvenike na stručni i znansveni rad u interesu djece i roditelja. Nažalost, to neće biti moguće dok stručnjaci i znastvenici ne steknu dovoljno stručne i znanstvene hrabrosti da mogu pogledati činjenicama u oči bez straha za vlastitu egzistenciju ili status, ukoliko ono što su vidjeli i o čemu izvještavaju ne podilazi ustaljenim i često uskogrudnim razmišljanjima i postupcima.

Zabrinjava da u nas stručna i znanstvena zajednica u svojim radovima, po našem saznanju, nikad nije osudila brojne slučajeve zlostavljanja djece od sprege nekompetentnih stručnjaka i djelatnika javne vlasti (tu prvenstveno mislimo na djelatnike centara za socijalnu skrb, stručnjake mentalnog zdravlja, suce, te djelatnike u zdravstvu i obrazovanju). Tu su ulogu, srećom, iako nedovoljno, zato što se slučajevi zlostavljanja djece skrivaju ‘tajnošću’ postupaka, preuzeli mediji. Pohvalno za medije, poražavajuće za stručnu i znanstvenu zajednicu, za djecu i roditelje i za društvo u cjelini.

Pogledajte rad u pdf-u (151 Kb)

Napomene: – linkovi unutar dokumenta najpouzdanije rade pri pregledu u programu Acrobat Reader;

- fusnote su dodali prevoditelji kako bi čitateljima olakšali razumijevanje teksta.

Ad. 1

2. Značenje pojedinih izraza, Članak 2., (3) Obitelj
3. Obitelj je zajednica koju čine bračni drugovi, izvanbračni drugovi, djeca i srodnici, koji zajedno žive.
Obitelj čine i sljedeće osobe:
– punoljetna djeca osobe koja koristi pravo na pomoć za uzdržavanje dok ih je ta osoba dužna uzdržavati u skladu s propisima koji reguliraju obiteljske odnose,
– pastorci osobe koja koristi pravo na pomoć za uzdržavanje dok ta osoba ima s jednim od roditelja pastorka, koji je dužan uzdržavati svoje dijete, sklopljenu bračnu zajednicu ili živi u izvanbračnoj zajednici,
– maloljetni unuci, nećaci i braća, odnosno sestre osobe koja koristi pravo na pomoć za uzdržavanje, ako ta osoba uzdržava svoje maloljetne unuke, nećake ili braću, odnosno sestre koji su bez roditelja
PRIJEDLOG – roditelji djeteta/djece kojima nije oduzeto roditeljsko pravo, bez obzira žive li zajedno ili odvojeno od svoje djece.

Obrazloženje – Pravo djeteta na roditelje i roditeljsku skrb bez obzira žive li roditelji zajedno ili odvojeno garantirano je Konvencijom o pravima djeteta koje je RH potpisnica te Obiteljskim zakonom RH. Zakon o socijalnoj skrbi briše iz djetetove obitelji roditelja s kojim dijete ne živi, što je nedopustivo.

Ad. 2

Minimalni standardi navode se u 7., čl. 19., glava VIII, čl. 122., st.1., glava IX. čl. 146., st. 3., te čl. 156.

PRIJEDLOG – Minimalni standardi će biti u sukladni standardima kvalitete usluga socijalne skrbi objavljenih na stranicama Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.

Obrazloženje – Standardi kvalitete socijalne skrbi su objavljeni na stranicama Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i u izradu dokumenta od gotovo 300 stranica sigurno su uložena značajna sredstva poreznih obveznika. Odnos između tih standarda i minimalnih standarda nije uređen, pa se ne zna hoće li minimalni standardi biti sukladni navedenim standardima kvalitete, te koji će biti temelji odstupanja minimalnih standarda od objavljenih standarda kvalitete.

Ad. 3

8. Evidencija i dokumentacija o pravima iz socijalne skrbi, Članak 20.

(2) Pravilnik iz stavka 1. ovog članka koji propisuje sadržaj i način vođenja evidencije i dokumentacije, te način i rokove za dostavu izvješća iz stavka 1. ovoga članka, donosi predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

PRIJEDLOG – te prema napucima Ministarstva

Obrazloženje – Jasni napuci bi spriječili da svako predstavničko tijelo jedinice područne samouprave propiše drugačiji način vođenja evidencije i dokumentacije te način i rokove za dostavu izviješća iz stavka 1 članka 20, te istodobno regulira davanje suglasnosti Ministarstva kad je Pravilnik u skladu s napucima.

Ad. 4

Glava V., TEMELJNA NAČELA SOCIJALNE SKRBI, Članak 21.

Socijalna skrb u Republici Hrvatskoj provodi se na načelima supsidijarnosti, pravičnosti, slobode izbora i dostupnosti, individualizacije, uključivanja korisnika u zajednicu, pravovremenosti, poštivanja ljudskih prava i integriteta korisnika i zabrane diskriminacije.

PRIJEDLOG I KOMENTAR: Kako ovo ne bi ostalo samo na ispraznoj izjavnoj rečenici, definicije, standardi kakvoće usluga, koji se uvijek i isključivo mjere zadovoljstvom kako unutarnjih korisnika (djelatnika) i vanjskih korisnika (građana-korisnika usluga socijalne skrbi) te šire društvene zajednice, hodogrami, rokovi, odgovornosti, kontrola (unutarnja i vanjska – neovisna) i sankcije moraju biti jasno definirani u cijelom zakonu.

Ad. 5

8. Načelo zabrane diskriminacije, Članak 29.

Zabranjena je neizravna i izravna diskriminacija korisnika socijalne skrbi na osnovi rase, spola, dobi, nacionalne pripadnosti, socijalnog porijekla, seksualne orijentacije, vjeroispovijesti, političkog ili drugog opredjeljenja, kulture, jezika, invaliditeta, prirode socijalne ugroženosti ili drugog osobnog svojstva.

PRIJEDLOG I KOMENTAR: Diskriminacija je zabranjena Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Ovdje treba navesti na koji će način sustav socijalne skrbi unutar sebe smanjiti ili eliminirati diskriminaciju po navedenim osnovama, tko će kontrolirati ima li diskriminacije te kojim će sankcijama prema svojim djelatnicima postupati ukoliko nadzorna tijela uoče diskriminaciju, prije nego što djelatnik ili ustanova završi na sudu, ili čak više ustanova bude tuženo udružnom tužbom.

Ad. 6

4. Pravo na sudjelovanje i potporu u donošenju odluka, Članak 33.

(3) Bez pristanka korisnika odnosno njegovog skrbnika ili zakonskog zastupnika ne smije se pružiti bilo kakva usluga, osim u slučajevima propisanim zakonom.

(4) Dijete, sukladno svojoj dobi i zrelosti, i odrasla osoba lišena poslovne sposobnosti, sukladno svojim mogućnostima, imaju pravo sudjelovati i dati mišljenje u svim postupcima u kojima se odlučuje o njihovim pravima.

PRIJEDLOG: Stavak (3) nije jasan.

Stavak (4). Djelatnici socijalne skrbi koji su obvezni dati mišljenje o sadržajima roditeljske skrbi moraju dijete vidjeti te, ukoliko s djetetom obavljaju razgovor, moraju biti posebno educirani za vođenje razgovora s djecom u skladu sa saznanjima suvremene znanosti.

Obrazloženje: Stavak (4) propisuje pravo djeteta, ali ne propisuje obvezu ustanove socijalne skrbi te time ostavlja prostor za diskreciono pravo, koje u pravilu ostavlja prostor za manipulaciju. Poučeni iskustvima naših članova i ljudi koji nam se obraćaju, djelatnici centara za socijalnu skrb nerijetko donose mišljenja o sadržajima roditeljske skrbi za djeci koju nikad nisu vidjeli. Također imamo i pritužbe (s dokazima) na način razgovora s djecom, kad se djeci i pruži mogućnost izražavanja mišljenja, pri čemu se od djece traži da s izjasne s kojim roditeljem žele živjeti, što je neprimjereno i štetno za djecu. Smatramo da stručnjaci obvezno moraju vidjeti djecu, a za razgovor s djecom moraju biti posebno dodatno educirani u skladu sa saznanjima suvremene znanosti te da to mora biti navedeno u Zakonu.

Ad. 7

7. Pravo na pritužbu, Članak 36.

(1) Korisnik socijalne skrbi koji nije zadovoljan pruženom uslugom, postupkom ili ponašanjem osoba koje pružaju usluge u djelatnosti socijalne skrbi može podnijeti pritužbu ravnatelju, upravi ili drugoj odgovornoj osobi pravne osobe koja je pružatelj usluge odnosno fizičkoj osobi koja profesionalno obavlja poslove socijalne skrbi.

(3) Ako osoba nije zadovoljna poduzetim mjerama, zaštitu svojih prava može zatražiti kod ministra ili nadležne komore.

PRIJEDLOG: (1) – u roku…. na način…

(3) – u roku… na način…

Obrazloženje: Bez jasnih rokova i načina podnošenja pritužbi članak 36. više izgleda kao članak koji je napisan da se ne bi provodio i koji štiti djelatnike socijalne skrbi ali ne i korisnike.

Ad. 8

Savjetovanje i pomaganje obitelji, Članak 98.

(1) Savjetovanje i pomaganje obitelji je socijalna usluga koja obuhvaća stručno savjetovanje i sve oblike stručne pomoći pri prevladavanju obiteljskih poteškoća i poteškoća roditelja u odgoju i skrbi za djecu, te osposobljavanje obitelji za funkcioniranje u svakodnevnom životu.

(2) Usluga iz stavka 1. ovog članka priznaje se obitelji u slučajevima kad problemi i poteškoće proizlaze iz narušenih odnosa u obitelji i mogu se riješiti samo promjenama u obitelji kao cjelini, kada je obitelji potrebno stručno savjetovanje i pomoć pri odgoju i skrbi za djecu jer nemaju potrebne vještine te kada uređenje odnosa između dvaju ili više članova obitelji zahtijeva trajniju potporu ili vođenje da bi se osigurali uvjeti za opstanak i razvoj obitelji.

(3) Usluga iz stavka 1. ovoga članka uključuje savjetovanje, obiteljsku medijaciju, intenzivnu podršku obitelji u krizi i dugoročni rad s članovima obitelji usmjeren na poboljšanje obiteljskih odnosa.

(4) Usluga intenzivne podrške obitelji u krizi provodi se nakon sveobuhvatne procjene obiteljskih rizika, snaga i potreba u skladu s individualnim planom rada s obitelji i planom intervencija kojima se u vremenski ograničenom razdoblju od najduže 6 mjeseci očekuje osnaživanje obitelji za promjenu i osposobljavanje roditelja za adekvatnu skrb o djeci u obitelji .

(5) Uslugu iz stavka 1. ovog članka pružaju stručni radnici Zavoda, domova socijalne skrbi i drugih pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, u suradnji s drugim pružateljima usluga u zajednici i drugim osobama koje mogu utjecati na obitelj.

KOMENTAR:

1. Tko snosi troškove ove usluge?

2. Uključuje li obiteljska medijacija i medijaciju između razvedenih roditelja kako bi adekvatno obnašali svoju roditeljsku ulogu? Ako je tako, onda tim prije treba promijeniti definiciju obitelji iz navedenog pod Ad. 1: 2. Značenje pojedinih izraza, Članak 2., (3) Obitelj

Ad. 9

Glava IX: Članak 125.

(1) Mjesna se nadležnost određuje za djecu prema prebivalištu odnosno boravištu roditelja.

(2) Za dijete čiji roditelji žive odvojeno, mjesna se nadležnost određuje prema prebivalištu odnosno boravištu roditelja s kojim dijete živi prema odluci suda.

(3) Do donošenja odluke iz stavka 2. ovoga članka mjesno je nadležna ustrojbena jedinica Zavoda prebivališta odnosno boravišta roditelja kod kojega dijete pretežno boravi.

KOMENTAR: Osoba može imati različito mjesto prebivališta od mjesta boravišta. Zakon mora predvidjeti jasno što se u tim slučajevima događa, ili se odlučiti za jedno od toga, zato što imamo brojna izviješća o manipulacijama upravo mjestom prebivališta koje je različito od mjesta boravišta.

Ad. 10

Privremena hitna mjera smještaja djeteta, Članak 142.

(1) U žurnim slučajevima stručni radnik Zavoda može uputiti dijete na privremeni smještaj kod srodničke obitelji, udomitelja, u dom socijalne skrbi ili kod drugog pružatelja usluga smještaja, bez rješenja iz članka 141. stavka 1. ovoga Zakona ili sudske odluke, i bez suglasnosti iz članka 141. stavka 4. ovoga Zakona, kada procijeni da postoji opasnost od kršenja djetetovih prava, osobito u slučajevima tjelesnog ili duševnog nasilja, spolne zloporabe, zanemarivanja ili nehajnog postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja djeteta od strane roditelja, skrbnika ili drugih osoba kojima je povjereno na čuvanje i odgoj, radi čega su djetetov život i zdravlje ugroženi.

PRIJEDLOG:

(1) Stručni tim koji uključuje osobu posebno educiranu za razgovor s djetetom i supervizora može…

Obrazloženje: Temeljem toga što ovaj članak ovlasti stručnog djelatnika Zavoda postavlja iznad ovlasti suda, nužno je predvidjeti da to obavlja stručni tim sa supervizorom. Također je nužno predvidjeti stroge sankcije za nesavjesno obavljanje službene dužnostii i zloporabu položaja prije kaznenog postupka koji bi mogao uslijediti te propisati na koji se način građani mogu zaštiti od samovolje pojedinaca u sustavu socijalne skrbi.

Ovlasti moraju biti praćene i odgovarajućom odgovornošću, te ako je nakana da se pruži bolja usluga, ne bi trebalo biti problem to i propisati. Posebice zato što se radi o dobrobiti djeteta, a statistički podaci Uprave za socijalnu skrb upravo potvrđuju da se u prepoznavanju i rješavanju problema manipulacije djecom na štetu djece djelatnici centara za socijalnu skrb u okviru svojih nadležnosti do sad nisu pokazali učinkovitima. Kad se radi o djeci, nanesene štete su utoliko teže popravljive, pa je nužno u ovom segmentu uvesti timsko odlučivanje i jasne kriterije odgovornosti kojima cilj i nije sankcioniranje, koliko spriječavanje ishitrenih i stručno neutemeljenih odluka.

Ad. 11

Odluka suda, Članak 143.

(9) Ako roditelji zatraže predaju djeteta, a Zavod smatra da to nije u interesu djeteta, predložit će sudu donošenje novih mjera za zaštitu dobrobiti djeteta.

PRIJEDLOG: Potrebno je navesti tko će u Zavodu to predložiti, u kojem roku, je li to dužan obrazložiti.

Obrazloženje: Ovaj stavak članka 143. lakonski određuje pitanje koji je djetetu i obitelji od životne važnosti, pa bi ga trebalo precizno definirati.

Ad.12

Etičko povjerenstvo, Članak 183.

(1) Etičko povjerenstvo ustanove socijalne skrbi i druge pravne osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi po ovom Zakonu jest tijelo koje osigurava obavljanje djelatnosti socijalne skrbi na načelima etike, a osobito prati primjenu etičkih načela u pružanju usluga korisnicima, u provođenju istraživanja s korisnicima usluga, osobito s djecom, poduzima mjere i senzibilizira javnost za promicanje etičkih stavova u radu s korisnicima te rješava druga etička pitanja.

(2) Etičko povjerenstvo imenuje upravno vijeće ustanove ili drugo tijelo upravljanja pravne osobe, a čine ga najmanje tri člana odnosno najviše pet članova, od kojih dvije trećine članova čine zaposleni stručni radnici ustanove/pravne osobe i jednu trećinu članova čine istaknuti stručnjaci izvan ustanove odnosno druge pravne osobe iz različitih stručnih područja u svezi djelatnosti.

(3) Način imenovanja predsjednika i zamjenika, te broj članova, sastav i način rada etičkog povjerenstva uređuje se Statutom ustanove ili druge pravne osobe.

(4) Za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka ustanova čiji je osnivač pravna i fizička osoba može ovlastiti etičko povjerenstvo druge ustanove.

(5) Etičko povjerenstvo donosi poslovnik o svome radu.

KOMENTAR: Smatramo da jedan član etičkog povjerenstva mora biti iz nevladinog sektora, te da zaposlenih u etičkom povjerenstvu ne smije biti više od 2/5.

Obrazloženje: Ovako kako je to postavljeno, etičko povjerenstvo postoji da bi opravdavalo postupanje djelatnika zaposlenih u ustanovama socijalne skrbi. Ako je cilj postojanja etičkog povjerenstva etičko postupanje, onda ne bi smjelo biti zadrške prema imenovanju članova povjerenstva koji već po svojem položaju ne moraju biti odani ustanovi čiju etičnost prosuđuju.

Ad. 13

Samovrednovanje kvalitete rada, Članak 186.

(1) Ustanove socijalne skrbi provode postupak samovrednovanja kojim ocjenjuju kvalitetu svog rada: stručnog rada zaposlenih, uvjete za pružanje usluga, zadovoljstvo korisnika, njihovih skrbnika/zakonskih zastupnika i radnika ustanove ostvarenom uslugom, stručno usavršavanje i napredovanje i druge propisane uvjete za obavljanja djelatnosti ustanove.

(2) U samovrednovanju sudjeluju stručno vijeće, stručni kolegij, korisnici i radnici ustanove.

(3) Postupak se provodi tijekom godine po pojedinim područjima iz stavka 1. ovog članka a svake druge godine u cjelini.

(4) O izvješću povjerenstva za samovrednovanje kojeg imenuje, ravnatelj obavještava upravno vijeće ustanove.

(5) Odredbe ovog članka o samovrednovanju ustanova socijalne skrbi, na odgovarajući način se primjenjuju i na druge pružatelje socijalnih usluga.

PRIJEDLOG:

(2) U samovrednovanju sudjeluju stručno vijeće, stručni kolegij i radnici ustanove.

(2a) U vanjskom vrednovanju sudjeluju korisnici, predstavnici civilnog društva i vanjski stručnjaci, a obavlja ga jednom godišnje tijelo od…. članova, temeljem prikupljenih povratnih informacija o zadovoljstvu korisnika, šire društvene zajednice te temeljem pokazatelja samovrednovanja.

Obrazloženje: Korisnici ne mogu sudjelovati u samovrednovanju usluga ustanova socijalne skrbi, to je besmisleno. Svakako je nužno u zakon uvesti vanjsko vrednovanje temeljem prikupljenih povratnih informacija od korisnika i šire društvene zajednice te temeljem pokazatelja samovrednovanja.

Ad. 14

Djelatnost Zavoda, Članak 192. i Članak 193. Propisuje ovlasti Zavoda, poslove i djelatnosti.

PRIJEDLOG: Nužno je da Zakon također propiše i pravila službe te odgovornosti Zavoda.

Obrazloženje: Zakon u čl. 192. propisuje ovlasti, a člankom 193. predviđeno je da Zavod sam sebi propiše odgovornosti, što ostavlja preveliki prostor za moguće neodgovorno ponašanje djelatnika Zavoda. Ovlasti bez odgovornosti su sasvim protiv temelja demokratskog društva.

Ad. 15

Supervizija, Članak 270.

(1) Stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi imaju pravo na superviziju.

PRIJEDLOG: – (1) Stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi imaju pravo i obvezu na superviziju.

Obrazloženje: Supervizija, zbog velikih ovlasti stručnih djelatnika u djelatnosti socijalne skrbi i izloženosti vrlo stresnom zanimanju, te zbog presudnog utjecaja na sudbine ljudi mora biti obvezna a ne ostavljena tek u domeni prava koje netko može, ali i ne mora koristiti.

Ad. 16

Povjerenstvo za kvalitetu, Članak 280.

(1) Povjerenstvo za kvalitetu ustanove socijalne skrbi ili druge pravne osobe koja pruža socijalne usluge, jest tijelo koje provodi kontrolu kvalitete pružanja usluga socijalne skrbi i prati provođenje minimalnih standarda kvalitete socijalnih usluga.

(2) Ravnatelj ustanove odnosno druga odgovorna osoba druge pravne osobe imenuje Povjerenstvo za kvalitetu koje ima najmanje pet članova.

(3) U Povjerenstvu za kvalitetu moraju biti zastupljeni predstavnici svih stručnih radnika koji pružaju socijalne usluge.

(4) Sastav i broj članova Povjerenstva za kvalitetu uređuje se općim aktom ustanove/druge pravne osobe.

(5) Za ustanove s manje od 5 zaposlenih, kontrolu kvalitete provodi odgovorna osoba ili ovlašteni vanjski stručnjak.

PRIJEDLOG: Povjerenstvo za kvalitetu imenuje vlasnik ustanove, odnosno osnivač. Članovi Povjerenstva su stručni djelatnici ustanove, nezavisni vanjski stručnjaci i predstavnici korisnika i civilnog sektora educirani za procjenu kvalitete (interni auditori.)

Obrazloženje: Besmisleno je da ravnatelj sam sebi imenuje ovo povjerenstvo, osim ako ono nije zamišljeno isključivo za zaštitu samog ravnatelja. Ravnatelj je samo izvršitelj funkcije upravljanja ustanovom, a upravo provođenje te funkcije povjerenstvo treba kontrolirati u smislu kvalitete, pa tu postoji ozbiljan sukob interesa.

U ustanovama s manje od 5 zaposlenih imamo vanjskog stručnjaka, što omogućuje daleko objektivniju procjenu kvalitete. Svakako bi vanjski stručnjaci i predstavnici korisnika i civilnog sektora educirani za procjenu kvalitete (interni auditori) morali biti prisutni u Povjerenstvu za kvalitetu.

Ad. 17

Uvjeti za nepostupanje po zahtjevu ili prigovoru građana, Članak 288.

(1) Inspektor ne provodi izvanredni inspekcijski nadzor na zahtjev ili po prigovoru, ako utvrdi:

- da podnositelj zahtjeva ili prigovora nije zadovoljan pojedinačnom uslugom, ali nije uložio prigovor protiv stručnog radnika ili stručnog suradnika nadležnoj komori,

- da podnositelj zahtjeva ili prigovora ima mogućnost primjene drugih redovitih pravnih lijekova, koje određuju procesni propisi, a on ih još nije koristio,

- da se zahtjev ili prigovor odnose na postupke ili usluge čiju zakonitost ili stručnu primjerenost utvrđuju nadzorna ili inspekcijska tijela određena drugim propisima,

PRIJEDLOG:

- da podnositelj zahtjeva ili prigovora nije zadovoljan pojedinačnom uslugom, ali nije uložio prigovor protiv stručnog radnika ili stručnog suradnika nadležnoj komori te u tom slučaju inspektor prosljeđuje zahtjev ili prigovor nadležnoj komori uz zahtjev o očitovanju komore inspektoru

- da podnositelj zahtjeva ili prigovora ima mogućnost primjene drugih redovitih pravnih lijekova, koje određuju procesni propisi, a on ih još nije koristio, te u tom slučaju upućuje podnositelja zahtjeva na primjenu drugih redovitih pravnih lijekova, ili po saznanju o počinjenom kaznenom ili prekršajnom djelu (institucionalnom zlostavljanju, nesavjesnom obavljanju službene dužnosti i zloporabi položaja i sl.), posebice na štetu djeteta ili maloljetne osobe sam podnosi kaznenu ili prekršajnu prijavu

- da se zahtjev ili prigovor odnose na postupke ili usluge čiju zakonitost ili stručnu primjerenost utvrđuju nadzorna ili inspekcijska tijela određena drugim propisima, te u tom slučaju zahtjev ili prigovor inspektor prosljeđuje tim tijelima sa zahtjevom za očitovanje tih tijela inspektoru.

Obrazloženje: Navedeni članak upućuje na to da građani mogu dati zahtjev ili prigovor tek nakon što prvo ulože prigovor protiv stručnog radnika ili stručnog suradnika nadležnoj komori te da ne mogu dati zahtjev ili prigovor ako nisu prethodno predali kaznenu ili prekršajnu prijavu protiv stručnog radnika ili stručnog suradnika, kao i da moraju poznavati sve druge propise, analizirati ih, pa tek ako zakonitost ili stručnu primjerenost ne utvrđuju nadzorna ili inspekcijska tijela određena drugim propisima, onda se oni mogu obratiti inspekciji. Ovo je nesporno otežavanje korisnicima podnošenja zahtjeva ili prigovora.

Dopis je proslijeđen:

Predsjednici Vlade RH, Jadranki Kosor

Predsjedniku RH, Prof. dr sc. Ivi Josipoviću

Potpredsjedniku Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava, Prof. dr sc. Slobodanu Uzelcu

Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi

Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti

Ministarstvu pravosuđa

Odboru za obitelj, mladež i šport Hrvatskog Sabora

Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog Sabora

Odboru za zakonodavstvo Hrvatskog Sabora

Pravobraniteljici za djecu

Klubovima zastupnika i glasnogovornika Vlade

Nezavisnom zastupniku g. Dragutinu Lesaru

Koordinaciji udruga za djecu

Amnesty International

HHO

Medijima

Zaključaka

I. Potrebne su izmjene u zakonodavstvu radi značajnog smanjenja prostora za manipulaciju u praksi i provedbi:

A.

1. Izmjene Obiteljskog zakona:

-  Kriteriji za procjenu roditeljskih kompetencija i najboljeg interesa djeteta moraju u zakonu biti jasno definirani. Spremnost svakog roditelja za dogovaranje i poticanje djeteta na ljubav prema roditelju s kojim ne živi i njegovoj široj obitelji mora postati bitan čimbenik u ocjeni roditeljskih kompetencija.

-  Manipulacija pravima djeteta (odbijanje dogovaranja s drugim roditeljem, spriječavanje kontakta s roditeljem, ocrnjivanje i otuđivanje djeteta od roditelja te drugi elementi manipulacije) mora u zakonu biti jasno definirana.

-  Ugrađivanje u zakon obveze roditelja da moraju izraditi prijedlog pisanog dogovora roditelja (Plan roditeljstva) te obveze medijacije, gdje roditelji, ako nisu u stanju sačiniti dogovor, angažiraju medijatora s popisa suda, na teret vlastitih sredstava.

-  Izmjena članka 233 Obiteljskog zakona u smislu pravedne raspodjele stvarnih i ukupnih troškova koje roditelj ima pri ostvarivanju prava djeteta.

-  Dodavanje članka zakona koji bi omogućio da u odlukama o zajedničkoj skrbi, ako su roditelji u sukobu, sud naredi partnersku terapiju i sankcije za roditelja koji to odbije.

-  Evidencija i praćenje učinkovitosti sudskih rješenja i odluka, kao i zadovoljstva svih korisnika sustava u smislu zadovoljenja najboljeg interesa djeteta mora biti obvezna i javna, uz neophodnu anonimizaciju.

2. Izmjene Zakona o socijalnoj skrbi

-  Standardi postupanja, kriteriji te sadržaj mišljenja i preporuka trebaju biti zakonom propisani, a spremnost za dogovaranje i poticanje djeteta na ljubav prema roditelju s kojim ne živi i njegovoj široj obitelji treba po zakonu postati bitan čimbenik u ocjeni roditeljskih kompetencija.

-  Evidencija i praćenje učinkovitosti mišljenja i preporuka czss-a kao i zadovoljstva korisnika sustava u smislu zadovoljenja najboljeg interesa djeteta mora biti obvezna i javna, uz neophodnu anonimizaciju.

3. Izmjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

- Utvrđivanje instituta ‘manipulacije’ i obveza povrata svih time prouzročenih troškova i šteta koje su nastale tom manipulacijom od strane osobe koja je manipulirala.

B.

1. Razvoj međuresorne suradnje

- Neophodno je ujediniti rad resornih ministarstava – Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstva pravosuđa te Ministarstva unutarnjih poslova formiranjem neovisnog međuresornog tijela radi kontrole rada institucija uključenih u obiteljsko pravnu zaštitu djeteta.

2. Standardizacija sudske prakse i prakse svih uključenih institucija

- Postupci i sadržaj sudskih odluka te preporuka, mišljenja i odluka centara za socijalnu skrb moraju biti standardizirani.

-  Sudske odluke o sadržajima roditeljske skrbi moraju precizno navoditi sadržaje roditeljske skrbi, mjesto, vrijeme, a ako je potrebno, i način. U sudskim se odlukama ništa ne smije podrazumijevati.

-  Nepoštovanje odluke suda: nedostavljanje tražene dokumentacije i nedolazak stranaka na ročišta, uključujući i centre za socijalnu skrb koji su stranka u postupku, mora smjesta biti kažnjavano zbog nepoštovanja suda.

-  Sudske odluke s obrazloženjima, anonimizirane prema Pravilniku o anonimizaciji Vrhovnog suda RH trebaju biti dostupne javnosti.

-  Edukacija svih sudaca, stručnjaka mentalnog zdravlja, djelatnika centara za socijalnu skrb i policije u području obiteljsko-pravne zaštite mora biti planirana, permanentna, pod supervizijom i njezina se kvaliteta mora redovito ocjenjivati od strane neovisnih tijela i korisnika radi potrebnih poboljšanja.

-  Kršenje prava djeteta na obitelj te lažno prijavljivanje za nasilje u obitelji djelatnici institucija moraju odmah po saznanju kazneno prijavljivati po službenoj dužnosti.

-  Stručnjaci iz vladinog i nevladinog sektora i predstavnici civilnog društva moraju sudjelovati u svim aktivnostima izmjene zakona, prakse i ocjene kvalitete rada djelatnika relevantnih institucija.

-  Poticat će se javna rasprava o prirodnom pravu “razvedene” djece na obitelj, tj. na sve članove njihove obitelji i o spriječavanju i sankcioniranju dodatnog institucionalnog zlostavljanja te djece.

Ocjena okruglog stola

(ocjene: 2-nadilazi očekivanja; 1-u skladu s očekivanim; 0-ispod očekivanja)

Od 80 osoba koje su došle na okrugli stol, 42 su vratile popunjene upitnike

Važnost teme                                                                 1,59

Pripremljenost i jasnoća uvodničara                   1,52

Moderiranje                                                                    1,33

Upravljanje vremenom                                              1,33

Relevantnost zaključaka                                             1,48

I.a. Analiza pokazuje da je ocjena zadovoljstva u svim segmentima značajno iznad očekivanja sudionika.

I.b. Procjena prostora za poboljšanje

- Potrebno je jasnije upozorenje da je vrijeme ograničeno, te ograničavanje vremena pitanja na 1-2 minute, upozorenjem na početku samog okruglog stola, čime bi se omogućilo zadovoljstvo svih koji žele postaviti pitanje ili dati prijedlog.

-  Druga je mogućnost da se prikupe pisana pitanja nakon čega slijede odgovori i diskusija stručnjaka.

-  Za bolje razumijevanje povezanosti teme s izlaganjima i raspravom, svakih 15-20 minuta moderator treba sažeti tijek rasprave i povezati temu s izlaganjima i raspravom.

-  Planirati Okrugli stol puno prije, poslati pozive relevantnim institucijama najmanje 60 dana prije, te ako se nitko od djelatnika relevantnih institucija ne odazove unutar 30 dana, pozvati ih otvorenim pismom.

-  Na upitniku pod ‘Prijedlog za sljedeći okrugli stol’, umjesto ‘Osoba’, treba pisati ‘Ime osobe koju predlažete za sudjelovanje’ kako se ne bi smatralo da je potreban potpis anonimnog upitnika i treba dodati mogućnost: ‘Napomena’.

II. Prijedlozi sudionika za sljedeći Okrugli stol:

• Manipulacije, odgovornost stručnjaka i njihovo sankcioniranje
• Izmjene zakona o sankcioniranju opstrukcije viđanja
• Kontrola ustanova za socijalnu skrb
• Senzibilizacija sudaca do sad i plan
• Edukacija socijalnih radnika da mogu prepoznati manipulaciju u startu
• Zašto dijete ostaje s manipulatorom, iako je manipulacija ustanovljena?
• Što rade Czss i Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi da bi prevladali sporost?
• Što zapravo radi Pravobraniteljica za djecu baš za djecu žrtve sustava?
• Nastavak ove teme i što je učinjeno
• Kazne izrečene za sve manipulatore i lažljivce (i M i Ž) u obitelji
• O promjenama procedure pri razvodu
• O objektivnoj evaluaciji činjenica i uvjeta za dodjelu djeteta jednom ili drugom roditelju u tijeku brakorazvodne parnice a ne vlastitih emocija djelatnika sustava
• Manipulacija sustavom
• O tome kako s djetetom razgovarati o razvodu roditelja, predstojećim promjenama te o osjećajima i razmišljanjima djeteta
• Prava braće, sestara, tete i strica, bake i djeda
• Manipulacije jednog od roditelja – manipulatori imaju nos da ne izaberu sebi za partnera manipulatora – drugi može tako izgledati jer se ne zna od manipulacije obraniti
• Prava djeteta (isključivo!)
• Sankcije (trenutno) prema službenim osobama (czss) koje ne izvršavaju svoju dužnost)
• Analiza zakona kojima se štite prava djece i obitelji, mogući propusti i moguća rješenja
• Utvrđivanje, praćenje i vođenje statistike o manipulaciji u postupcima

Većina sudionika koji su napisali prijedloge, potpisali su se.